Razgovarao: Almir Terzić

Svako dijete, beba koja je rođena u toku tog kijametskog rata u Bosni i Hercegovini imala je svoj doprinos, kaže u intervjuu za Anadoliju povodom 15. aprila Dana Armije BiH dugogodišnja vokalna interpretatorka Ljubica Berak.

Za sebe kaže kako je časni, dostojanstven i ponosni pripadnik Armije BiH punih četiri godine. Ali, u porodici Berak u redove Armije BiH nije stupila samo Ljubica, nego i maloljetni sin Đorđe tada sa 15 i po godina.

"Đorđe je imao put koji je bio usmjeren ka muzičkom obrazovanju, tačnije violini. Ali, 6. aprila 1992. godine Đorđe je violinu zamijenio puškom stupajući u redove tadašnje Teritorijalna odbrana BiH. Uključio se u odbranu, a pošto je bio maloljetan suprug je potpisao. Ostao je Đorđe do kraja 1995. godine u Armiji BiH. On je demobilisan i tek tada je krenuo na put muzičkog obrazovanja", priča Ljubica, navodeći kako je Đorđe tri puta u toku rata bio ranjen.

- Borba uz svoj i za svoj narod-

No, uz Ljubicu i Đorđa, veliku ratnu ulogu imao je i njen suprug Spaso koji je radio pri RTV BiH. Spaso je, inače, tvorac ratnog programa.

"Kada pravim rezime ratnog zbivanja i mog sudjelovanja u ratu mogu reći da su naši umjetnici, a puno ih je ostalo u Sarajevu, svi su se dali u odbranu domovine preko pjesme. Pokazalo se da je pjesma takva snaga da je maltene jača bila od puške. Sasvim neopravdano bačena neki su pokušali da bace ljagu na Hanku Paldum zbog njene ratne uloge i ne samo nju nego na komplet našu profesiju, koja je sveta. Kao umjetnici dali su se u akciju da rade i pjevaju Zekerijah Đezić, Zehra Deović, Beba Selimović, Hanka Paldum, Rizo Hamidović, Sejo Pitić, Vesna Hadžić, Omer Livnjak, Subhija Šehović, Nedžad Esadović... Esadović se dao i kao kompozitor. Napisao je melodiju 'Zastava sa šest ljiljana'... Bit će mi žao, ako ću nekoga izostaviti. Ogromna snaga je bila. Svi smo bili u prvim redovima, od bebe koja je tek rođena. I ona je dala svoj doprinos", kaže Ljubica.

U prvim trenucima rata u BiH je veli, bila malo ljuta na neke svoje kolege koji su otišli odmah na početku.

"Onda sam razmišljala, pa postoje ljudi koji se plaše. Plaše se i to je jače od njih. I ne treba ih osuđivati. Premda bi nama svima bilo daleko lakše, inače, ne samo umjetnicima, nego narodu BiH da su maksimalno ljudi ostali, da budu to, da suosjećaju. Jer, teška su vremena bila", prisjeća se Ljubica.

Kako kako joj je pokojni suprug Spaso imao tri i po godine kada je otjeran u logor kod Siska u naručje majke sa dvije sestre. Pune četiri godine, je tada, u Drugom svjetskom ratu, kaže Ljubica bio u logoru.

"Kada je krenuo ovaj posljednji nesretni rat u BiH, rekao je pa za Boga miloga zar ću morati da se i sa ovim ratom suočim. Ja sam samo ovaj rat osjetila. Ali, ne daj Bože da bude potrebno, opet da budem u situaciji da branim identitet naroda BiH, a najviše se branio bošnjački narod jer posljednji rat u BiH je bio čisti napad na taj narod da se uništi, postupila bi isto. Jer, BiH je satkana od sva tri naroda. I ovako bolesna dala bi se, ako bi to opet zatrebalo u redove za odbranu BiH. Jer, dok je u meni daha, iole snage, ja smatram da ja moram da se borim sa ovim narodom. Meni je lijepo sa ovim narodom i Bošnjacima, pravoslavcima, katolicima. Meni je lijepo sa njima. Buduće generacije neka se ne uspavaju. Uvijek neka budu spremni za ne daj Bože. Ako dođe do bilo kakvog belaja i oni treba da se uključe u tu odbranu", poručuje Ljubica.

Spremnost na odbranu BiH i sada kao i te 1992. godine treba, kaže Ljubica Berak, da bude u svim Bosancima i Hercegovcima.

A, Ljubica se te 1992. godine u samom početku rata u BiH stavila u funkciju pripadnika Armije BiH preko Umjetničke čete.

Kako bi pojačali ulogu i djelovanje Spaso i Ljubica su osnovali i Sarajevsku ratnu estradu (SAREST). Htjeli su, kaže Ljubica i na taj način, pošto je bilo ograničenja prezentacije posredstvom RTV BiH, jer nije bilo električne energije uvijek, da imjau više vremena i mogućnosti za djelovanje.

"Željeli smo da kolege pjevače i muzičare da ih angažujemo kako bi manje razmišljali o opasnosti. Umjetnički direktor SAREST-a postao je Spaso, a svi su pjevači koji su ostali u Sarajevu kao što su Zekerijah Đezić, Sejo Pitić, Zehra Deović, Beba Selimović uključili. Jedno po jedno smo tražili po skloništima, napuštenim kućama. Teško je bilo. Nije bilo telefona. Sin Đorđe je na sebe preuzeo ulogu, kada nije na liniji, pa je obavještavao kada je koncert. Išli smo po ratištima, mjestima koja su bila dostupna. Održavali smo humanitarne koncerte", navodi Ljubica.

- Dirljiva poruka Desanke majke Čede Domuza u Tarčinu-

Ekskluzivno za Anadolu Agency Ljubica Berak prisjetila se teških momenata u vrijeme obilaska terena tokom rata u BiH, odnosno onoga sa čim se sve susretala. Znala je kaže dnevno pješačiti i po 30 kilometara u vojnoj uniformi Armije BiH, dok su joj čizme često, znale biti natopljene i vlastitom krvlju zbog rana i žuljeva od hodanja.

Sjeća se da je teško bilo u Tarčinu. Napravili su im, kaže, improvizovanu bina, odnosno neki kamion postavili kao pozornica. Pred sobom je tada, priča Ljubica Berak, ugledala poljanu punu naroda.

"Posebno, a što mi je bilo jako teško, netom prije izlaska na scenu, vidjela sam mnoštvo naroda koji drži skoro praznu kesu u ruci. U njoj su bili lični dokumenti, jer nabrzinu su oni morali napustiti svoje domove. Šta je neko mogao spasiti, osim neku fotografiju iz djetinjstva sebe, svoje djece ili svoje vjenčanje, lične karte... Nisam razmišljala o materijalnoj strani nikada. Materijalna strana nije došla u moje misli", kaže Ljubica.

Kada je izašla na scenu doživjela je, veli nešto posebno, kada je zapjevala pjesmu ”Odoh i ja majko Bosnu braniti, ako poginem nemoj me žaliti”.

"Onda je meni u zagrljaj priletila Desanka, majka Čede Domuza, vuka sa Igmana koji je poginuo braneći BiH među prvima. Inače, Čedin sin Teo je podizao našu zastavu BiH na Igmanu kada smo ga oslobodili.

Zagrlila me i zapjevala sa mnom tu pjesmu. Ona je rekla, poručila okupljenim majkama: Ne žalite sinove da idu u borbu da brane BiH. Ja sam svog jedinog sina, dobro su mi se njene riječi urezale u sjećanje, Čedu dala za odbranu. Poginuo je, ne žalim. To je majka Desa Domuz rekla. A, njen brat je došao sa druge, neprijateljske strane i zapalio njenu kuću jer je Čedo otišao u odbranu pri Armiji BiH. Tada mi je rekla Hanka Paldum: Bubo draga ja nisam znala gdje se nalazim, kada si ti to pjevala. To su teški trenuci, a i jaki. Čovjeka snaže", kaže Ljubica.