Profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu Ahmet Alibašić član je radne grupe za izradu Prijedloga osnovnog ugovora između BiH i Islamske zajednice.

Alibašić pojašnjava kako je ovaj dokument umjesto vjerskog, postao političko pitanje u našoj državi.

Kako prenose Vijesti.ba, prijedlog osnovnog ugovora između Islamske zajednice i države BiH usvojilo je Vijeće ministara BiH u septembru 2015. godine, nakon čega ga je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice dostavilo Predsjedništvu BiH u dalju proceduru.

Međutim, taj ugovor nikada nije potpisan zbog primjedbi koje je iznio član Predsjedništva BiH Dragan Čović, tako da je Islamska zajednica u BiH jedina od tri velike vjerske zajednice u ovoj zemlji, koja nema potpisan ugovor s državom.   "Kada je u pitanju izrada Prijedloga osnovnog ugovora između države BiH i Islamske zajednice, mi na tehničkom, odnosno stručnom nivou nismo imali nepremostivih problema. Postojale su dileme koje smo relativno brzo rješavali sa timom Vijeća ministara BiH. Dakle, u sadržajnom smislu, relativno lako smo usaglasili taj sporazum, budući da postoji dobar Zakon, kao i dva ugovora koja su trasirala put, te odredila obim sloboda i prava vjerskim zajednicama i vjernicima", ističe profesor Alibašić.

Kako pojašnjava, primjedbe koje su pristizale na Prijedlog ugovora rješavane su na stručni način. Stoga pretpostavlja da je blokiranje ugovora političke naravi.

"Očito je da postoje drugi motivi koji se tiču političke ravni. O tome mogu samo špekulisati. Vrlo je moguće da sam Prijedlog ugovora nije sporan, nego da se trguje sa tim. No, to je pitanje na koje treba da odgovori član Predsjedništva BiH Dragan Čović", naglašava profesor Alibašić.

On upozorava da posljedice neusvajanja ugovora Islamske zajednice i države BiH snose građani koji praktikuju vjeru.

"Ugovor je značajan za vjernike, posebno u sredinama u kojima nema dovoljno razumijevanja za islamsku vjersku praksu. Govorimo o džuma namazu, načinu odijevanja i slično. Recimo, radnicima, studentima ili učenicima koji prakticiraju vjeru bilo bi lakše kada bi postojao ugovor na koji bi mogli da se pozivaju, umjesto da se pozivaju na zakonski okvir ili neke međunarodne ugovore koji nešto generalno predviđaju", pojašnjava profesor Alibašić.