Naredne sedmice, 29. novembra, Žalbeno vijeće Haškog tribunala izreći će drugostepenu presudu u slučaju "Jadranko Prlić i ostali", posljednjem i najobimnijem postupku pred Tribunalom (ICTY) koji se, uz ostalo, snažno dotiče uloge susjedne Republike Hrvatske u "međunarodnom oružanom sukobu" na tlu naše zemlje i udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) na čelu sa dr. Franjom Tuđmanom, prvim predsjednikom samostalne Hrvatske, prenosi bh. informativni servis INS.

Knjiga "Svjedoci zla", koja će uskoro izaći iz štampe, a čiji su autori legendarni ratni reporter iz Gornjeg Vakufa Akifa Agića i novinara Faruka Vele, donosi brojne ekskluzivne ispovijesti, dokumente, fotografije, stenograme, intervjue. Oni dokazuju, iako to zvanične hrvatske vlasti do danas negiraju, neosporno učešće regularnih snaga Republike Hrvatske u napadima na jedinice jedine legalne vojne sile u to vrijeme, Armije RBiH, te kao kako i zašto je hrvatska agresija zaustavljena.

Jedan od ključnih dokaza učešća HV-a te teritoriju BiH jeste slučaj zarobljavanja pripadnika Pete domobranske pukovnije HV-a iz Osijeka, Ivice Jegera, na ratištu u BiH.

Njegov slučaj je početkom 1994. godine bila vijest koja obišla svijet i potvrdila ono na šta su vlasti u BiH odavno upozoravale. Da je ova zemlja žrtva dvostruke agresije. Na dolazak regularnih snaga HV-a je u otvorenom pismu januara 1994. godine upozorio i sam predsjednik Predsjedništva RBiH, rahmetli Alija Izetbegović.   

Donosimo transkript razgovora reportera Akifa Agića sa Ivicom Jegerom. To je bio prvi razgovor s ovim zarobljenikom, nekoliko dana nakon zarobljavanja, da bi on kasnije bio predstavljen i na press konferenciji Trećeg korpusa Armije BiH u Zenici, na kojem su se obratili Jeger i komandant Mehmed Alagić.

O  slučaju "Jeger" izvještavao je i Sky News.

Iako su početkom ove godine pojedini hrvatski mediji nastojali plasirati informacije da je Jeger ubijen nakon intervjua kojeg je dao Akifu Agiću i pess konferencije Trećeg korpusa, da je riječ o "fabriciranju dokaza" i da nije bilo agresije Hrvatske, to, kako smo utvrdili, nije tačno.

Ivica Jeger, sin Florinaja, rođen 1967. godine, iz Osijeka,  srećom, i danas je živ i zdrav, te se nalazi u rodnom Osijeku.

Akif Agić: Radi se o izuzetno jakim snagama koji vrše agresiju na slobodne dijelove naše države.To su elitne jedinice Osijeka, Vinkovaca, Splita, Zagreba itd. koji se nalaze (gdje?) od juna 1993. godine. Sa mnom je jedan borac Hrvatske vojske koji je jučer, pod čudnim okolnostima, došao na slobodnu teritoriju. Kako se zovete?

Ivica Jeger: Ivica Jeger

Akif Agić: Ivica, odakle ste?

Ivica Jeger: Iz Osijeka.

Akif Agić: Gdje pripadate i kojim jedinicama?

Ivica Jeger: Domobranima, Osječanima, Peta domobranska pukovnija iz Osijeka.

Akif Agić: Iz Osijeka! Odkud vi u Gornjem Vakufu, Osječani, Republika Hrvatska, a ovo je tlo Republike BiH? 

Ivica Jeger: A morali smo doći.

Akif Agić: Kako morali?

Ivica Jeger: Pa, došli su i rekli ide se u Prozor i morali smo doći. U autobuse su nas potrpali i doveli ovamo.

Akif Agić: Kad su vas potrpali koji je dan bio?

Ivica Jeger: Osmog, ujutro.

Akif Agić: Koliko je došlo Osječana u  toj vašoj smjeni?

Ivica Jeger:  Oko 400, 450.

Akif Agić: I gdje se nalaze oni sada?

Ivica Jeger: Na Podovima i na području Voljica, samo ta linija.

Akif Agić: Pored Osječana koga imate još iz Hrvatske? 

Ivica Jeger: A, znam još jedino za Vinkovčane.

Akif Agić: Vi iz Osijeka na kojim prevojima djelujete? Gdje ste djelovali? Gdje ste bili zaduženi da čuvate linije?

Ivica Jeger: Dole, kak' se zove? Voljice, samo na Voljicama, samo na tom i na ta tri – četiri zaseoka.

Akif Agić: I tamo često granatirate stambene objekte?

Ivica Jeger: Da, da.

Akif Agić: I na primjer koliko dnevno ispaljujete?

Ivica Jeger: Pet granata smijemo ispalit dnevno.

Akif Agić: Bez odobrenja?

Ivica Jeger: Ne, svaka granata je odobrena i onda posebno ako ima odobrenje od zapovjednika glavnog.

Akif Agić: A Vinkovčani?

Ivica Jeger: A za njih ne znam.

Akif Agić: Oni su pravi artiljerci?

Ivica Jeger: Da.

Akif Agić: Oni nisu, dakle, pješadinci, oni su samo artiljerci?

Ivica Jeger: Ne, samo artiljerci, vezisti i njihovi  izviđači.

Akif Agić: O kakvom se oruđu radi, koja su kod vas, koje ste vi vidjeli, oruđa vama na dohvatu?

Ivica Jeger: Vidio sam 130-orke topove, 152-ojke, haubice i minobače velike 120-orke, 82-jke i 60-orke.

Akif Agić: A čije je to oruđe? Da li je to oruđe hrvatske regularne vojske ili je pak...?

Ivica Jeger: Hrvatske regularne vojske.

Akif Agić: I oni se tako gospodarski ponašaju po tlu BiH?

Ivica Jeger: Došli su, kako oni kažu, pomoći Hrvatima tu u Herceg-Bosnu.

Akif Agić: I šta Vi, kao mlad čovjek, sa ratnim iskustvom koje imate, šta mislite ko se napada, a ko se brani?

Ivica Jeger: A vidio sam sad u Vakufu, kad sam ovdje, stalno padaju granate okolo, a bio sam dvadeset dana gore na Podovima,  pale su samo tri male granate koje su muslimani (Armija RBiH, op ur.) ispalili, a ovdje je već palo, ova dva-tri dana, preko sto-dvjesto komada, a možda i više koje su Hrvati ispalili.

Akif Agić: Na primjer, vidjeli ste vjerske objekte muslimana porušene, vidjeli ste to u selima Voljica, tačnije u Osridku, zatim ste vidjeli dalje gore sela Vrsa, Privora itd.

Ivica Jeger: Da.

Akif Agić: Je li to ispravan put koji čini Hrvatska vojska?

Ivica Jeger: Pa nije, oni su sve kuće popalili, a ove muslimanske kuće što su ostale sad čitave  daju da živi Hrvatska vojska. Evo, recimo, oni koji su došli pomoć ovdje, oni u njima  žive.

Akif Agić: Kakav je cilj HV-e u Bosni i Hercegovini?

Ivica Jeger: Koliko ja znam da se probije ovaj koridor?

Akif Agić: Do Nove Bile?

Ivica Jeger: Da.

Akif Agić: Maloprije ste u razgovoru spominjali cisterne?

Ivica Jeger: Pa, pričaju da su dali Srbima cisterne goriva da puste Hrvatsku vojsku do Nove Bile.

Akif Agić: I šta bi HV iz Nove Bile, kad uđe u Novu Bilu?

Ivica Jeger: Pa, vjerojatno da pokušaju s one strane da probiju koridor prema ovamo.

Akif Agić: Preko Gornjeg Vakufa?

Ivica Jeger: Da. 

Akif Agić: I sta mislite hoće li moći uspjeti? Imaju li realnu snagu?

Ivica Jeger: Pa, snage ima dosta, samo ne znam 'oće li imat taktiku i 'oće bit to usklađeno jer ovdje nitko ni s kim nije usklađen, te jedinice. Ovi rade za sebe, ovi za sebe. Ovaj domaći, to su sve privatne vojske, brane jedno selo, neće ići drugo braniti i tako.

Akif Agić: Pa, vrši li se dodatna mobilizacija u Hrvatskoj za rat u Bosni i Hercegovini?

Ivica Jeger: Pa, dolaze sad. Sve ove hrvatske Bosance što su odavde, što su tamo u Hrvatskoj, što su pobjegli, sad sve kupe i dolaze ovamo. 

Akif Agić: Da li je to pošteno što se radi u Bosni i Hercegovini?

Ivica Jeger: Nije pošteno. Ja sam rek'o da se trebaju smiriti i sa muslimanima živiti ko i do sad što su živili, prije ovog sukoba.

Akif Agić: A zašto Jablanicu često napadaju?

Ivica Jeger: Vjerovatno radi te hidroelektrane, centrale il' kao se već zove?

Akif Agić : Pa zar nisu cilj HV-e Hrvati u RBiH,  tj. bosanski katolici, a ne hidroelektrana?

Ivica Jeger: Ne znam ni ja točno, vjerovatno radi struje, jer u Dalmaciji fali struje.

Akif Agić: Kako ste Vi došli na teritoriju koju kontrolišu borci Armije BiH?

Ivica Jeger: Autobusima iz Osijeka.

Akif Agić: Iz Osijeka?

Ivica Jeger: Da.

Akif Agic: A kako ste Vi ovdje došli, na slobodnu teritoriju? 

Ivica Jeger: Pa, kad sam iš'o, odlučio sam da se predam sam i onda sam doš'o preko brda jednog, između vaših i naših položaja sam proš'o i spustio se na cestu, onu što UNPROFOR koristi prema Vakufu, i tom cestom siš'o dole do vaših položaja.

Akif Agić: Je li vam žao što ste došli?

Ivica Jeger: Nije, za sad, još uvijek nije. Sad ne znam vidjet ću kako ću kasnije. Za sad se dobro ponašaju prema meni. Nije mi žao ako ću bit oslobođen od vojne obaveze kad se vratim u Osijek.

Akif Agić: Vi imate porodicu u Osijeku?

Ivica Jeger: Imam ženu i dijete.

Akif Agić: Šta ćete njima poručiti?

Ivica Jeger: Da sam živ i zdrav i da ću se vratiti kući brzo.

Akif Agić: A imate li rođacima da poručite nešto, što bi učinili? 

Ivica Jeger: Pa, ovdje ima jedan čovjek. On je civil. Zarobio ga je HVO u Rami jel' tako?

Akif Agić: Jeste.

Ivica Jeger: U Rami. Ako može da srede da ga zamjene za mene, jer to hoće komanda ovdje vaša.

Akif Agić: Sad kada vidite obje strane, i stranu ARBiH i HV stranu, što mislite Vi, kao mlad čovjek, koja je strana na pravom putu? 

Ivica Jeger:  Izgleda da ste vi na pravom putu zato što vidim da vi nemate oružja i da se vi samo branite. Vi i ne pomišljate, ovako u priči sa vašim borcima sam vidio, da i ne pomišljate napadat i ići naprijed, samo obranit ovo što imate.

Akif Agić: Evo dok sjedimo čujemo granatiranje gradskog jezgra Gornjeg Vakufa, selo Here jeu popaljeno.

Ivica Jeger: Da.

Akif Agić: Šta znate o selu Here?

Ivica Jeger: Dobili smo komandu da taj dan, kad su krenuli napadat Here, da svaki deset minuta ispalimo granatu, ali isto na ta sela Voljice i to, onda smo ispalili tri granate i onda smo dobili smjenu i sad ova druga smjena ne znam, nisam ni pit'o, jesu li oni dalje pucali il' šta je bilo. Onda smo tek poslije pada čuli da je 4-5 sela palo i jedno 5-6 kota brda onog.

Akif Agić: Kad vam smjena dolazi?

Ivica Jeger: Pa, ne znam. Ja mislim da je danas bila smjena il' čak jučer, il' možda sutra.

Akif Agić: Opet iz Hrvatske i opet iz Osijeka?

Ivica Jeger: Da. 

Akif Agić:  I opet još novih 450 vojaka?

Ivica Jeger: Pa, manje će ih doć' sad, jer nisu toliko skupili.

Akif Agić: Nisu skupili! Kako mislite nisu skupili?

Ivica Jeger: A pobjegli su, sredili si, našli si veze tako da izbjegnu to. 

Akif Agić: Ima li zime kod vas na položajima HV-e? Hladnoće, ima li? 

Ivica Jeger: Molim!

Akif Agić: Ima li hladnoće, zime, bude li hladno?

Ivica Jeger: Ma, režemo si sami drva. Mi nismo na prvoj liniji pa onda možemo vatru naložit. Imamo gdje spavat, dovukli su nam kamp kućice, imamo peć, ložimo.

Akif Agić: Imate li dovoljno cigareta? Kako vas plaćaju? Novac?

Ivica Jeger: Cigarete si sami kupujemo.

Akif Agić: A vi isto novac dobijate?

Ivica Jeger: Da, dobijamo po 200 maraka redovne plaće i za mjesec dana terena 400- 500 maraka, 600 maraka dnevnice terenske, plus redovna plaća 200 maraka.

Akif Agić: Na primjer, kad pogledate te novce i pogledate onu granatu koju ubacujete u svoje minobacače, da li pomislite da za novac činite da recimo bude pogodak među djecu, starce, žene...?

Ivica Jeger: Pa, netko misli da radi za novac, netko to radi sa užitkom, a ja sam morao doć'. Nisam se mogao nikako otkinuti od toga i zato sam napravio ovo. I kad se vratim, još jednom kažem, u Osijek da me više neće zvat u vojsku i bit ću oslobođen i moći ću otić' preko, i u Njemačku, ako budem htio raditi. Neće me više nitko dirat i imat ću svoj život normalni i moći ću raditi, jer ja sam inače konobar.

Akif Agić: Na primjer, poslije ovih izjava hoće li vas imalo, hoćete li imati problema od HV–a poslije ovih izjava kad vas puste? 

Ivica Jeger: Pa, ne znam, vjerojatno 'oću.

Akif Agić: Da li je ovo što razgovaramo pod prisilom?

Ivica Jeger: Ne, nije pod prisilom.

Akif Agić: Hoćete li samo malo dokumente pokazati da vidimo? Piše Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija.

Ivica Jeger: To je stara.

Akif Agić: To je stara karta; Osijek, osobna karta, Ivica Jeger,  11.08. '67, Osijek Hrvatska , Osijek Zlatka Šnajdera. A imamo li novu da pogledamo?

Ivica Jeger: Nemam novu.

Akif Agić: A ovo je RH, Narodana zaštita. Šta zanči Narodna zaštita?

Ivica Jeger: To je kao Civilna zaštita. To je bilo prije iskaznica, na početku, ono kad su se ulice čuvale svoje.

Akif Agić: Da, da.

Ivica Jeger: Počinje tek tad rat sa Srbima.

Akif Agić: Ova iskaznica vrijedi uz prilaganje osobne karte i imamo opet RH, Zbor Narodne garde Osijek, službena legitimacija, pripadnik rezervnog satava broj: 002294A, Zbor Narodne garade Ivica Jeger, datum izdavanja: 23.12.1991.

Ivica Jeger: To sam, kad nas je skinulo iz tog rezervnog sastava Garde.

Akif Agić: Vojak Ivica, sin Florina Jeger, Osijek, Šnajderova 37,  pripadnik brigade u HV od 21.12.1991. otpušta se iz sastava HV dana: 16.6.’92. godine temeljem zapovijedi ministra odbrane RH KI broj: 02820101URB512060292298 od 11.6.’92. Vojak je razdužio naoružanje, streljivo, opremu i vojnu iskaznicu. I Vi ste ponovo pristupili?

Ivica Jeger: Mobikiziran sam 24. 2. prošle godine, 1993.

Akif Agić: I je li ima problema u Hrvatskoj? Ima li otpora protiv te mobilizacije?

Ivica Jeger: Pa mobiliziraju one koji nemaju posla, i sad ako ih pusti kući onda postaje socijalni slučaj i ne bi onda im'o s čim radit, živjeti, pa onda ih u neku ruku i ucjenjuju, na tu kartu. A relativno, od kad se inflacija zaustavila, dobro se živi, cigarete su marka, gorivo jeftino, tako da se može dobro živjet sa 200 maraka u Hrvatskoj.

Akif Agić: Na primjer, iz tog izobilja kojeg imate tamo; alkohola, cigareta i dovoljno hrane i svega, Vi ste došli u hladnu zimu ’94. u Bosnu, gdje su, s druge strane linije, ljudi gladni, žedni, slabo obučeni, pa ih napadate?!

Ivica Jeger: Pa, morali smo.

Akif Agić: Kako poredite ovaj moral boraca, vas i njih, ko je u pravu?

Ivica Jeger: Pa vi ste u pravu, jer ste vi…  rek'o sam. Vidi se ko koga napada, ko brani svoje, a ko tuđe. Kad sam vidio ono selo da su sve muslimanske kuće popaljene…

Akif Agić: Ko ih je popalio? 

Ivica Jeger: Pa, Hrvati. Kažu da je to padalo u vaše i njihove ruke par puta.

Akif Agic: U tom istom selu ste vidjeli crkvu, katoličku?

Ivica Jeger: Da.

Akif Agić: Je li ona u takvom stanju?

Ivica Jeger: Nije, čitava je.

Akif Agić: A pored nje, vazdušnom linijom možda 700 metara, vidjeli ste džamiju. U kakvom je stanju?

Ivica Jeger: Pa, narušena je. Nisam baš gled'o. Vidim da je dobila granate. Sad ne znam je li kompletna srušena ili …?

Akif Agić: Na primjer, minaret?

Ivica Jeger: Kupola?

Akif Agić: Minaret, otud se penje, penje…

Ivica Jeger: To je dobilo par granata.

Akif Agić: Porušena je. I za kraj nam još recite kako se zovete?

...

Akif Agić: Recite, od kada je po vašim podatcima prisutna HV u RBiH?

Ivica Jeger: Šestog, sedmog mjeseca prošle godine.

Akif Agić: Mislite, li da je to ispravan put?

Ivica Jeger: Ne mislim. Država Hrvatska smatra da neće dobiti sankcije radi tih 10 tisuća muslimana kojih ima na području Hrvatske.

Akif Agić: Kako je tim muslimanima?

Ivica Jeger: Dobro im je. Niko ih ne dira. Evo ja sam blizu... i išli smo tamo na gađanja. Tamo je najbliži poligon. To što ima priča da ima žica bodljikava, normalno se može ići u Osijek i svugdje.

Akif Agić: Odnosi  HV-e i HVO-a? Prema mojim posljednjim  informacijama čujem da je sve ingerencije preuzela HV i hrvatska vlast u dijelovima tzv. Herceg-Bosne?

Ivica Jeger: Ja znam da se ne tuku između sebe, a sad ti  koji su zapovjednici ja točno ne znam. Ja sam sitna riba, ja sam oružar na minobacaču.

Akif Agić: Koje ste vidjeli zapovjednike HV-a?

Ivica Jeger: Pa satnike i tako…

Akif Agić: Recite neka imena iz Hrvatske regularne vojske?

Ivica Jeger: Mato, Ivica, Zatko, Goran i ovi sitni...

Akif Agić: Šta mislite ko rukovodi ovim operacijama, da li je Zagreb ili su Grude?

Ivica Jeger: Ja mislim da HVO to sve koordinira, rukovode to sve glavni iz HVO-a.

Akif Agić: A, ipak, ste vi brojniji na tlu Gornjeg Vakufa i Prozora, kako da oni to rukovode?

Ivica Jeger: Glavna je komanda u Prozoru, a znam da je tamo HVO, u Prozoru.

Akif Agić: Od prisutnih generala HV-e koje ste vi sretali?

Ivica Jeger: Ni jednog nisam vidio generala. Oni nisu kod nas dolazili na Podove tamo gore, a ja nisam uopće išao u Prozor jer ne možemo, nemamo vodstva.

Akif Agić: Mislite da ih ima?

Ivica Jeger: Pa vjerovatno ih ima, vjerovatno mora neki biti, neki stručnjak da uspostavi te veze između jednih i drugih i da se akcija koordinira da ide sve zajedno.

Akif Agić: Šta o Bobanu mislite, o Mati Bobanu? 

Ivica Jeger: Pa, nemam neko mišljenje o njemu. Nisam za politiku, ja vodim svoj privatni život.

Akif Agić: Onako u razgovoru sa Vašim prijateljima  i momcima, da li je on ta prava sreća za Hrvatsku? 

Ivica Jeger: Nije.

Akif Agić: Da li je gospodin Franjo Tuđman predsjednik države?

Ivica Jeger: A Tuđman, kad zna da idu izbori oslobodi malo Hrvatske onda dobije izbore, inače bi davno pao.

Akif Agić: Ove liberalne stranke?