Gleda slike muža i ubijenih sinova. Gleda, kaže, i plače. samo da ih pronađe i ukopa u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari.

Hajra Salihović danas živi u bratunačkom naselju Biljača. Muž je poginuo 1992. godine u Bratuncu. Dvojica sinova - Nevres i Sead, nestali su u šumama nakon pada Srebrenice, 11. jula 1995. godine. Treći sin Samed je bio ranjen i preživio, a četvrti Samir, ubijen je na mostu na Drini.

Ekipu agencije Anadolu dočekala je kod svoje kuće. Izgrađena je uz pomoć donacija. Raširenih ruku i sa svojom tužnom pričom dočekuje sve goste. Ova 77-godišnja srebrenička majka će tek ove godine 11. jula, nakon 29 godina ukopati posmrtne ostatke jednog od sinova - Nevresa. Ostale još traži. Želja joj je da ih sve pronađe i ukopa kako bi imali mezar dok je ona živa.

"Imala sam četiri sina i kćerku. Preživjela je kćerka i jedan sin", počela je priču Hajra.

Početkom rata, u maju 1992. godine, morali su napustiti svoju kuću u selu kod Bratunca.

"Pobjegli smo u sela u brdima. Tamo smo bili oko mjesec dana, a onda smo preko brda otišli za Srebrenicu. Tamo smo bili do pada. Samnom su bili sinovi, a muž je poginuo u jednom selu 1992. godine", kazala je Hajra.

Ona je sa snahom, supruga od Sameda, i unukom, otišla u Potočare odakle su u autobusima prešle na slobodnu teritoriju.

Sinovi su otišli preko šume sa hiljadama drugih muškaraca i dječaka.

"Naša djeca su otišla preko šume. Nema nijednog, nijedan nije došao. Sad su mi Nevresa pronašli, do sada nisu nijednog. Trojica sinova, samo je Samed prešao. Nevres je imao 25 godina kada je ubijen, Samir je imao 22 godine, a Sead 21. Nevres, Sead i Samed su otišli preko šume, a Samir je radio u Beogradu. Kada je najgore bilo, on je sa našim radnicima htio da se vrati ovamo iako je znao šta se dešava. Jedno jutro su se radnici odlučili vratiti, bio ih je pun autobus. Čuli smo da su na mostu pobijeni svi iz autobusa", ispričala je Hajra.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.