U organizaciji Centra za istraživanje i unapređenje duhovne i kulturne baštine u BiH – Stolac, održan je naučni simpozij pod nazivom Islamska duhovnost u filozofiji, nauci i umjetnosti. Skup je održan u stolačkoj tekiji, a uz pomoć Federalnog ministarstva obrazovanja i Javnog preduzeća “BH Pošta”.

Na samom početku prisutnima se obratio potpredsjednik Udruženja, magistar Suad ef. Mujakić, izrazivši im dobrodošlicu i prepustivši riječ izaslaniku reisul-uleme Huseina ef. Kavazovića, magistru hafizu Mensuru ef. Malkiću, direktoru Gazi Husrev‑begove medrese i prvom imamu Begove džamije. Hafiz Malkić prenio je selame od reisul-uleme i izrazio radost zbog organiziranja naučnog skupa na temu islamske duhovnosti, istaknuvši da su takvi skupovi prijeko potrebni, naročito danas, u vremenu dezintegracije tradicionalnih duhovnih paradigmi i njihovog odvajanja od nauke i umjetnosti.

Halil Brzina Hulusi, šejh Nakšibendijske tekije Mejtaš, kao domaćin simpozija održao je uvodno predavanje primijetivši duboki jaz između materijalnog blagostanja i istinske sreće koju mogu osigurati samo duhovni sadržaji.

“Svjedoci smo da je savremeno društvo, čini se danas više nego ikad, suočeno s mnogim izazovima bez konkretnih rješenja sa svijetlom perspektivom. Većina ljudi ne izgleda ni mirna, ni sretna, ni zadovoljna, premda im je tehnološki napredak osigurao privid udobnosti i sreće. Ni oni koji žive u materijalnom blagostanju nemaju garancije da će ostvariti životne radosti, a naša intima pokušava se svesti na dunjalučke iluzije kroz televizijske rijalitije i sapunice o životnim nevoljama dokonih bogataša. Govorimo o trendovima na svjetskoj sceni i ozbiljnoj neravnoteži koja se ogleda kroz dominaciju ogromnih nepravdi, ratova i sukoba s tragičnim dankom", kazao je šejh Brzina, te dodao:

"Za to vrijeme jedni jure prestiž i profit po svaku cijenu, a drugi se time kozmetički nadahnjuju, rasprostirući vlastite intime po društvenim mrežama i pohlepno konzumirajući medijske senzacionalizme. No, da neko ne bi pomislio da promoviramo predmoderne porive, ne osporavamo tehnološki napredak u smislu korisnog alata u službi čovjeka, nego se upozorava na to da je čovjek postao sluga alatu. Po našem mišljenju, to se događa jer se krajnji, stvarni uzrok ovakvog stanja nalazi duboko u našem srcu, u našim željama, mislima i osjećanjima”.

Iskao je da smo, umjesto ljubavi, dopustili požudi i pohlepi da ovlada našim životima.

“Da bismo to promijenili, moramo naučiti kako preobraziti pohlepu i požudu u ljubav, jer je čovječanstvo stvoreno za ljubav, svi je želimo, ali samo rijetki znaju kako da je pronađu. Međutim, to preobraženje nemoguće je bez duhovne aktivnosti, aktivnosti koja nosi pozitivnu energiju mira, međusobnog pomaganja i istrajavanja u dobročinstvu. Budućnost svijeta, čini se, zavisi od toga”, poručio je šejh Brzina.

MUSLIMANI IZMEĐU BLISTAVE PROŠLOSTI I BLIJEDE SADAŠNJOSTI

On je konstatirao da se danas muslimani previše pozivaju na svoju blistavu prošlost, a da se u sadašnjosti imaju pohvaliti s premalo dostignuća. Uzrok za takvo stanje šejh Brzina prepoznaje u odvojenosti nauke od vjere i duhovnosti “Svako naučno otkriće zapravo je čisto umjetnički čin.

Nema niti jednog otkrića u nauci koje je rezultat kauzalnih uzročno-posljedičnih veza i relacija. Jer, da je tako, naučna otkrića bi se dešavala – pa svaki dan! To je isključivo stvar nadahnuća koje Bog spušta kome hoće i kada hoće. Primijetimo način kako, zapravo, nastaje neko naučno otkriće: u neki skup Božijih znakova iz svjetova oko nas kao iskra dovoljan je jedan (ili više njih) Božiji znak iz našeg unutarnjeg, duhovnog svijeta  koji će ‘zapaliti’ taj skup znakova iz vanjskog svijeta, te time proizvesti neko novo stanje u kvalitativnom smislu”, objasnio je šejh Brzina.

Na kraju se prisjetio svojih studentskih dana kada je posjetio Muzej Revolucije u Beogradu i tamo gledao kako neke narode predstavljaju Nikola Tesla i Ruđer Bošković, a Bošnjake rudarska lopata Alije Sirotanovića. “I tada sam shvatio, postiđen ulogom koja nam je dodijeljena, koliko je bitno da ulažemo u obrazovanje. Naravno, ta je naša uloga bila konstrukt jednog vremena kada smo u našim školama učili o hrabrim borcima protiv feudalnih nepravdi i seljačkom vođi Matiji Gubcu iz Donje Stubice u Hrvatskom zagorju. Tada nismo mogli učiti o našem šejhu Hasanu Kaimiji i njegovoj pobuni protiv nepravde u Sarajevu, jer trebali su nam se nametati tuđi kulturološki kodovi, tuđi heroji i tuđe vrijednosti da bismo zaboravili i, na koncu, prezreli vlastite. Bila nam je namijenjena lopata, ali je dato da mi i dalje držimo pero u rukama. Iskoristimo ga”, poručio je šejh Brzina.

Prisutni su imali priliku poslušati dva sjajna izlaganja: prof. dr. Munira Drkića na temu Uloga sufijskog učitelja u uspostavljanju interkulturnog razumijevanja i prof. dr. Nevada Kahterana, čija je tema bila Kulturološki i estetski utjecaji islamske duhovnosti i pomračenje tawhidske epistemologije.

Prof. dr. Kahteran upozorio je da postoji urgentna potreba da se nanovo uspostavi čvrst epistemološki poredak kako je pokazano na primjeru tawhidske epistemologije i njezinih zagovornika. “U tradicionalnim civilizacijama, među koje se pobraja i ona islamska, uspijevali su razvijati i kultivirati umjetnosti i znanosti na harmoničan, integriran i holistički način, jer ove dvije vrste znanja dijele zajedničko filozofsko utemeljenje, zajedničku metafiziku, kozmologiju, koncepte prostora i vremena, svjetlosti i zvuka, kvaliteta i kvantiteta, supstancije i materije, aritmetike i geometrije. Uz ovo, i srazložno tomu što obje vrste spoznaje imaju iznimno veliki značaj u islamskoj duhovnosti i što obje tvore samu srčiku islamske kulture i civilizacije.

Međutim, dominacija moderne scijentističke i tehničke kulture maknula je postrance i destruirala ovaj tradicionalni, potcrtavam, ne i tradicionalistički obrazac, dajući prvenstvo kategoriji kvantiteta nad samim kvalitetom, pomračujući i potiskujući eo ipso sve druge oblike svijesti na margine interesiranja savremenog čovjeka ili, pak, otpremajući ih u staretinarnicu filozofskih ideja”, kazao je Kahteran.

REDUKCIJA ISLAMSKOG NASLIJEĐA KAO NAJVEĆI NEPRIJATELJ ISLAMA

Prof. Enes Ratkušić govorio je na temu Islamska misao i praksa između temeljnih postulata i duhovne nadgradnje. On je poručio da se temeljni problem muslimana danas sastoji u širenju uvjerenja o dovoljnosti pet temeljnih principa vjere koji se očituju u šehadetu, namazu, zekjatu, postu i hadžu. Ipak, stubovi vjere, logički gledano, pogotovo u kontekstu prvih kur'anskih riječi ikre’ bismi rabbike, postoje da bi se na njima podizala građevina koja će održavati njihovu stabilnost. “Temelj obrazovanja jeste osnovna škola, ali se u njoj ne iscrpljuje smisao našeg školovanja.

Tako je i s islamom. Šehadet, namaz, post, zekjat i hadž jesu startna pozicija realizacije muslimana, a ne njegovo ishodište.

Zagovornici filozofije minimuma, suštinski gledano, nisu prijatelji islamu, bez obzira na karakter svojih razloga. Najopasnija stvar koja se dogodila islamu jeste spomenuta redukcija koja otvara raspravu o aksiomima, prema kojem se mektepsko-ilmihalski dosezi tretiraju vrhom spoznaje, što je na koncu svođenje jedne veličanstvene poruke na razinu koja se danas u javnom prostoru pojavljuje kao povijesni nesporazum”, poručio je Ratkušić.

Zapažena izlaganja imali su i dr. Fatima Lačević, koja je govorila na temu Zaborav bitnih pitanja u vremenu zanesenosti ostvarenjem tehnološkog sna novovjekovlja, i prof. Alija Dilberović, koji je govorio o islamskoj duhovnosti u kulturi sjećanja i predajama o Džemaludinu-babi, posljednjem šejhu tekije u Blagaju. O elementima duhovnosti u eri tehnike na primjeru puta Renéa Guénona ka Abdul-Vahidu Jahji govorila je prof. dr. Fahira Fejzić‑Čengić. Predstavivši jednog veoma utjecajnog mislioca koji je pisao o brojnim temama, počev od matematike, filozofije, svete nauke, tradicionalnih studija do tema o simbolizmu, inicijaciji, duhovnosti i kraju svijeta, Fejzić-Čengić predstavila je jedan od mogućih modela naučnog izražaja oplemenjenog duhovnim notama...