Piše: Doc. dr. Mirzeta Memišević Hodžić

Tek je deseti mart, hladni dah zime još je svjež u sjećanju, a već nas sa portala upozoravaju:

„Posljednjih dana požari bukte na više lokacija u okolini Sarajeva, a vatrogasci ulažu ogromne napore kako bi spriječili njihovo širenje i zaštitili imovinu i prirodu. Vatrogasci su još jednom uputili apel građanima da ne pale suho granje i korov, jer se vatra, posebno po suhom i vjetrovitom vremenu, brzo širi i može izazvati nesagledive posljedice.“ (radiosarajevo.ba)

„Požari u ZDK: Upozorenje građanstvu - Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu i Kantonalna uprava za šumarstvo upozoravaju stanovništvo da nije dozvoljeno loženje otvorene vatre u šumama i na šumskom zemjištu, kao i na drugom zemljištu na udaljenosti manjoj od 150 m od šume.

Apelujemo na sve građane da poštuju zakonske odredbe – ne palite vatru na nedozvoljenim mjestima, ne ostavljajte upaljenu vatru bez nadzora, ne uništavajte prirodu, jer samo jedan trenutak nepažnje može imati nesagledive posljedice.“ (zenicablog.com).

„Posljednjih dana na području Grada Konjica evidentirano je više šumskih požara, koji nanose nesagledive posljedice na okoliš, te velike materijalne štete... S tim u vezi ponavljamo apel i upozorenje građanima grada Konjica: APEL I UPOZORENJE GRAĐANIMA GRADA KONJIC NA ZABRANU LOŽENJA VATRE NA OTVORENOM.“ (novikonjic.ba)

Ovo nameće pitanja jesmo li dovoljno odgovorni prema prirodi? Da li smo u odgovornosti prema prirodi napredovali ili nazadovali u odnosu na prethodne generacije? Ostavljamo li budućim generacijama dobre prakse vrednovanja i čuvanja prirode?

Moja vlastita sjećanja iz djetinjstva govore da su ljudi više „živjeli sa prirodom“ nego danas. Jedan od razloga tome može biti i drastično smanjen broj stanovnika u ruralnim područjima.

Prema medijskim navodima koji se pozivaju na podatke popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini provedenog 2013. godine, tri stotine bosanskohercegovačkih sela je bez ijednog stanovnika, a u 1.486 sela živi manje od deset stanovnika. Jasno je da je u vrijeme kada je veći broj ljudi živio na selima, a time u svakodnevnom životu bio orjentisan na prirodu, kroz sakupljanje ogrjevnog drveta u šumama, šumskih plodova, ljekovitog bilja i drugih proizvoda za prodaju i konzumaciju, njihovo razumijevanje značaja prirode bilo lakše i potkrijepljeno primjerima iz svakodnevnog života.

Ipak, dešavale su se i greške poput (vjerovatno) nenamjernog izazivanja požara, kao što kaže sevdalinka „Djevojka sokolu zulum učinila, zulum učinila, goru zapalila.“ Kakav je odnos tadašnjeg društva prema ovakvim pojavama bio dovoljno govori upotrijebljena riječ „zulum“, što bi se u govornom jeziku najbliže moglo prevesti kao „nepravda“, nešto što ne prolazi nekažnjeno.

Autor (ili autori) teksta znao je da je zapaljena gora direktan zulum za živi svijet koji tamo obitava, te je kroz primjer sokola pokazao koliki je to grijeh, kunući djevojku teškom, najtežom kletvom koju jedan roditelj koji spašava svoje mlade iz vatrenog obruča može smisliti za nekoga ko ga je u takvu nevolju doveo.

Danas imamo slučaj da je utvrđeno da najveći broj šumskih požara koji svake godine nanesu nemjerljive i nenadoknadive štete, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u svijetu, izazove čovjek. Zakonski, ovu problematiku tretira Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu FBiH, ali također i Krivični zakon FBiH koji u članu 317. (Izazivanje šumskog požara) navodi predviđene sankcije, novčane kazne ili kazne zatvora do dvanaest godina (u zavisnosti od stava navedenog člana). U praksi, nisam uspjela doći do podataka da je neko osuđen na makar i najmanju kaznu, čak i za namjerno izazivanje šumskih požara, koji nerijetko ugroze i naseljena mjesta, pa čak i kad je počinilac poznat.

Obzirom na ovako slabu funkcionalnost ovozemaljskih zakona naše zemlje, potrebno je pozvati na moralne i vjerske vrijednosti Bosanaca i Hercegovovaca. Prema rezultatima popisa stanovništva Bosne i Hercegovine iz 2013. godine, više od 90% stanovnika izjasnili su se kao vjernici pa se nadamo da će napomena da je ugrožavanje drugih živih bića zulum, grijeh, za sve pripadnike monoteističkih religija motivirati na bolje postupanje prema prirodi, posebno imajući u vidu da je u toku period posta za muslimane, pravoslavce i katolike.