Islamska umjetnost u Bosni i Hercegovini konstituira našu kulturu u njenim  najsmjelijim dimenzijama, konstituira naše biće, konstituira biće ove države, ali i biće jednog njenog naroda, Bošnjaka – kazao je univerzitetski profesor Nusret Isanović. 

Fascinantne dimenzije

Naime, Islamska zajednica u BiH obilježila je godinu jubileja odgoja, obrazovanja, nauke i kulture, a kruna događaja bio je simpozij „Islamska umjetnost u BiH“ koji je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci okupio najeminentnije naučnike profesore iz BiH, Austrije, Francuske, Srbije, Turske, Katara...

Učesnici simpozija su bili i univerzitetski profesori Nusret Isanović, Ćazim Hadžimejlić,  Zuhdija Hasanović koji su ukazali su na značaj islamskog umjetničkog i kulturnog naslijeđa, te afirmaciju nove percepcije i perspektive razumijevanja i odnosa spram potencijala islamske umjetnosti u BiH.

O vrlo atraktivnoj temi simpozija „Islamska umjetnost u BiH“ prisutne je upoznao prof. dr. Nusret Isanović koji je kazao da umjetnost koju mi u BiH imenujemo islamskom, dio je jedne velike svjetske umjetnosti koja se ostvarila do fascinantnih dimenzija tokom formativnog razdoblja islama.

Ta umjetnost, kazao je Isanović, kod nas je, kao svojevrsna ekstaza, došla posjetom turaka i ona se ostvarila u svojim najzrelijim formama, pogotovu u 16.stoljeću koje je bilo poznato kao zlatno doba islamske umjetnosti u BiH.

- Na žalost, dugo vremena je to univerzalno, kulturno blago bilo zapostavljeno, a možemo kazati i čak negirano – kazao je Isanović te podsjetio da mjerodavan interes za islamsku umjetnost počinje 50-tih godina prošloga stoljeća.

Istakao je da veliku zahvalnost dugujemo prema istraživačima, prije svega rahmetli Hamdiji Kreševljakoviću bez čijih uvida, vrlo kompetentnih istraživanja, gotovo da je nezamislivo,  ili nemoguće istraživati  i govoriti danas o  islamskoj umjetnosti u BiH.

-  Imamo veliki dug prema islamskoj umjetnosti. On nije ne samo kulturološke naravi, znanstvene, ni historijske naravi, on je zapravo supstancijalne duhovne naravi – ističe on.

Za prof. Isanovića, neodgovornost prema takvim formama umjetnosti je nedopustiva, te smatra da je krajnje vrijeme došlo da toj umjetnosti posvetimo pažnju koju ona zaslužuje, ne samo u dimenziji muzeja, jer nije dobro smjestiti naše vrijednosti samo u muzeje.

- Islamska umjetnost treba da bude prisutna u našoj svijesti, literaturi, životu, a pogotovu treba da bude prisutna u našoj stambenoj arhitekturi, što smo mi potpuno zaboravili. Ona spada među remek djela stambene arhitekture u 17.stoljeću. To je najljepša i najhumanija stambena arhitektura koja se u to doba ostvarivala ne samo u BiH nego i Evropi – zaključio je Isanović.

Poseban segment islamske umjetnosti predstavlja i umjetnost islamske knjige na ovim prostorima, a prof.dr. Ćazim Hadžimejlić kaže da ona ima svoje temelje, počev od dolaska sultana Fatiha 1463.godine, čime počinje urbanizacija prostora BiH, a sa tim i umjetnosti.

Kaže da je sultan Fatih sa sobom doveo i umjetnike, a među njima su bili i knjigovesci i to svjetski poznati.

- Knjigovestvo je bilo u BiH i prije dolaska Turaka, a mnoge sarajevske ulice nose naziv najboljih umjetnika knjigovestva, Veliki mudželeti i Mali mudželeti, jer je zanat mudželestva, zapravo umjetnost knjige koja je protkana, inspirisana islamom - podsjetio je Hadžomejlić.

Veličina islamske civilizacije

Dekan Islamskog Fakulteta UNSA Zuhdija Hasanović smatra da o islamskoj umjetnosti nije važno govoriti samo iz naučnih razloga, zbog toga što se u novijoj povijesti BiH islamska kulturna baština slabo tretira u kulturnoj i uopće društvenoj javnosti, nego i iz općih kulturoloških i egzistencijalnih razloga.

- Važno je govoriti o osjećaju za lijepo i islamskoj umjetnosti danas, kada savremeni čovjek ostaje bez duhovnih i moralnih vrlina, i te praznine popunjavaju negativne emocije, depresija, otuđenost, tjeskoba, agresivnost i destruktivnost – istakao je Hasanović.

On je mišljenja da je neophodno govoriti o islamskoj umjetnosti danas kada su nam osjetila otupjela i ogrubjela, a osjećaj za lijepo skoro da je iščezao.

U ovim vremenima, istakao je on, potrebno nam je govoriti o osjećaju za lijepo i najljepšim izražajima toga osjećaja koji je stoljećima bio prepoznavan na svjetskoj razini, od arhitekture i impozantnih džamija i dvorova, poput Tadž Mahala i Al-Hambre koji svjedoče ljepotu i veličinu islamske civilizacije, preko poezije i najvećih književnih ostvarenja, kaligrafije i najpreciznijih poteza ruke, očaravajuće muzike i prekrasnog učenja Kur'ana, ilahija i kasida, do dekorativne umjetnosti, veza i šara na ćilimima i serdžadama.

- Potrebno je govorio i o pretpostavkama koje su omogućile takva remek djela, o duhovnoj eleganciji, mentalnom zdravlju, moralnoj jačini i intelektualnoj lucidnosti čovjeka predanog Bogu – zaključio je prof. Zuhdija Hasanović.