Piše: Mr. Osman Softić

Širom arapskog ali i svijeta općenito, došlo je do erupcije veselja i entuzijazma zbog činjenice da je u Gazi konačno, 15. januara 2025., uspostavljeno primirije, nakon brojnih propalih pregovora u proteklih 15 mjeseci u nastojanju da se zaustavi izraelski genocid i oslobode izraelski taoci u zamjenu za palestinske zatvorenike, te povlačenje izraelskih okupacionih snaga i povratak raseljenih Palestinaca svojim razorenim ili nepostojećim domovima i rekonstrukcija Gaze. Svi prethodni pregovori završavali su neuspjehom.

Otpor palestinskih boraca Hamasa, Islamskog džihada i drugih oružanih palestinskih grupa izraelskoj agresiji i zločinima traje više od 15 mjeseci, unatoč ogromnoj ljudskoj katastrofi, razaranju i velikom broju civilnih žrtava koje se procjenjuju na preko 45,000, iako taj broj prema nekim proračunima koje je koristio utjecajni i autoritativni britanski naučni medicinski časopis Lancet, prelazi 65,000 ubijenih ili umrlih od gladi i bolesti.

Primirje je postignuto zahvaljujući posredovanju SAD-a, Egipta i Katara, i to u asimetričnom sukobu zmeđu pripadnika palestinskog otpora Hamas i moćne izraelske armade koja pokrenula odmazdu za vojnu operaciju Hamasa nazvanu Potop Al Aqsa, od 7. oktobra 2023, a za koju Izrael tvrdi da je najteži pojedinačni zločin protiv Jevreja od vremena Holocausta. Izraelska odmazda, koja je prerasla u genocid i potaknula rekciju međunarodnih sudova, ICJ i ICC, bila je sve vrijeme potpomognuta američkim oružjem, logistikom i drugim oblicima podrške, te obavještajnim, diplomatskim, političkim i medijsko-propagandnim metodama.

Raniji pregovori su propadali uglavnom zbog odbijanja izraelskog premijera Benjamina Netanyahua koji je insistirao na potpunom uništenju Hamasa, permanentnoj okupaciji Gaze i (makar djelimičnom) egzodusu Palestinaca iz Gaze, što Izrael na kraju ipak nije ostvario. Pregovarači Izraela i Hamasa u srijedu 15. januara konačno su uspjeli postići dogovor o prekidu vatre, oslobađanju preostalih talaca zarobljenih 7. oktobra 2023. Dogovoreno primirije ili prekid vatre, koje bi trebalo stupiti na snagu u nedjelju 19. januara, trebalo bi se odvijati u tri faze, od kojih će svaka trajati šest sedmica.

Tokom prve faze Hamas bi trebao osloboditi trideset i tri taoca (žene, djecu i starije od pedeset godina). Izrael se obavezao da će osloboditi nekoliko stotina palestinskih zatvorenika a ukupno oko 1000. U toj fazi Izraelske oružane snage (IDF) počet će se povlačiti iz nekih područja Gaze i omogućit će značajno povećanje humanitarne pomoći u Gazu. U drugoj fazi, Hamas bi trebao osloboditi preostale muške taoce dok se Izrael povlači iz Gaze. Treća faza bi uključivala povratak tijela umrlih talaca i početak rekonstrukcije Gaze.

Ostaje ključno pitanje, da li će se primirije održati, jer izraelski parlament (Knesset) još nije glasao u korist primirja, a od postizanja sporazuma već je ubijeno oko 80 palestinskih civila u Gazi. Da li potpisano primirije znači kraj rata, kako će teći proces rekonstrukcije Gaze, ko će u tom procesu imati glavnu riječ i vodeću ulogu, ko će finansirati njenu rekonstrukcijui, ko će administrativno upravljati Gazom, pitanja su koja tek treba rješavati i oko kojih ne postoji konsenzus ni posredničkih sila u pegovorima niti regionalnih zemalja, ali, o tome nema ni saglasnosti samih palestinskih frakcija koje su podijeljene.

S druge strane, ne treba zaboraviti činjenicu da Palestinska uprava (PA) kojom već 20 godina upravlja njen predsjednik Mahmoud Abbas, također provodi represivne mjere protiv pripadnika oružanog otpora na Okupiranoj zapadnoj obali. Abbas, u tim akcijama protiv svoga naroda, nema podršku svih članova svoje administracije, već to čini oportunistički, kako bi se legimirao u očima Donalda Trumpa i time dobio podršku Amerike i Izraela za buduću kontrolu nad Gazom, jer njegova administracija nema podršku većine Palestinaca pa čak ni samog PLO-a kojim on predsjedava.

Primirije u Gazi kompleksno je pitanje i njegov uspjeh če ovisiti od toga kako će međunarodna zajednica, (ona njena moćna zapadna komponenta), gledati na sigurnost Izraela (koju često koristi kao izgovor i opravdanje za sve izraelske zločine). U kom će pravcu teći regionalni napori kao što je izraelsko-saudijska normalizacija, da li će prestati operacije Ansarullaha (Husi) u Jemenu, kako će reagirati Iran, i da li će biti iranske odmazde (Istinito obećanje III) koje je Iran navodno odgađao kako ne bi narušio integritet pregovora o primiriju u Gazi.

Prekid vatre između Izraela i Hamasa trebao bi makar okončati jedno, do danas najteže i najduže, bolno poglavlje u ovom asimetričnom sukobu Izraela i Palestinaca Gaze. Bolna je činjenica da je Gaza potpuno uništena, sa desetinama hiljada nevinih života izgubljenih u proteklih petnaest mjeseci. Izrael vjeruje da je danas sigurniji nego što je bio 6. oktobra 2023, iako mnogi ozbiljni ekspertu u Izraelu i u svijetu vjeruju da Izrael nikad nije bio u težoj poziciji, kako vojno tako i ekonomski, a politička previranja među samim političkim strukturama unutar Izraela podsjećaju na tinjajući građanski rat. Izraelski režim, naravno, potpisano primirije predstavlja kao svoj trijumf i poraz Hamasa a sukob na Bliskom istoku općenito vidi kao širi vojni teatar po sistemu spojenih posuda.

Posebno se pritom apostrofira izraelski uspjeh u Libanu, jer je Hizbulah oslabljen vojno i politički, liderstvo Hizbulaha eliminirano, a izbor novog libanskog predsjednika se promatra kao uspjeh, jer je po mjeri želja Izraela i Amerike, dok je u Siriji svrgnut režim Bašara Al Assada, a regionalni utjecaj Irana oslabljen. To je uglavnom izraelski i zapadni narativ. Međutim, Libanci i Palestinci stvari vide nešto drukčije, i pristanak Izraela na primirije smatraju svojom pobjedom, jer su naprosto izdržali. Palestinci nisu protjerani, u pokušaju nove Nakbe, kako su najavljivali izraelski ekstremistički političari i generali, Hamas ne samo da nije uništen, nego je učestvovao u pregovorima (iako ne direktno), Izrael je prema zvaničnoj statistici u Gazi izgubio više od četiri stotine vojnika, a na stotine ih je ranjeno. Za toleranciju Izraela to nije malo, iako je to minoran broj u odnosu na broj ubijenih Palestinaca.

Pored smrti i razaranja u Gazi i Izraelu, rat će biti zapamćen po tome što je proširio jaz u pogledu mogućnosti postizanja konačnog mira po modelu dvije države, koji je ponovo intenziviran u islamskom svijetu ali i na zapadu. Za mnoge arapske države i evropske zemlje sukob je označio prekretnicu i potaknuo debate oko mogućnosti uspostave suverene i nezavisne države Palestine.

S druge strane, Izraelci i dalje ne prihvataju ideju da bi nakon 7. oktobra (najveći gubitak za jevrejski narod od Holokausta), međunarodna zajednica mogla i pomišljati da je baš sada vrijeme za stvaranje nezavisne države Palestine. U Izraelu preovladava škola mišljenja da bi takav ishod povećao izglede za novi napad tipa onog 7. oktobra. Izraelski genocid, i osjećaj da je ova država izvan dometa međunarodnog prava i uporno negiranje prava Palestincima, te politika okupacije a pogotovo genocid doista jesu faktori koji su doprinjeli porastu globalnog antisemitizma, ali je to isključivo greška izraelske politike.

Izrael želi preurediti regiju nad kojom želi imati hegemonističku kontrolu. Ratovi u Gazi, Libanu i Siriji, uspjeli su na određen način preoblikovati Bliski istok. Nakon višemjesečnog rata između Hizbullaha koji je trajao od 8. oktobra 2023., do potpisivanja primirja prije dva mjeseca, Hizbullah je spriječio izraelsku invaziju Libana i opstao, ali je oslabljen i pragmatički je pristao na ustupke u korist jedinstva Libana kao države. Izrael je ohrabren uvjerenjem da, po prvi put u protekle dvije decenije Hizbullah neće imati ključnu riječ u Libanu. Rat u Libanu, sa stanovišta Izraela, također je pomogao da se okonča Assadov režim u Siriji, a Iran je, po uvjerenju Tel Aviva, danas u “najslabijoj poziciji u regionu od Islamske revolucije 1979”. Ovu konstataciju Iran i mnogi analitičari odlučno odbacuju kao netačnu i pogrešnu. Unatoč primirju, za koje niko ne može tvrditi da će se održati, manje je jasno šta dugoročno slijedi u odnosima Izraela i Gaze ali i budućnosti Zapadne obale, jer se već duže vrijeme govori o njenoj aneksiji, koju bi Trump, navodno, mogao odobriti.

U svakom slučaju, prekid vatre je prije svega šansa za humanitarni oporavak Gaze i znači veliku pobjedu za civile koji su pretrpjeli najveću patnju. Ako se prekrši bilo koja od faza, to bi moglo dovesti do nastavka borbi i produženja palestinske agonije. Budući na Trumpov utjecaj na izraelskog premijera, u Izraelu je malo vjerovatno da će Netanyahuova vlada prekršiti primirje. Novoizabrani predsjednik Donald Trump jasno je stavio do znanja da želi održiv prekid vatre, do trenutka kada on stupi na dužnost.

Bilo kakvo kršenje sporazuma moglo bi ugroziti odnos Izraela s novom Trumpovom administracijom a posebno koordinaciju Izraela i SAD-a i zajednički nastup dvije države i podršku američke politike izraelskim ambicijama kada je riječ o obračunu sa Iranom, koji Netanyahu vidi kao jedinu stvarnu prepreku izraelskim ambicijama na putu dominacije Bliskim istokom. Ipak, unatoč primiriju, koje treba pozdraviti, u dugoročnom pogledu ostaje niz nepoznanica, budućnost Hamasa kao političkog pokreta, rekonstrukcija Gaze, ko će njome upravljati administrativno i politički, budućnost normalizacije odnosa Izraela sa preostalim arapskim zemljama. Izazovi su to s kojim će se suočiti nova Trumpova administracija koja je signalizirala da neće olahko odustati od hegemonije u Zapadnoj Aziji, iako se suočava sa većim izazovima kako na istoku Evrope tako i na istoku Azije.

Kako je zaključio David Hearst, jedan od najozbiljnijih i najobjektivnijih zapadnih analitičara prilika u arapskom svijetu: “Gaza je pokazala svim Palestincima ali i svijetu da može izdržati totalni rat, a da se ne pomakne sa tla na kojem stoji. Gaza je poručila svijetu, s opravdanim ponosom, da su okupatori bacili sve što su imali na nas, ali nisu mogli proizvesti drugu Nakbu”. S druge strane, kako bilježi ovaj analitičar, Gaza je Izraelu održala lekciju da Palestinci postoje i da neće dozvoliti da budu pacificirani sve do momenta dok Izraelci ne pristanu na ravnopravan tretman Palestinaca uz jednaka prava za oba naroda.