Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svjetova, Bogu Jednom i Jedinom, Koji je Utočište svemu. Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan i sličan nije. On je Znalac vidljivog i nevidljivog.

On zna ono što tajimo i što javno iznosimo. On je blizu i čuje dovu Svoga roba kad Mu se obrati. Salavati i selami neka su na Pečata vjerovjesnika i poslanika, Allahovog Miljenika, Muhammeda, s.a.v.s. – koji nas je podučio najljepšim dovama – zatim na njegovu časnu i čistu porodicu Ehlu-l-bejt, ashabe, tabi'ine, pravednu i čestitu ulemu, uzorite šehide, i na sve muslimane i muslimanke, mu'mine i mu'minke, koji su nosili, koji danas nose, i koji će do Sudnjega dana u svome srcu nositi Kelime-i šehadet, amin!

Poštovana braćo, danas je 28. džumade-l-uhra 1439. h. godine. Za dva dana nastupa sveti mjesec redžeb. U islamskoj tradiciji Bošnjaka se noć prvog četvrtka u mjesecu redžebu obilježava kao Lejletu-r-regaib (Noć želja, ibadeta i dova). Tim povodom ćemo danas nešto kazati o dovi - ibadetu kojeg smo dobrano zapostavili. Televizija, pametni telefoni, računari i tableti oduzimaju naše dragocjeno vrijeme i postali su nam zamjena za molitvu.

Milostivi Allah voli da Mu se obraćamo i da Ga često molimo. On nas u Kur'anu uvjerava da će nam se odazvati, samo ne smijemo biti oholi i smatrati se neovisnim od Njega. U suri Mu'min, 60. ajet, kaže: „Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine ući će, sigurno, u Džehennem poniženi." Dakle, dova je ibadet. To nam sugerira i Božiji Poslanik kada kaže: „Dova – to je ibadet. Vaš Gospodar kaže: Dovite mi, Ja ću vam se odazvati!“ (Ebu Davud, Tirmizi)

Plemeniti Gospodar se toliko obraduje našim dovama da Ga je stid vratiti nas „praznih ruku“. Resulullah ističe da je „Gospodar, uistinu, stidljiv i plemenit i da se zastidi Svoga roba kad mu podigne ruke da ih vrati prazne.“ (Ebu Davud) I zbog toga se „Allah ljuti na onoga koji ne traži od Njega.“ (Tirmizi) Koliko puta nam se desilo da nešto molimo i tražimo od ljudi pa se vratimo praznih ruku, ali kod Allaha, dž.š., svako ima lijep prijem kad Mu se obrati.

Muhammed, a.s., je često učio dove, koje su prelijepe i dragocjene. Ali učenje dova bila je praksa i drugih vjerovjesnika. Prisjetimo se da Bog interveniše kod Zekerija, a.s., tek onda kada on zavapi u mihrabu: „Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vječan!“ (Kur'an, 21:89) Ili kod Ejuba, a.s., kada u teškoj bolesti zaječi: „Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!“ (Kur'an, 21:83) A tek Junusova, a.s., dova: „I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti - pa poslije u tminama zavapi: 'Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!' - odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.“ (Kur'an, 21:87-88)

Uzvišeni Allah nam poklanja pažnju i blizu je kada Ga u dovi spominjemo i molimo. On je Svemoćan, i zato čovjek treba biti ubijeđen u Njegov odziv i pomoć. Na kraju sure Furkan, u posljednjem ajetu, stoji: „Reci: 'Moj Gospodar ne bi obraćao pažnju na vas da nije vaših dova.“ U tim dovama čovjek treba biti prisutan srcem, čvrsto vjerujući da će dobiti neki odgovor od Gospodara svjetova. Poslanik, a.s., kaže: „Molite Allaha uvjereni da će vam se odazvati i znajte da Allah ne uslišava dove nemarnog i odsutnog srca.“ (Tirmizi)

Zato čovjek treba biti ustrajan u svojim dovama i znati da Allah, dž.š., uslišava dove i odgovara na razne načine. On nas poznaje najbolje. Zna šta je korisno za nas a šta će nam naštetiti. Zato nam ponekad, umjesto onoga što smo tražili, dadne nešto drugo ili bolje. Ponekad nam ne usliša dovu, ali nam oprosti grijehe zbog nje ili nas sačuva nekog belaja sebebom te dove. Važno je da čovjek ne bude malodušan pa da odustane i prekine učiti dove.

"Allah uslišava dovu Svoga roba dok Mu se ustrajno obraća, ne moleći ono što je grijeh ili prekidanje rodbinskih veza i ne pokazujući nestrpljivost." - "A šta je to nestrpljivost, Božiji Poslaniče?", upitaše. "To je kada neko kaže: Molio sam i molio, ali ne vidim da mi je udovoljeno i osjećajući nezadovoljstvo odustane od dove." (Muslim)

Naš narod voli učiti dove. One su utjeha i razgaljuju dušu i srce. Prisjetimo se samo onog našeg vojnika Armije RBiH koji u rovu ispruženih ruku stalno šapuće: „Merhaba, merhaba...“ Kad su ga saborci upitali šta to stalno ponavlja, on je odgovorio: „Ja ne znam nijednu suru ili dovu. Od islama znam samo ovo 'merhaba', pa se ovako molim Allahu.“

Svaki trenutak u kojem se čovjek okrene Gospodaru i zazove Ga najbolje je vrijeme za dovu. Ipak trebamo nastojati iskoristiti posebne trenutke Allahove blizine i milosti, poput druge polovine noći, onda kada nam je učinjena nepravda, na dan džume-namaza ili pak mubarek noći kao što je Lejletu-r-regaib.

Molim Allaha, dž.š., da ukabuli naše dove i ispuni naše potrebe i želje. Molim Ga da podari našim bolesnima ozdravljenje, olakša naše terete i brige, da nas sačuva belaja i podari nam svaki hajr na Ovom i Vječnom svijetu, amin!

Idriz ef. Bušatlić, 16.3.2018.  / 28. džumade-l-uhra 1439. h. g.

Džemat Batuša, Medžlis IZ Gornji Vakuf