Promocija knjige "U vrtlogu vremena": Svjedočanstvo jednog života i svih nas

Promocija knjige "U vrtlogu vremena": Svjedočanstvo jednog života i svih nas

Autobiografska knjiga profesora emeritusa akademika Omera Nakičevića U vrtlogu vremena (1927-2017) okupila je danas na Fakultetu islamskih nauka mnoge poštovaoce njegovog zanimljivog života.

U prvom je redu sjedio reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, koji je, nakon promocije, za Oslobođenje rekao da je Nakičević 'naš Hasan Kaimija', dakle, čovjek, koji se nije mirio s sudbinom koju su mu drugi odredili, nego je dokazao da svako od nas može sebi naći vlastiti put, prenosi "Osloboenje".

Promociji su prisustvovali brojni uglednici IZ, Fakulteta islamskih nauka, medresa, muftije,Nakičevićevi đaci i studenti, kao i sadašnji studenti FIN-a, a ispred samoga Nakičevića bile su poredane brojne njegove knjige, od 27 koliko ih je dosad napisao. Dvije su u pripremi, napomenula je moderatorica prof. dr. Zehra Alispahić, poželivši profesoru Nakičeviću da ih što prije završi, pa da priredi još jedno zanimljivo druženje kao što je bilo i današnje, kojem je najnovija Nakičevićeva knjiga U vrtlogu vremena bila značajan povod. Jednako kao što je i značajna i nemjerljiva uloga prof. Nakičevića u mnogim oblastima djelovanja Islamske zajednice, a posebno obrazovnog sistema u njoj.

Nakičevićev bivši učenik, sadašnji dekan FIN-a, prof. dr. Zuhdija Hasanović u svome emotivnom obraćanju govorio je o knjizi kao o ličnom, vjerodostojnom, potresnom svjedočenju, iz kojega se mnogo toga saznaje: ne samo o jednom bogatom, dugom životu, nego i o jednom vremenu, i društvu i prilikama i ljudima u njemu, a napose o bošnjačkom narodu koji je, kako naglasi Hasanović, prelazio iz jednog sistema u drugi, a svaki je htio zatrti njegov identitet.

-Djelo ima i etnografski, i kulturološki, i pedagoški značaj, naglasio je dekan Hasanović, koji je, osvrnuvši se na brojne teške trenutke iz života profesora Nakičevića, naglasio da i u uslovima robijanja, nikada nije gubio nadu, nikada nije uzaludno trošio vrijeme.

-Mnogi su mu život otežavali, od učiteljice kooja ga je šibala, od nekih profesora u medresi,od isljednika kada je bio optužen kao Mladi Musliman, i nakon toga deset godina robijao, ali on nikoga ne proklinje, on samo dokazuje da se i u vremenu zla, nepravdi, neljudskosti može i isplati biti čovjek, naglasio je dekan Hasanović.

Nema plakanja nad sudbinom u ovoj knjizi, uvijek ima samo pokušaj da se u svemu bude blizu istine, i da se ostane častan. A to se ne može biti bez znanja, kojem je cijeli svoj dosadašnji život prof. Nakičević bio posvećen. Zato ovo i jeste knjiga o jednoj osobi, ali još više knjiga o paradigmi Bošnjaka koji je cijeli svoj život pozivao na obrazovanje, na dostojanstvo, na ponos, na odlučnost, na principijelnost, istakao je dekan Hasanović.

Među brojnim poznatim učenicima prof. Nakičevića su, recimo, Rešid Hafizović, Džemaludin Latić, Adnan Silajdžić, Sead Seljubac, Nusret Čančar, Hadžem Hajdarević, Enver Malkić..., a publici u amfiteatru FIN-a se obratio jedan od njih, Hasan Čengić, predsjednik Sabora IZ BiH.

Čengić se prisjetio Nakičevića kao profesora, koji je izvršio velik uticaj na njegovu generaciju, posebno na njegov razred, kojem je bio tri godine razrednik, i koji ih nije samo učio arapski, nego i mnogo čemu drugome, životu.

Podsjetio je na to da je Nakičević poticao iz Teočaka, iz bogate, porodice intelektualaca odanih islamu, njegov otac je bio načelnik općine, i sve je to bio razlog da postane meta komunistima,njihovom proganjanju da bude izložen.

S puno humora, kojeg je pratio smijeh publike, Čengić je opisivao Nakičevićevu strogiću, metode rada koje njima, tadašnjim, mladim ljudima, nekaa i nisu odgovarale, ali se pokazalo da su bile najbolje za njih.Recimo, donosio im je nedjeljne arapske novine, i tražio od njih da čitaju, uvijek je htio da se ide dalje i dalje, nije popuštao, nije kod njega bilo protekcije, ali je bilo humanosti i pravednosti.

-Vodio nas je u Gazi Husrev- begovu bliblioteku, i tamo smo se upoznali s piscima kao što su Musa Ćazim Čatić, Safvet beg Bašagić...i drugima, kojih nije bilo u obrazovnom sistemu, upoznali smo se i s časopisima Behar, El Hidaja, Gajret, Uzdanica i drugima, zbog kojih sam ja bio i ispitivan kasnije, rekao je Čengić, naglasivši da je jedan od profesora Omera Nakičevića u medresi bio i Meša Selimović, koji mu je predavao srpskohrvatski jezik.

Istakao je da je između Omera i Meše bilo sličnosti i razlika. Obojici su partizani ubili brata, i, ako ih je bol za braćom spajala, njihove ideje su ih razdvajale, kao što je to bilo i sa još jednim medreslijom kojeg je Čengić spomenuo (Nijaz Dizdarević).

-Uveo je, samo u našem razredu 'harač', i mi smo odvajali pare, pitajući se čemu to, ali se onda ispostavilo da smo zahvaljujući tim parama, išli na ekskurzije, izlete, da smo kupili gramofon sa kojeg nam je puštao ploču s učenjem Kur'ana.

-On je nama rekao, na odmoru se igrajte, ali, neka se, tamo, u čošku, vrti ova ploča, neka se čuje Kur'an, kazao je Čengić, koji se prisjetio i toga kako su nastale, zahvaljujući dobrom, poduzetnom, profesoru i njihove dvije zbirke pripovjedaka.

-Naredio nam je da se s ramazanskog raspusta vratimo s nekoliko priča, birali smo najbolje, i tako su nastale zbirke, ispričao je Čengić, na kraju zaključivši da ova knjiga ne bi mogla nastati da nije bilo komunizma:

-Ali se u komunizmu ne bi mogla objaviti, utvrdio je Čengić, napomenuvši da je Nakičević doživio da dočeka krah komunizma, pa je njegov, život bošnjačkog muslimana, most preko ere komunizma.

Obrativši se publici, prof. Nakičević je pokazao na naslovnicu knjige, na kojoj je njegovih šest fotografija, iz raznih faza života, ukazavši na to kroz kakve mijene svaki čovjek prolazi, i fizičke i duhovne. I on se prisjetio svojih profesora, pa i profesora Meše Selimović, naglasivši da je i on morao dolaziti s fesom na glavi u razred.

-Dvije stvari su mi, u vezi s Mešom, kao profesorom,ostale nejasne:to što bi prethodnog časa izložio lekciju, a već narednog bi ispitivao, i tražio znanje, ali i to što je svake srijede tražio da se čitaju muslimanske dinarske pjesme. Samo bismo ih čitali, istakao je Nakičević, naglasivši da profesori uvijek svojom cjelokupnom pojavom i ponašanjem djeluju na svoje učenike.Zato, moraju paziti kakvi su.Pa i kako su obučeni.

Pomenuo je Omera Hajjama i njegove stihove, u kojima se veliki pjesnik pita o tome koja je njegova svrha na ovom svijetu, i šta će biti njegov cilj.

Ta zapitanost nad životom, to vječno traganje za smislom, traganje u sebi, i oko sebe, i danas je odlika dobrodržećeg profesora, koji je zaključio svoj govor konstatacijom:"Ja ni danas ne mirujem."

 

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar