Povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici, Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK), pod rukovodstvom profesora Emira Ramića, intenzivirao je aktivnosti na očuvanju kulture sjećanja i borbi protiv poricanja historijskih činjenica.

Emir Ramić, profesor, istraživač i istaknuti aktivista u bosanskohercegovačkoj dijaspori u Kanadi, godinama se neumorno zalaže za istinu, pravdu i dostojanstvo žrtava genocida. U razgovoru za Bosnian News Service, Ramić otvoreno govori o značaju institucionalizacije sjećanja, ulozi Kanade, propustima međunarodne zajednice, aktuelnim političkim prijetnjama, te potrebi za reformom ustavnog poretka BiH. Ovaj razgovor svjedoči o njegovoj posvećenosti i jasnoći vizije – da bez suočavanja s istinom nema budućnosti.

Bosnian News Service: Profesore Ramiću, nedavno su kanadski gradovi obilježili 30. godišnjicu genocida, što je povod za naš razgovor. Kakve utiske nosite? Koliko je važno govoriti o genocidu u Srebrenici danas?

Ramić: Prezentacije povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici, održane u gradskim vijećima Hamiltona, Mississauge i Brampton, organizovane su od strane lokalnih zajednica pod pokroviteljstvom Instituta za istraživanje genocida Kanada.

Temeljene su na činjenicama, dokumentima i dokazima korištenim u krivičnim postupcima protiv istaknutih učesnika zajedničkog zločinačkog poduhvata predvođenog vojnim i političkim vrhom entiteta RS – Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem.

Činjenice utvrđene tokom suđenja predstavljaju osnovu prezentacija. Gradonačelnici i članovi gradskih vijeća upoznati su sa najtežim zločinom počinjenim u Evropi nakon Holokausta – genocidom u Srebrenici – kao i s ulogom Kanade u globalnoj edukaciji i institucionalizaciji kulture sjećanja. Predstavljeni su i zahtjevi bosanskohercegovačke zajednice i Instituta.

To su značajni koraci ka institucionalizaciji kulture sjećanja u Kanadi, u proces su sada aktivno uključeni i kanadski lideri, što je bio naš cilj. Ovo je za nas bilo izuzetno iskustvo, ne samo u lobiranju za institucionalizaciju sjećanja na genocid, već i za podršku državi Bosni i Hercegovini.

Bosnian News Service: U kojoj mjeri je pravna istina o genocidu, potvrđena pred međunarodnim sudovima, postala i društvena, politička i obrazovna istina?

Ramić: Genocid u Srebrenici nije bio izolovan incident niti tragični izuzetak. Bio je kulminacija institucionalnog sloma, političke indiferentnosti i međunarodne paralize. Desio se ne zato što svijet nije znao, već zato što nije djelovao.

U Kanadi, jednoj od globalnih liderki u institucionalizaciji kulture sjećanja, pravna istina o genocidu potvrđena pred međunarodnim sudovima postala je i društvena, politička i obrazovna istina.

Naš cilj je da Kanađani ne vjeruju propagandi, koja je snažno prisutna i u Kanadi, da razlikuju mišljenje od činjenica. Kanada postaje primjer kako se znanjem može pobijediti laž, čak i tamo gdje su negatori genocida i glorifikatori ratnih zločinaca izdašno finansirani da uguše istinu.

Zahvaljujući sudski utvrđenim činjenicama, negatori nemaju prostora za umanjivanje ili relativizaciju istine. I dok neke zemlje napreduju, Bosna i Hercegovina, nažalost, još uvijek nije uspjela pravnu istinu pretočiti u društvenu, političku i obrazovnu stvarnost.

Bosnian News Service: Smatrate li da je međunarodna zajednica izvukla prave pouke iz Srebrenice? Kako danas gledate na Srebrenicu u kontekstu užasa u Gazi?

Ramić: Međunarodna zajednica, koja je posmatrala genocid u Srebrenici dok su mediji emitovali zločine uživo, očito nije izvukla nikakve pouke. Rezultat je genocid u Gazi.

„Nikad više“ – govorilo se nakon Holokausta. „Nikad više“ – nakon Ruande. „Nikad više“ – nakon Srebrenice. A koliko još mora stradati nevinih prije nego što kažemo: „Nikad više – Gaza“?

Bosnian News Service: Negiranje genocida i dalje je prisutno i nakon 30 godina. Kako to utiče na žrtve, njihove potomke i društvo u cjelini?

Ramić: Negiranje genocida nije stav, već nastavak zločina. Ono je priprema za budući genocid. To ostavlja duboke psihološke i društvene rane – povećava mržnju, produbljuje strah i stvara pogodno tlo za nove sukobe.

Bosnian News Service: Koje su najučinkovitije strategije u borbi protiv negiranja i relativizacije genocida?

Ramić: Postoje četiri faze negiranja genocida nad Bošnjacima:

Prekopavanje masovnih grobnica – uklanjanje tragova zločina, Akademska faza – pokušaji iskrivljavanja historije, Lokalizacija genocida – tvrdnje da se zločin desio samo u Srebrenici, Trijumfalizacija – veličanje počinilaca.

Najefikasnije strategije su: oslanjanje na sudski utvrđene činjenice, institucionalna upotreba haškog naslijeđa i državna strategija za njegovu implementaciju. Ključno je da mediji zaustave širenje dezinformacija i ne daju prostor revizionizmu.

Bosnian News Service: Kako ocjenjujete ulogu institucija u BiH u njegovanju kulture sjećanja i obrazovanju novih generacija?

Ramić: Osim Memorijalnog centra Srebrenica, koji posljednjih godina radi sjajan posao, državne institucije BiH čine vrlo malo na ovom polju. Nedostaje jasna i sveobuhvatna državna strategija.

Prihvatanje svih presuda Haškog tribunala mora biti prvi korak ka pomirenju. Nijedna presuda nije osporena. To potvrđuje snagu i kredibilitet haškog naslijeđa, koje se u BiH danas negira.

Bosnian News Service: Svjedoci smo radikalizacije secesionističke politike u entitetu RS. Koliko ta politika predstavlja prijetnju miru?

Ramić: Milorad Dodik ozbiljno prijeti državi BiH – kroz narušavanje pravnog poretka, ignorisanje odluka visokog predstavnika, te negiranje suvereniteta i institucija države.

Kanada, zahvaljujući našem lobiranju, ostaje čvrsto posvećena Dejtonskom mirovnom sporazumu, teritorijalnom integritetu i multietničkom karakteru BiH. Kanadski stav je jasan – mir u regiji zavisi od mira u Bosni i Hercegovini.

Bosnian News Service: Kako komentarišete reakcije međunarodne zajednice na otvorene prijetnje secesijom i negiranje institucija?

Ramić: Trideset godina nakon rata, BiH se suočava sa istim silama koje su negirale njeno postojanje i poticale nasilje. Ratni zločinci se veličaju, genocid negira, a secesionističke prijetnje destabilizuju državu.

Međunarodna zajednica to posmatra pasivno. Smatram da se prije svega moramo osloniti na vlastite snage, jačati državne institucije i koristiti uticaj dijaspore.

Bosnian News Service: Postoji li rizik od novih nestabilnosti? Kako preventivno reagovati?

Ramić: BiH ne smije biti tampon-zona niti geopolitički eksperiment. Mora postati sidro stabilnosti sa sigurnosnim garancijama koje se ne mogu relativizirati.

Zato vjerujemo da je članstvo u NATO-u nužnost – ne samo politička aspiracija, već civilizacijski imperativ.

Bosnian News Service: Ove godine navršava se 30 godina od Dejtonskog mirovnog sporazuma. Kako ocjenjujete njegov bilans?

Ramić: Dejtonski sporazum je zaustavio rat – i ta vrijednost je neosporna. Međutim, njegov ustavni okvir (Aneks 4) zamišljen je kao privremen. Nismo ga uspjeli nadograditi u skladu sa evropskim standardima.

Mnogi mehanizmi iz tog ustava – poput veta, etnocentričnog predstavljanja i blokada – omogućili su destruktivne politike koje paralizuju BiH. Dejton je zaustavio rat, ali i osujetio napredak.

Bosnian News Service: Je li došlo vrijeme za novi, funkcionalniji ustav?

Ramić: Apsolutno. Mehanizmi Dejtonskog ustava omogućavaju manjini da blokira volju većine, što je nepojmljivo u demokratskim sistemima. BiH hitno treba novi, funkcionalan ustavni okvir.

Bosnian News Service: Šta su ključni prioriteti za sigurnu budućnost BiH?

Ramić: Članstvo u NATO-u. NATO nije savršen, ali jedini može garantovati sigurnost i kolektivnu odgovornost. BiH mora biti zaštićena – sada i zauvijek.

Bosnian News Service: Kao profesor i istraživač, ali i Bošnjak u dijaspori, šta Vas najviše motiviše?

Ramić: Borba za istinu nije pokretana mržnjom, već potrebom da se žrtve oslobode straha pomoću kulture pamćenja. To je i ljudsko i Božje pravo – da se zločinci kazne, a pravednima otvori put ka boljoj budućnosti.

Ne može se sa smetlišta historije iskopati progres ako istina i pravda izgube, ako mržnja pobijedi ljubav, a nada izgubi od beznađa.

Bosnian News Service: Koja je Vaša poruka žrtvama, njihovim porodicama i međunarodnoj zajednici?

Ramić: Borba za istinu o genocidu je univerzalna. Usvajanjem Rezolucije UN o 11. julu kao Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici, postignuta je internacionalizacija najvećeg zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Institut za istraživanje genocida Kanada ostaje posvećen očuvanju sjećanja i borbi za pravdu.