Jedan od ključnih događaja s kojima je ovo stoljeće započelo svakako je bio napad na New York 11. septembar 2001. godine.

Taj događaj obilježit će sve godine koje dolaze nakon, a američke invazije na Irak i Afganistan direktne su posljedice dok su pak aktualni ratovi i širenje ISIL-a posljedice tih invazija.

Kako piše popularni hrvatski vanjskopolitički portal Advance.hr, nema sumnje kako je u tom periodu također nabujala i islamofobija, no, uz nju desio se još jedan, za mnoge zbunjujući, fenomen - porast broja ljudi na Zapadu koji prelaze na Islam, mahom mladih ljudi. Na nekim mjestima brojke nisu ni potrebne, situacija se može procijeniti iz prve ruke šetnjom kroz recimo ulice Londona.

Crkve su nedjeljom većinom skoro prazne, a i oni što odlaze na mise većinom su ljudi starije generacije. S druge strane džamije su pune i to mahom mladih ljudi, a među njima je i sve veći broj onih koji su donedavno vrijeme provodili u crkvi.

Oko 20.000 Amerikanaca godišnje pređe na Islam. U istom periodu to će učiniti i oko 5.000 Britanaca. Slične brojke kao i u Britaniji imamo i u Francuskoj, piše portal.

Ovom temom se bavio i beogradski NIN.

Sprovedena istraživanja, naveo je magazin, pokazuju da se mladi ljudi na promjenu vjere najčešće odlučuju zbog discipline i jasnih usmjerenja koja nudi islam nasuprot poročnosti, promiskuitetu i razuzdanom konzumerizmu koji karakterišu zapadnu civilizaciju.

Ispisivanje historije kratkoga 20. stoljeća, koji je po historičaru Eriku Hobsbaumu trajao od početka Prvog svjetskog rata do kraja komunizma, turoban je poduhvat, jer podrazumijeva sažimanje desetine miliona poginulih u fusnote, uživljavanje u perverzne ideologije poput fašizma i nacizma i predočavanje sveprisutnog i nezahvatljivog, a posve realnog straha od atomske bombe, oružja toliko razornog da je jedva zamislivo.

Valjda je u tom odurnom raspoloženju Hobsbaum pribilježio da su svi tvorci svijeta i svega na njemu za vjerujuće među nama zasigurno, makar jednom zažalili što su to uopšte učinili.

 Djelovalo je da je 1991. historija konačno izdahnula – balkanski narodi su znali da to nije slučaj – a privid globalne idile održao se sve do početka 21. stoljeća, koji je nastupio tek 2001. kada su se islamski teroristi povezani s Al Kaidom avionima zabili u Kule bliznakinje.

Potom su se savezničke snage predvođene SAD-om zaletjele na Avganistan i Irak, a spolja poljuljane Libiju, Siriju i Jemen su rastrzale već postojeće podijeljenosti.

Na njihovim razvalinama je nastala tzv. Islamska država kao kruna „islamskog ekstremizma“, novo strašilo zapadnog sveta u čijem je krojenju i sam učestvovao. Teroristički napadi u Evropi i SAD direktne su posljedice ovakvog početka milenijuma, pisao je, uz ostalo, NIN.