Prof. dr. Hilmo Neimarlija, jedan od vodećih bošnjačkih intelektualaca, profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, nekadašnji predsjednik Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u dva mandata i autor Ustava IZBiH iz 1997. godine, obratio se danas na obilježavanju 40 godina matičnog fakulteta, prenosi INS.

Za Nerimarliju ovaj jubilej ima poseban značaj, jer je već s otvaranjem Islamskog teološkog fakulteta sada davne 1977. godine izabran  za asistenta-predavača na predmetima Uvod u sociologiju i Povijest filozofije. U međuvremenu je jednu godinu držao honorarno nastavu iz filozofije i sociologije u Gazi Husrev-begovoj medresi. 

Dr. Neimarlija je uređivao „Takvim“ i izdanja Udruženja ilmije, obavljao dužnost glavnog i odgovornog urednika Izdavačke djelatnosti Islamske zajednice i člana redakcije Zbornika radova Islamskog teološkog fakulteta i Glasnika Vrhovnog islamskog starješinstva. Jedno vrijeme je bio glavni urednik „Preporoda“.  Od 1998. godine dva mandata je bio poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Govor profesora Neimarlije, prenosimo u cijelosti:

Fakultet islamskih nauka najznačajniji je projekat Islamske zajednice i najvrednije zajedničko dobro koje su ostvarili muslimani ovih prostora u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. U razvijanju i realizaciji zamisli  Fakulteta kao ustanove visokog islamskog obrazovanja sudjelovali su najistaknutiji bosanski alimi i islamski angažirani intelektualci. U osiguranju materijalnih sredstava za podizanje i rad Fakulteta učestvovali su, u prvom redu kroz akciju zekata i sadekatu-fitra, svi muslimani koji su držali do vjere i  obaveza prema svojoj vjerskoj zajednici. 

Misao o  islamskom  teološkom fakultetu u drugoj  Jugoslaviji bila je prisutna u svijesti bosanskih muslimana uglavnom na negativan način,  kao misao o njihovoj  uskraćenosti u nečemu što su imali i njihovoj neravnopravnosti sa pripadnicima druge dvije najbrojnije tradicionalne vjerske zajednice. Socijalističke vlasti su, naime, 1945. zatvorile Višu šerijatsko-teološku školu u Sarajevu, koja je bila, ustvari, fakultet sa osam semestara, i izučavanje islama u Bosni je naprasno lišeno visokog studija, a bosanska muslimanska učenost mogućnosti cjelovitog razvijanja. 

Do pozitivne aktualizacije pitanja islamskog fakulteta, kao potrebe vjerskog života muslimana i kao institucionalne i simboličke instance u  duhovnom životu bošnjačkog  naroda, došlo je u drugoj polovici šezdesetih godina sa popuštanjem revolucionarnih ideoloških i političkih pritisaka države u stvarima vjere i tradicije. Akcija izgradnje Islamskog teološkog fakulteta pokrenuta je i uspješno okončana u narednom desetljeću.

Glavni vakif, utemeljitelj Islamskog teološkog  fakulteta bio je muslimanski vjernički narod. Najvažnije uloge u institucionalizaciji projekta i izgradnji  Fakulteta imali su Husein efendija Đozo, rukovodilac prosvjetnih poslova u Islamskoj zajednici, reisu-l-ulema Sulejman efendija Kemura, akademik Hamdija Ćemerlić, predsjednik Sabora Islamske zajednice, i reisu-l-ulema Naim efendija Hadžiabdić.

U  izradi nastavnog plana i programa Fakulteta učestvovale su ličnosti iz  dvije generacije bosanskih alima i   muslimanskih intelektualaca: Husein  Đozo, egipatski akademik i islamski reformator, Hamdija Ćemerlić,  profesor Više šerijatsko-teološke škole i rektor Univerziteta u Sarajevu,  akademik Mehmed Begović, historičar šerijatskog prava i profesor Univerziteta u Beogradu, Nerkez Smailagić, profesor Sveučilišta u Zagrebu i autor epohalnih kulturnohistorijskih studija o islamu, polihistorik Muhamed Hadžijahić, pisac temeljnih djela o kulturnoj, političkoj i religijskoj povijesti Bosne i Bošnjaka, osmanista i istanbulski alim Hamid Hadžibegić, Sulejman Mašović, profesor Sveučilišta u Zagrebu i svestrano angažirani muslimanski intelektualac i humanista,  hafiz Ibrahim Trebinjac, polaznik El-Azhara i svršenik Više šerijatsko-teološke škole, Ahmed Smajlović i Jusuf Ramić,  prvi Bošnjaci sa doktoratom najuglednijeg islamskog univerziteta El-Azhar.

Autori osnovnog teksta bili su mislioci koji su pružili najznačajnije doprinose vjerskim i kulturnim osnovama savremenog razumijevanja islama u našim jezičnim prostorima, Husein Đozo i Nerkez Smailagić.

U prvi nastavnički zbor Islamskog teološkog fakulteta imenovani su profesori Husein Đozo, Hamdija Ćemerlić, Hamid Hadžibegić, Ibrahim Trebinjac, Ahmed Smajlović i Midhat Riđanović, docent Jusuf Ramić i asistent-predavač Hilmo Neimarlija. Dužnost prvog dekana obavljao je akademik Hamdija Ćemerlić.

       Vrijeme utemeljenja Fakulteta islamskih nauka, - pozne šezdesete i sedamdeste godine dvadesetog stoljeća, -  bilo je vrijeme oživljavanja vjere i uspostavljanja nove stvarnosti islama u našim prostorima. No, to je bilo i veliko doba kulture i kulturnog povezivanja tradicije i savremenosti bošnjačkog naroda i Bosne i Hercegovine u književnosti,    historijskim naukama i filozofiji,u likovnim umjetnostima i na dramskoj  i muzičkoj sceni, u  izdavaštvu i  raznovrsnim kulturnim inicijativama.  Osnivanje  Islamskog teološkog fakulteta imalo je oficijelni karakter  unutarnjeg čina Islamske zajednice, ali i društveno značenje akta koji je upleten  u kulturnopovijesno tkanje u kojem su Bošnjaci i Bosna i Hercegovina tih godina mijenjali sliku o sebi i svome položaju.

       Većina profesora u nastavničkom zboru Fakulteta islamskih nauka danas, studenti su utemeljitelja Islamskog teološkog fakulteta.