Piše: Ibrahim Sofić

Svaki stoti stanovnik svijeta ima neki poremećaj iz spektra autizma, navode podaci organizacije Autizam Evrope, dok neke druge studije navode kako je to jedna od 68 osoba. Ipak, na današnji Svjetski dan svjesnosti o autizmu (ili Svjetski dan autizma), regionalne organizacije upozoravaju kako regija pruža slabo ili nimalo pažnje autističnim osobama.

Brojni su primjeri kršenja prava osoba sa autizmom u našoj regiji, a jedan od onih koji je privukao najviše pažnje je onaj kod Slavka Mrševića, učenika Srednjoškolskog centra Rudo, prenosi Al Ajazeera Balkans.

„Učeniku je jednostavno zabranjeno da dolazi dalje na nastavu, samo zato što ima oblik autizma (Aspergerov sindrom), iako je visokofunkcionalan mladić koji je završio prethodnih dva razreda srednje škole u Rudom. Slučaj je toliko bolno diskriminatoran da mi je teško uopšte pričati o tome“, govori za Al Jazeeru Sanela Lindsay, predsjednica Skupštine neprofitne organizacije iz BiH EDUS (Edukacija za Sve).

Samo procjene

Kako ona navodi, u BiH nema zvaničnih podataka o ukupnom broju osoba sa autizmom, samo procjene.

„Najveći problem osoba s autizmom u našoj zemlji je prije svega nedostatak servisa koji im mogu pomoći da razviju svoje sposobnosti i postanu aktivni članovi društva. Osim slabog ulaganja u obrazovanje i zdravstvo uopće, vjerujem da ovaj problem ima korijen u mentalitetu koji podržava 'sredinu' i 'prosjek', uniformnost u ponašanju i komunikaciji, mentalitetu koji nije baš otvoren prema ljudima koji na bilo koji način odstupaju od toga“, govori Lindsay i dodaje:

„Osobe na spektru autizma su baš po tome specifične: imaju otežanu ili jednostavno drugačiju komunikaciju sa svijetom, teško razumiju društvene norme i imaju ponašanja koja se olako vide kao 'čudna'. Dakle, sve ih to čini veoma podložnim stigmatizaciji i sažaljenju, a i njihove porodice skupa s njima. Umjesto da se traže načini da se ovim ljudima pomogne, cijelo društvo još uvijek više voli da ih se 'skloni', a porodice, kao dio istog društva, i same često tome podliježu.“

Naša sagovornica ističe kako je puna inkluzija osoba sa autizmom u regiji rijetkost i dešava se sa ponekim visokofunkcionalnim osobama koje imaju blaže oblike autističnih simptoma. Sa druge strane, oni sa težim oblicima autizma uglavnom žive zatvoren i nesamostalan život u svojim porodicama, ne rade i ne osnivaju porodice, slabo izlaze u društvo, a neki od njih su institucionalizirani.

Poteškoće u komuniciranju

„Iako je u razvijenim zemljama svijeta već nekoliko decenija razvijen sistem podrške samostalnom životu ovih osoba, koji počinje sa ranom intervencijom, preko podrške u toku školovanja, te zapošljavanju i samostalnom življenju, mi smo o većini tih stvari tek počeli pričati, a s obzirom na sve druge probleme u zemlji, zaista je upitno koliko vremena će proći  prije nego se takve prakse i kod nas razviju, bez obzira na nemalu i nasušnu potrebu“, ističe čelnica EDUS-a.

Kada se govori o samog odnosu društva, ona navodi kako postoji osjećaj da nema vjere u sposobnosti osoba sa autizmom, te kako se uvijek posmatraju kroz njihove poteškoće u komunikaciji.

„Čini se da je za punu spoznaju njihove neponovljive vrijednosti i potencijala potrebno strpljenje i dobra volja koju malo ko ima. Samo im treba otvorenost društva koje da ih prihvati skupa sa njihovim stanjem i podrška na koju imaju pravo, kako bi se mogli razvijati ono što je u njima, a što se ne može se razviti na isti način kao kod neurotipičnih ljudi“, navodi Lindsay.

Ona ističe kako sistemski u BiH treba uvesti ranu intervenciju koja je najefektivnija i sa kojom se najviše uštedi u kasnijoj podršci osobama s autizmom.

„Također treba unaprijediti obrazovni sistem da bolje odgovara potrebama djece s autizmom, što se prije svega postiže individualnim pristupom ovoj djeci. Za sve navedeno je potrebno dodatno educirati postojeći kadar i otvoriti nove katedre za inkluzivnu nastavu i primjenu nauke u obrazovnoj praksi“, govori sagovornica Al Jazeere...

Šta je autizam i kako pomoći?

Autizam je složeni razvojni poremećaj koji se obično javlja tokom prve tri godine života. Uzroci autizama nisu poznati, mnogi stručnjaci vjeruju kako ovaj problem nije izazvan jednim uzrokom. Učestaliji je kod dječaka nego kod djevojčica. Autizam se ne liječi, to je stanje koje traje tokom cijelog života.

Rana dijagnostika, tretman i uključivanje u obrazovni proces, kao i aktivno uključivanje u svakodnevni život može pomoći osobama sa poremećajem iz spektra autizma da razviju svoje socijalne i komunikacione vještine, postanu samostalniji.

Kompletan tekst pročitajte ovdje.