"Kao žena plačeš za carstvom koje nisi znao odbraniti kao muškarac"

"Kao žena plačeš za carstvom koje nisi znao odbraniti kao muškarac"

Povodom predstojećeg 1. marta, Dana nezavisnosti BiH, Rijaset IZBiH donosi na svojoj zvaničnoj stranici hutbu Nesib ef. Hadžić, glavnog imama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, koju prenosi u cijelosti:

Uzvišeni Allah u Kur'anu Časnom, u dijelu ajeta, kaže: „A čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.“ (Lukman, 34.) Ne znamo šta ćemo sutra zaraditi niti gdje ćemo umrijeti.

Kroz ovu i slične poruke u Kur'anu Časnom, kroz vjerovanje u šesti imanski šart, kroz vjerovanje u sudbinu, kroz vjerovanje da Uzvišeni Allah sve određuje, Svevišnji nas je učinio ovisnim o Njemu, a neovisnim o ljudima.

Koliko je važno biti neovisan govori i činjenica da je Muhammed, a.s., kako bilježi Tirmizi, u dovama tražio od Allaha Milostivog da ga učini neovisnim o ljudima.

Draga braćo i poštovane sestre, danas govorimo o Danu nezavisnosti Bosne i Hercegovine o 1. martu, danu kada je 1992. godine, 62% posto Bosanaca i Hercegovaca glasalo za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu.

1. marta 1992. godine, zvanično je obnovljena nezavisnost Bosne i Hercegovine. I prije tog datuma, Bosna i Hercegovina je bila zemlja, država nekada više nekada manje, nekada manja nekada veća. Međutim, i 1992. a i prije, za ovo parče zemlje mnogi su se otimali. U ovoj zemlji kroz povijest dešavali su se čudni i teški događaji. Smjenjivali se kraljevi, podnosili fermani, dizali veliki ustanci, ubijali veziri, kneževi, paše i begovi. Ovdje je započeo Prvi svjetski rat, a u Drugom svjetskom ratu ovdje se desiše najteže i najznačajnije ofanzive.

Mi Bošnjaci, sinovi ove zemlje, pretrpjeli smo strašan Genocid i ratne zločine na pragu 21. stoljeća. Krvava nam je bila prošlost, teška sadašnjost, a neizvjesna budućnost. U ovoj zemlji, kako bi Daniel Goleman kazao: ''Uvijek je najgore moguće vrijeme.''

Milošću Uzvišenog Allaha povratili smo svoju domovinu i stekli nezavisnost koju moramo dobro čuvati. Ovu našu domovinu i njenu nezavisnost moramo čuvati mi, jer je svako od nas ponaosob čuvar nezavisnosti.

Moramo pametno raditi danas, jer stvari koje uradimo danas, veće će posljedice imati sutra, stoga je jako važno raditi danas misleći o sutra. Moramo biti pravedni i čestiti. Mudro donositi odluke u skladu sa situacijom i najboljim izborom. Tražimo saveznike i potpisujemo sporazume i ugovore. Muhammed, a.s., radost čovječanstva, uvijek je tražio mirna rješenja kako u Medini i u vojnim pohodima, tako i u drugim sličnim situacijama. Svojom iskrenom vjerom, zalaganjem, saburom i mudrošću poraze je pretvarao u pobjede i težak dan pretvarao je u bolje sutra. Muhammed, a.s., je imao iskrenu vjeru.

Za mudre odluke i kvalitetna rješenja potrebna nam je iskrena vjera. Nema mudrosti bez iskrene vjere. Nama ne treba lukavstvo jer mi nismo niti želimo biti pokvareni prevaranti. Nama treba iskrena vjera i mudrost od Uzvišenog Allaha koju daje iskrenim vjernicima, robovima svojim.

Godina za godinom prolazi, svakim danom u našoj Domovini, nam se propituju nezavisnost i teritorijalni integritet Domovine. Situacija se ne mijenja velikim promjenama a ljudi koji su zemlju odbranili polahko umiru. Čekamo obećano, da poslije teškoće dođe olakšanje. (El-Inširah: 5-6) I čekamo.

Uzvišeni Allah kaže:“ „Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok se taj narod ne promijeni...“ (Er-Ra'ad: 11) Mi godinama čekamo promjenu. Da se nešto promijeni. Da se neko drugi promijeni. Možemo čekati do Sudnjeg dana. To se neće desiti dok se mi, ja, ti, on, ona i svaki od nas, već danas ne bude mijenjao na bolje.

Narod, sastavljen od pojedinaca, se počinje mijenjati kada se mi, pojedinci, počnemo mijenjati, kada se počnemo baviti sobom i svojim obavezama. Vrlo često mi u Bosni i Hercegovini upiremo oči u neke izvanjske faktore koji će za nas uraditi stvari. Krajnje je vrijeme da, kao i u najtežim vremenima, počnemo sami raditi na sebi. Kada počnemo da mijenjamo stanje na bolje tamo gdje se mi pitamo, tada možemo očekivati značajne pomake. Moramo, konačno početi da se brinemo o svojim obavezama. Moramo se promijeniti zbog svijesti, vjere, morala i na kraju zbog plate i halala. Muhammed, a.s., kaže: „Nema imana onaj ko ne ispunjava preuzete obaveze“. (Ahmed i Bejheki)

Umjesto da odgovorno izvršavamo obaveze, lakše je iznositi strategije, mijenjati politike, rješavati regionalne i globalne probleme. Mnogo više kritikujemo i konstatujemo probleme, nego što radimo na njihovom rješavanju. Dok rješavamo probleme koji se nas ne tiču i oko kojih malo znamo, urušava nam se vlastita porodica, propadaju nam djeca, vlastita kuća i posao koji radimo. I da stanje bude još gore, na kraju za vlastite pogreške, sve druge krivimo osim sebe. Mi našu djecu moramo uzeti za ruke i provesti ih kroz historiju Bosne i Hercegovine, kroz mezaristane, pored crvenih ruža, bijelih cvjetova i bijelih traka.

Naša situacija nije niti idealna niti bajkovita, štaviše, breme koje nosimo je itekako teško i zahtjeva pojedinačnu odgovornost, odgovornost naših predstavnika i iskren odnos u vjeri. Kada budemo iskreno vjerovali, bili pravedni i pošteni u svojim obavezama, ispunili smo pojedinačni emanet i tek tada smo teret prebacili na naše izabrane predstavnike.

Hvala Uzvišenom Allahu da smo vrlo često zajedno u safovima sa našim predstavnicima. Poslanik, a.s., kaže ''Vođa naroda je njihov sluga''. Naši predstavnici se moraju zapitati, da li su sluge narodu ili su mali gospodari. Kako mi, tako i oni se moraju zapitati imaju li imana ako ne izvršavanju preuzete obaveze i emanete svih onih koji su ih izabrali. Oni moraju biti oprezni i znati da su bogatstvo i moć najveći neprijatelji zdravom rasuđivanju. Moraju uvijek imati na umu, da nije država ugrožena onog momenta kada se propituje status državnika i političara, nego da znaju da se država počinje raspadati onog momenta kada državnici patnji prepuste najslabije članove svoj zajednice i ništa ne čine za njih.

Krv smo prolivali da dobijemo državu koju volimo, onu za koju se vrijedilo boriti i koju zovemo Domovinom. Skupa je cijena koju smo platili da bi imali tu povlasticu. Stekli smo državu tako što se nijedan od onih koji ju je branio nije okretao prema nekom drugom, nego uradio ono što je bilo do svakog od njih ponaosob.

Danas smo itekako ponosni zbog naše zastave u Ujedinjenim nacijama i pasoša u džepu. Da smo čekali na nekog drugog, da se nismo uzdali u Uzvišenog i sami u sebe, lahko je moglo biti drugačije. Božijom milošću smo dobili domovinu i nije nas iskušao životom na dunjaluku bez domovine, kako je neke druge narode iskušao. Imaju naciju, jezik, vjeru, običaje i kulturu, ali nemaju pedlja svog topraka na kugli zemaljskoj i razasuti su po cijelom svijetu. Na našoj sudbini Bogu trebamo zahvaliti, a moliti Ga da nas ne iskuša takvim iskušenjem. Zato mi ne možemo samo čekati.

O državi i njenoj nezavisnosti svi moramo brinuti. I oni koji biraju, a pogotovo oni koji su izabrani i oni koji su imenovani. Najbolje ćemo brinuti ako budemo odgovorni u porodicama, maksimalno pridonosili na svojim poslovima, odgovorno izvršavali zadatke, popravljali ono što možemo popraviti, strpljivo podnosili iskušenja koja nam se dese i tada se osloniti na Allaha Jedinog. Uzvišeni u Kur'anu kaže: „Ko se boji Allaha, Allah mu da izlaz...“ (Et-Talak: 2)

Ima nas još dovoljno živih da se sjećamo da je nama Uzvišeni Allah davao izlaz iz bezizlaznih situacija. Te priče moramo prenijeti novim generacijama.

Tada smo bili gladni, bosi, nismo imali vodu, nismo imali struju, lijepu odjeću i auta, ali smo imali ljudskost i bratstvo. Bili smo daleko bolji ljudi nego danas. Nismo imali puno novca ali smo imali dovoljno vjere, hrabrosti i tražili oslonac samo u Bogu Uzvišenom.

Ako ne budemo vodili računa o onome što imamo i budemo se bahato ponašali, možemo to izgubiti. Kasno je da plačemo za zemljom, slobodom i nezavisnošću kada propustimo sve prilike i kada dođe kraj. Kasno je da tada tugujemo.

Kao što je majka, svome sinu, posljednjem svrgnutom sultanu u Španiji, kada su stajali na Tarikovom brdu i napuštali zemlju Španiju, kazala:

“Kao žena plačeš za carstvom koje nisi znao odbraniti kao muškarac.“

Svim Bosancima i Hercegovcima čestitamo 1. mart Dan nezavisnosti, i molim Uzvišenog Allaha, da osnaži našu vjeru i odgovornost za preuzete emanete i obaveze i poveća našu ljubav prema Domovini. Da nam našu Domovinu sačuva za sve one koji je vole i koji u njoj žele u slobodi i miru da žive.

Amin!

 

 

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar