Piše: Hfz. Nedim Botić

Čovjek se zna osjetiti bezvoljnim, neraspoloženim, tužnim. Problemi, brige, strahovi, crne misli mu ispunile um. Ni do čega mu nije, najradije bi samo ležao. A onda dođe vrijeme namaza... 

Čuješ ezan, teško je pokrenuti se, šejtan ti govori da sjedneš, da odmoriš, da ne ideš. Ipak, nekako se podigneš, odeš da uzmeš abdest, spremiš se i odeš u džamiju. 

Već na putu ka džamiji se osjetiš bolje, pokrenuo si se, dišeš svježi vazduh, krećeš se. Dolaziš u džamiju, obavljaš namaz, spominješ Allaha i osjetiš vraća ti se izgubljena snaga.  Selamiš se sa ljudima, pitaju te kako si, oraspolože te, nasmiju. Popričaš sa drugima, podijeliš brige, rasteretiš pleća. I ti se iz džamije vratiš obnovljene energije i volje, da se suočiš sa životom i riješiš probleme. 

Tako radiš pet puta dnevno klanjajući namaz, pet puta izlaziš iz zone komfora, pet puta pobijediš šejtana, pet puta se 'vadiš' iz tuge i briga, pet puta resetuješ svoju dušu i um na pozitivne vrijednosti. Neka svako od nas sebe testira ovim, kada zapadne u depresiju i brige, i vidi kakav pozitivan efekat na tijelo i um imaju uzimanje abdesta i klanjanje namaza.

Nema sumnje da su namaz i odlazak u džamiju potrebni svakom od nas i kao preventiva, ali i kao lijek za probleme savremenog svijeta. Kako to ističe dr. Aid el-Karni, kad bismo razmislili o namazu, shvatili bismo da je to jedna od najvećih Allahovih blagodati.

Naime, zbog namaza Allah oprašta grijehe, pomo­ću namaza podiže nas na visoke razine, liječi nas od ra­znoraznih bolesti, tješi u iskušenjima, daje nam duševnu čistotu, uvjerenje, zadovoljstvo.