Piše: Meho Manjgo

Jednu od prvih samostalnih biblioteka u Sarajevu osnovao je Osman Šehdi Akovalija (Bjelopoljac) 1173/1759. godine.

Prema riječima šejh Sejfuddin Fehmi-ef. Kemure Osman Šehdije rođen 1105/1693.godine u Akovi (BijeloPolje).

Otac mu je bio kadija, a ime mu je bilo Mehmed Selim ef. Kadić. Početno obrazovanje završio je u rodnom mjestu, odakle je otišao u Carigrad, gdje “nakon svršenih nauka postepeno dobija i naslov hadžegani-divanihumajun”. [1]

Osman Šehdi je pored spomenute funkcije obavljao, sve do smrti 1181/1767. godine, niz drugih službi u Osmanskoj carevini (divan-katib, defterdar), a u Sarajevo je došao 1746. godine u svojstvu sekretara bosanskog namjesnika Hekim-oglu Ali-paše.

Pored obavljanja raznih funkcija unutar Osmanske države, Osman Šehdi je bio plodan pjesnik na turskom jeziku i autor djela pod naslovom Saferetnama u kojem je opisao svoja putovanja po Rusiji.

U Sulejmaniji biblioteci u Istanbulu pronađen je rukopis Šehdijinog Divana. [2]

Ahmed Hatemiefendija, sin Osmana Šehdije, uz Allahovu odredbu, preselio je nabolji svijet 1754. godine. U spomen na umrlog sina jedinca, Ahmed Hatemiefendiju, čuvenog pjesnika ikadiju, Osman Šehdi je odlučio da u Sarajevu sagradi biblioteku.

Šehdijina biblioteka u haremu Careve džamije u Sarajevu

Novac za gradnju poslao je Mehmed-paši Kukavici, bosanskom valiji. Zgrada biblioteke podignuta je 1757. godine u sjeveroistočnom uglu dvorišta Careve džamije u Sarajevu. [3]

Osman Šehdijina biblioteka u haremu Careve džamije u Sarajevu.

Opisujući harem Careve džamije u Sarajevu i u njoj Šehdijinu biblioteku, Kemura je zapisao:

“Harem (dvorište) pomenute džamije dosta je širok, a u jednom kutu dvorišta stoji s  lijeve strane kutubhana (knjižnica) od šestćošeta s kubetom, poput turbeta sazidana.”[4]

Biblioteka je prvobitno bila pokrivena drvetom, da bi je dvije godine nakon okupacije Bosne i Hercegovine  Mustafa Hajrudin-beg Fadilpašić pokrio olovom. [5]

Dvije godine nakon gradnje, Osman Šehdija je za svoju biblioteku iz Istanbula naručio 180 kodeksa rukopisa. Rukopisi prvog fondaove biblioteke imali su vakifov pečat na kojem se nalazio tekst kojeg donosimo u prijevodu s arapskog jezika:

“Uvakufio ovaj primjerak Osman Šehdi, od havadžegana carskog divana u Sarajevu, pod uvjetom da se iz biblioteke ne iznosini pedlja, godine 1173.”[6]I pored toga što je ova biblioteka bila javna i što je i mala svoga bibliotekara želja vakifa je bila, što se iz pečata jasno vidi, da se knjige iz biblioteke ne iznose.

Za ovu biblioteku 1885. godine izrađen je pečat u kojem je ispisan tekst na perzijskomjeziku.

Tekst pečata u prijevodu glasi:

“Ovo je vakuf biblioteke Šehdi Osman-efendije, 1271.”[7]

Orginalni pečat Osman Šehdiji ne biblioteke iz 1271/1854.godine.

Pečat se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

Pored rukopisa koje je uvakufio Osman Šehdija i drugi vakifi su svoje privatne kolekcije poklanjali ovoj biblioteci, poput H. Halila, sina Saliha, Herceglije, koji je uvakufio 115 kodeksa rukopisa [8],  zatim je Salih Izet Hromić (Hromo-zade) sin Ismailovu vakufio 1828. godine jedan Kur’an i 164 knjiga u kožnom povezu. [9]

Također, u rukopisnom fodnu Šehdijine biblioteke bili su smješteni isidžili sarajevskog šerijatskog suda iz perioda osmanske uprave.

“Riječ je o 87 sidžila, od kojih je najstariji fragment iz 959/1552. godine. Sidžili se danas čuvaju u Gazi Husrev begovoj biblioteci i predstavljaju nezaobilazan izvor za proučavanje historije Bosne u vrijeme osmanske vladavine.” [10]

Naredbom Zemaljske vlade Šehdiji na biblioteka je porušena 1. ramazana 1329. (26. augusta 1910.)  “u namjeri da sagradi ljepšu i moderniju, ali, nažalost, to joj dovede naglu smrti vječiti zaborav.” [11]

Knjižni fond ove biblioteke prenesen je 1914. godine u Gazi Husrev-begovu biblioteku gdje se i danas čuva.

(Autor teksta je kustos Gazi Husrev-begove biblioteke)

Fusnote:

[1]KemurašejhSejfuddinFehmi bin Ali, U dvorištuCarevedžamijeMerhum Osman Šudief. Kjutubhana,Islamskadioničkaštamaprija, Sarajevo, 1916., str. 2.

[2]Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine I, Veselin Masleša, Sarajevo, 1974., str. 45.

[3]Kemura, U dvorištuCarevedžamije… str. 3.

[4]KemuraSejfudinFehmi-efendija, “Javnemuslimanskegrađevine u Sarajevu“, GlasnikZemaljskogmuzeja , XX/1908., str. 480.

[5]Kemura, U dvorištuCarevedžamijeMerhum… str. 3; HazimŠabanović, KnjiževnostmuslimanaBosneiHercegovinenaorijentalnimjezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973.,str, 486-489.

[6]Osman Lavić, „Gazi Husrev-begova biblioteka od osnivanja do danas“, u:  Gazi Husrev-begova biblioteka: 480 godina postojanja, ur. Osman Lavić, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 2017., str. 21.

[7]Isto, str. 21.

[8]Isto, str. 21.

[9]Hatidža Čar-Drnda, „Neki legati Osman-šehdijine biblioteke“, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XV-XVI, Sarajevo, 1990., str. 243.

[10]Osman Lavić, Gazi Husrev-begova biblioteka..., str. 21.

[11]Kemura, U dvorištuCarevedžamijeMerhum… str. 16.