Iako je Haaški sud u nepravomoćnoj presudi šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata iz 2013. zaključio da su Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko i Mate Boban postigli međusobni dogovor, a da je HVO korišten radi ostvarivanja „udruženog zločinačkog pothvata obnove Banovine Hrvatske i pripojenja dijela teritorija BiH Hrvatskoj“, takva presuda, čak i da postane pravomoćna, ne može se odnositi na odgovornost hrvatske države, tvrdi hrvatski „Večernji list“.

Proizlazi to iz odluke kojom je Žalbeno vijeće u julu 2016. godine odbilo zahtjev Hrvatske da joj se dodijeli status prijatelja suda u predmetu protiv Jadranka Prlića i ostalih, u kojem se donošenje pravomoćne odluke očekuje 29. novembra.

U odluci se, naime, navodi da se „zaključci prvostepenog vijeća odnose isključivo na šestoricu okrivljenika, da presuda potpuno poštuje presumpciju nevinosti trojice hrvatskih zvaničnika, te da je u nadležnosti sudskog vijeća samo procesuiranje individualnih osoba, ne i utvrđivanje odgovornosti države“.

Na takvo tumačenje Žalbenoga vijeća upozorio je ovih dana Vladimir Šeks, koji je prilikom promocije svoje knjige “Državni udar” u izdanju Večernjeg lista ocijenio kako se, s obzirom na prvostepenu presudu, radi o “čudnovatoj dijalektici” žalbenog vijeća.

„Moglo bi se shvatiti da je to uputa drugostupanjskoj presudi da eskulpira i hrvatsku državu i predsjednika Tuđmana i ministra Šuška, Bobetka i sve hrvatske zvaničnike od toga da su bili dionici udruženoga zlotvornog pothvata“, tumači Šeks, ali i upozorava da bi, u suprotnom, preživi li formulacija o udruženom zločinačkom pothvatu, to moglo imati nesagledive posljedice na odnose na jugoistoku vurope.

Obrazloženje Žalbenog vijeća slično tumači i međunarodni tajnik HDZ-a Miro Kovač, koji kaže da je osobno upozorio Šeksa na to obrazloženje.

„Postupak je vodio ministar pravosuđa Ante Šprlje, a Žalbeno vijeće zaključuje da je prvostepena presuda obvezujuća samo za optuženu šestoricu, da nije dovedena u pitanje presumpcija nevinosti trojice hrvatskih zvaničnika, da Haaški sud jedino ima ovlast utvrditi odgovornost fizičkih osoba, a ne država. Drugim riječima, u postupku protiv šestorice ne utvrđuje se odgovornost Hrvatske, ne sudi se Hrvatskoj ni trojici hrvatskih dužnosnika", kaže Kovač, prenosi Večernji.

Napominje kako se nada da će pravomoćna presuda šestorici biti oslobađajuća, jer su, kaže, Hrvati prve žrtve agresije na BiH, kao i prvi koji su ustali protiv agresije.

Šeksovo tumačenje da se radi o svojevrsnoj uputi za drugostepenu presudu, odnosno naznaci da bi u pravomoćnoj presudi mogla izostati formulacija o udruženom zločinačkom pothvatu, ne dijele odvjetnice optuženih Višnja Drenški-Lasan i Vesna Alaburić, koje ističu da bi tumačenje presumpcije nevinosti kakvu je donijelo Žalbeno vijeće u pogledu Tuđmana, Šuška i Bobetka donio i bilo koji drugi krivični sud.

„Presuda se odnosi isključivo na okrivljenike i ni na koga drugog. Udruženi zločinački pothvat je prvenstveno oblik krivičnopravne odgovornosti u smislu da djelo okrivljenik nije počinio sam, nego u većoj ili manjoj grupi da bi proveo zločinački cilj ili legitiman cilj zločinačkim sredstvima. Ostane li takav oblik i u pravomoćnoj presudi, to ne bi impliciralo krivičnopravnu odgovornost trojice najviših hrvatskih dužnosnika niti odgovornost države", tumači Alaburić.

Dodaje, ipak, kako je logično da interpretacije presude imaju i političku konotaciju, jer bi takvo sudsko utvrđenje impliciralo umiješanost Hrvatske u zločin.

"Međutim, to ne znači da bi takva presuda bila temelj za bilo kakav postupak protiv Hrvatske pa ni za eventualni postupak za naknadu štete. Odgovornost države može se utvrditi samo u postupku u kojem bi sama država bila okrivljena",  ističe Alaburić.