Više od 20 godina prošlo je od objavljivanja prvog izdanja prijevoda Kur’ana na bosanski jezik (2004), koji je uradio bosanski prevodilac akademik Esad Duraković, prije nego što je krajem 2025. godine izašlo drugo izdanje, na kojem je radio punih dvadeset godina.

Ovo izdanje štampano je u Istanbulu pod pokroviteljstvom „Centra za napredne studije“ iz Sarajeva.

Al Jazeera Net objavila je tim povodom razgovor s akademikom Durakovićem, koji prenosimo:

Šta novo donosi drugo izdanje prijevoda Kur’ana?

- Uopćeno govoreći, moj odnos prema kur’anskom tekstu danas nije isti kao prije 20 godina. To je središnji tekst jednog izuzetno složenog kulturnog i vjerskog univerzuma; to je tekst koji ostaje trajan zauvijek, ali se mi mijenjamo, kao i naš odnos prema njemu i naše razumijevanje njegovih poruka – osim u pitanjima koja se tiču tevhida.

Zato treba reći da ne postoji konačan niti potpun prijevod ovog izvornog teksta, koji ostaje uzvišeniji i veći od svakog prevodilačkog dostignuća. Postojalo je sedam potpunih prijevoda Kur’ana na bosanski jezik koji su se bavili prenošenjem značenja, bez obraćanja pažnje na jedinstveni stil i retoriku kur’anskog teksta.

Ukratko, naši raniji prijevodi i razumijevanja teksta ponekad su naginjali nekoj vrsti „negativnosti“ i širenju straha od Boga, dok je tekst u svojoj suštini prožet pozitivnošću.

Ovaj put sam nastojao prenijeti što je moguće više te pozitivnosti, počevši od izraza poput „Dan vjere“, „Sudnji dan“ i „bogobojaznost“.

Smatram da danas postoji potreba za razvijanjem ljubavi prema Bogu u srcima vjernika, a ne straha od Boga, jer ljubav potiče i ohrabruje pozitivna djela, dok strah vodi ka pasivnosti i ukočenosti.

To je moje viđenje i nikome ga ne namećem.

Po čemu se Vaš prijevod Kur’ana razlikuje od ostalih prijevoda?

Prije mog prijevoda postojalo je sedam potpunih prijevoda Kur’ana na bosanski jezik. Svi su se bavili prenošenjem značenja, bez osvrtanja na jedinstveni stil i retoričku ljepotu kur’anskog teksta. Moj cilj je bio da, koliko je to ljudski moguće, prenesem barem dio njegove stilske ljepote, svjestan da nijedan prijevod u tome ne može u potpunosti uspjeti, ali sam želio skrenuti pažnju na te vrijednosti teksta.

Zbog toga sam posvećivao pažnju rimama, ritmu teksta i stilskim obratima koji mu daju ton svetosti.

Na kraju prijevoda čak sam sastavio i popis rima u surama. Čitaoci mog prijevoda to su prepoznali i dobio sam veoma pozitivne reakcije. Kur’an je „Božija riječ“, dok je prijevod „ljudska riječ“ koja nastoji da se približi savršenstvu Božije riječi, ali u tome nikada ne uspijeva potpuno.

Koje su posebne poteškoće pri prevođenju Kur’ana na bosanski jezik?

- Postoje različite vrste poteškoća, a one se prije svega ogledaju u tome što je arapski jezik mnogo bogatiji od bosanskog i odlikuje se izuzetnom višeznačnošću. Prevodilac je suočen s izborom riječi, a izbor jednog značenja nužno znači isključivanje drugih značenja iz prijevoda.

Zbog toga treba težiti optimalnom rješenju i tražiti najprikladniji ekvivalent u bosanskom jeziku, iako su određeni gubici neizbježni. Smatram da je to prisutno u prijevodima na sve jezike, jer izvorni tekst ostaje uzvišeniji i veći od svakog prijevoda.

Kako usklađujete doslovno značenje i namjeravano značenje teksta?

- Ne treba izbjegavati doslovno značenje i zamjenjivati ga isključivo namjeravanim značenjem, jer to vodi gubitku stilskih vrijednosti teksta. Metaforu treba prenositi kao metaforu, a ne pretvarati je direktno u objašnjenje značenja. Na primjer, u ajetu: „One su vama odjeća, a vi ste njima odjeća“, ne treba odustajati od doslovnog značenja, dok se namjeravano značenje može objasniti u fusnoti ili tefsiru.

Šta se gubi, a šta dobija u prevođenju svetih tekstova?

- Nisu svi sveti tekstovi isti niti se svi odlikuju visokom i razvijenom retorikom, pa samim tim ni prijevodi nemaju iste gubitke i dobitke. Na primjer, Biblija nije izvorna Božija riječ, već su je pisali ljudi, što je slučaj i s drugim svetim tekstovima.

Komentar ili tumačenje ne mogu nadomjestiti gubitak ljepote izvornog teksta, već samo objasniti nužna ograničenja s kojima se prevodilac suočava.

Kur’an, međutim, jeste izvorna Božija riječ, originalna u svakom svom slovu. Također treba imati na umu da drugi sveti tekstovi ne insistiraju na stilskom aspektu onoliko koliko to čini Kur’an, koji je svoj izraz i retoriku uzdigao do nivoa čuda.

Zbog toga prevodilac Biblije i prevodilac Kur’ana nisu u istoj poziciji, jer je izuzetno teško upoređivati prijevod Kur’ana – uz nastojanje da se sačuvaju forma i sadržaj – s prijevodima drugih svetih tekstova.

Jednostavno rečeno, Kur’an je „Božija riječ“, a prijevod je „ljudska riječ“ koja pokušava da se približi savršenstvu Božije riječi, ali u tome nikada ne uspijeva u potpunosti.