Piše: Nafisa Latić, za Turkiyetoday.com

Istanbul je nedavno bio domaćin važne proslave i prijema povodom Dana državnosti Crne Gore. Trebala sam prisustvovati zajedno s prijateljicom iz bosanskog konzulata, ali sam morala odsustvovati zbog poslovnih obaveza. Bilo mi je kasnije jako žao što sam  propustila taj događaj, pogotovo kad mi je ona ispričala kako je događaj okupio neke od najistaknutijih balkanskih ličnosti zajedno s vodećim turskim predstavnicima, uključujući ministra vanjskih poslova Hakana Fidana.

Saradnja i poštovanje

Fidan ima važnu ulogu u mom regionu, na Balkanu, i kao novinarka i analitičarka pomno pratim njegov rad. Prijatelji koji su prisustvovali pričali su mi koliko je Fidan bio srdačan i otvoren: razgovarao je sa svima, slušao zabrinutosti i pokazivao iskreno zanimanje za izazove s kojima se Balkan suočava – regiju koju i sam vrlo dobro poznaje.

Fidan je iskoristio priliku da govori o multikulturalnom karakteru Crne Gore i dugim historijskim vezama između Republike Turske i Republike Crne Gore. Pohvalio je Crnu Goru kao primjer mirnog suživota i podsjetio prisutne da je Turska rano priznala Crnu Goru – podsjetnik, kako je rekao, da je njihov odnos izgrađen na historiji, poštovanju i stvarnoj saradnji.

Ali Fidanovi gestovi nisu bili samo prazna ceremonija. Predsjednik Recep Tayyip Erdogan i drugi turski zvaničnici više su puta naglasili da bilateralni odnosi nisu samo simbolični, već su jasno iznijeli konkretne poslovne i investicione planove te postavili ambiciozne trgovinske ciljeve.

Ekonomska stvarnost je jasna: godišnji obim trgovine iznosi stotine miliona eura, ali obje prijestonice nastoje ga povećati na oko 500 miliona eura i produbiti saradnju u oblastima infrastrukture, turizma, energetike i usluga. Turske kompanije postaju sve prisutnije u Crnoj Gori – od građevinskih firmi do hotelskih i investitora nekretnina – što Ankaru čini jednim od najvažnijih ekonomskih partnera zemlje.

Pa zašto smo onda, od te istanbulske scene slavlja, došli do suspenzije bezviznog režima za turske državljane – i to u samo nekoliko sedmica?!

Naglo jačanje antiturskog raspoloženja u Crnoj Gori

Brzo naprijed do ove sedmice: Crna Gora je objavila privremeni kraj bezviznog režima za Turke nakon nasilnih incidenata u Podgorici tokom vikenda, kada je izoden lokalni muškarac. Uhapšeno je više desetina osoba, a potom su uslijedili i napadi na objekte u turskom vlasništvu.

 Crnogorske vlasti rekle su da su postupile radi očuvanja reda, dok su turski zvaničnici naveli da su u stalnom kontaktu s Podgoricom kako bi osigurali sigurnost turskih državljana.

Tokom protesta u pojedinim dijelovima Podgorice pojavili su se izvještaji o masama koje su uzvikivale otvoreno ksenofobne i nasilne slogane, uključujući pozive: „ubij Turčin“. Ti povici nisu spontani izljev bijesa – oni odjekuju otrovnim, starim rječnikom mržnje koji ne smijemo ni tolerirati ni normalizirati.

Te riječi prizivaju i jezive historijske odjeke. Ne smijemo zaboraviti kako zvuči genocidna retorika. Kada su snage bosanskosrpskog komandanta i osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića u julu 1995. ušle u Srebrenicu, on je pozvao na „osvetu Turcima“ – (dehumanizirajuće) riječi koje su prethodile jednom od najmračnijih poglavlja evropske historije, genocidu u Srebrenici.

Podsjećanje na tu historiju nije puka retorička gesta; to je upozorenje. Kada rulja 2025. godine poziva na nasilje, ne možemo to odbaciti kao „trenutak bijesa“.

Moramo to jasno osuditi, istražiti ko to politički potpiruje i zaustaviti prije nego što metastazira. No, obje strane to moraju učiniti zajedno.

Postoji i politički kontekst koji je važan. U Beogradu je predsjednik Aleksandar Vučić nedavno oštro kritikovao Ankaru zbog turskih isporuka oružja i prodaje dronova Kosovu – bivšoj pokrajini čiju nezavisnost Srbija i dalje odbija priznati.

Vučićevo nezadovoljstvo turskom podrškom Kosovu bilo je javno i glasno, a srpski politički akteri mjesecima oblikuju regionalne narative o tome ko je prijatelj, a ko neprijatelj. Kasnije je Vučić povukao dio svojih izjava, ali napetosti su ostale.

U kombinaciji s masovnim protestima u Beogradu zbog korupcije i njegovog načina vladanja, to stvara plodno tlo za nacionaliste da potiču antitursko raspoloženje i koriste krize u manjim susjednim državama kao političko oružje.

Prosrpski elementi u vladajućoj koaliciji Crne Gore

Unutrašnja politika Crne Gore je krhka. Nakon godina političkog zastoja, zemlja sada ima vladajuću koaliciju u kojoj prosrpski elementi imaju značajan uticaj — akteri koji često pokazuju simpatije prema narativima koji dolaze iz Beograda i koji su u prošlosti podržavali secesionističke ili nacionalističke projekte u regionu, uključujući i u Bosni i Hercegovini.

Rezultat toga je da jedan domaći incident, koji bi u zdravijem političkom sistemu bio riješen putem policije i sudova, postaje geopolitički nabijeni spektakl: vize se suspenduju, investitori paniče, a svakodnevne veze se prekidaju.

A cijenu će platiti građani Crne Gore – oni koji dočekuju turiste i zavise od stranog kapitala.

Budimo iskreni oko odgovornosti. Ankara nikada nije krila svoje interese na Zapadnom Balkanu: ona je važan ekonomski akter i ima legitimnu diplomatsku težinu. Ali Turska nije imperijalna sila u regionu – ona je investitor i partner.

Ni Beograd, ni bilo koji drugi glavni grad, nema pravo diktirati Turskoj, Kosovu ili Crnoj Gori kako da vode svoju vanjsku politiku, niti smije manipulisati javnim mišljenjem protiv stranaca radi kratkoročnih političkih ciljeva.

Ono što se sada mora desiti je hitno i jasno: crnogorske vlasti moraju transparentno istražiti nasilje, privesti počinioce pravdi i pokazati da se ksenofobno huškanje neće tolerisati.

Regionalni lideri u Sarajevu, Beogradu i Podgorici trebali bi pozvati na smirenost i poštovanje prema Turcima koji žive i rade u njihovim zemljama – baš kao što je to učinio turski ministar vanjskih poslova.

Prosrpski političari u Crnoj Gori moraju prestati koristiti regionalne rane i sukobe kao oružje za domaću političku korist. Umjesto da privremeno uvodi vize za turske državljane, crnogorska vlada treba da se založi za zaštitu ne samo svojih građana, već i Turaka koji tamo žive – i da pokaže poštovanje prema svojoj državi i svom narodu.

Crna Gora i Turska su nedavno zajedno stajale u Istanbulu, slaveći zajedničku historiju i saradnju.

Ne smijemo prokockati taj trud zbog nasilja koje potiču uski politički interesi. Oni koji će najviše ispaštati nisu predsjednici ni premijeri, već porodice, trgovci i učenici-studenti koji žele samo siguran život i pristojnu budućnost.

 Autorica je bh. novinarka, urednica i producentica vijesti na TRT World