Na današnji dan  prije 22 godine združene jedinice II i III korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine oslobodile su veoma jako četničko uporište - Vozuću, prenosi INS.

Ratno sarajevsko „Oslobođenje" donijelo je 14. septembra tekst pod naslovom: "Slomljena kičma četnistva".

„Front oko Vozuće je bio dug 120 kiliometara, sada je nešto više od pet, a to su za nepunih osam sati izvršile naše združene jedinice pod komandom brigadira Sakiba Mahmuljina i Seada Delića. Četnici su ostali bez najmanje pet stotina vojnika, deset tenkova i samohotki, desetina haubica, minobacača, a u ispravnom stanju su zarobljena skladišta svih agresorskih brigada i bataljona na površini od preko 150 kvadratnih kiliometara. Tri su razloga važnosti Ozrena: Vozuća, relej na Kraljici i Doboj. Za samo sedam dana četnici su ostali bez releja i Vozuće, a i Doboj je na klimavim nogama“, navodi list.

General Sakib Mahmuljin je ovom prilikom novinaru "Oslobođenja" kazao:

„Nalazimo se u Vozući za koju je Karadžić rekao da se u njoj brani Moskva. Prije šest mjeseci na to sam odgovorio da se ne brani Moskva nego oslobađa Bosna. Sada se vidi ko je u pravu. Počelo je oslobađanje Bosne! Kao što reče predsjednik Izetbegović, ovdje je slomljena kičma četnickim snagama u izvrsno izvedenoj operaciji. Ovo je dar našem narodu i državi. Dokazali smo da možemo dalje. Da li je naredni zadatak Doboj, neka odluči Generalštab. U svakom slučaju i Doboj i Teslić i ako Bog da, Banja Luka“, rekao je tada Sakib Mahmuljin, komandant Trećeg korpusa.

Oslobađanjem Vozuće 11. septembra 1995. godine, ne samo da je oslobođena velika teritorija zemljišta i izvršeno spajanje ova dva korpusa Armije RBiH, nego je to bio i jedan veliki preokret dotadašnjeg toka agresije i borbe protiv agresora.

Približeni su i kantoni u Federaciji BiH.

„Nakon najnovijih uspješnih ofanziva i kontraofanziva Armije BiH na Ozrenu, asfaltni put Tuzla, Banovići, Ribnica, Vozuća, Zavidovici, Žepče, Zenica je prohodan. Vozila od Zenice do Tuzle, preko Žepca, Zavidovića i Banovića, voze danonoćno. Ovuda su krenuli i aulobusi s putnicima, koji imaju registrovane linije Tuzla-Split-Zagreb. A da se ne govori o putničkim i teretnim vozilima koja prevoze humanitarnu pomoć i robe iz Hrvatske“, prenijeli su tada mediji.

Agresija od strane četničkih snaga na Vozuću, počela je 25. juna 1992. godine, kada su srpske jedinice protjerale bošnjački narod Vozuće u okolne gradove, Zavidoviće i Banoviće. Tom prilikom ubili su najmanje dvadeset i jednog civila, većinom nejake i iznemogle starce i djecu.

Srpske snage bile su svjesne značaja Vozuće, te su svim vojnim elementima pokušali da je sačuvaju. Samo mjesec dana prije operacija oslobođenja Vozuće „Oslobođenje“ je donijelo tekst da je to područje "jedan od strateški važnih objekata na Ozrenu koji će četnici i pored stalnih gubitaka braniti do kraja".

List je objavio tekst pod naslovom: Preskupa odbrana "srpskog Staljingrada"

Postavili su i mine oko Vozuće, te je Vozuća važila za mjesto gdje je postavljeno najviše mina tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu