Piše: David Hearst (Middle East Eye)

Sasvim je jasno da će naredna generacija političkih vođa u onome što radi rado nazivati zapadnom demokratijom. Ima energiju, karizmu i govori jezikom koji svi razumiju. Povezuje se s biračkim tijelom koje današnja elita zanemaruje, ima strateško strpljenje i planira izbore nakon sljedećih.

Također je jasno što misli. Smatra da je “zapadna civilizacija” ugrožena islamom, a “domaće stanovništvo” ugroženo je migrantima. Pristaje na sukob civilizacija i teoriju velike zamjene.

I glasno je, ako ne i fizički, proizraelska. Koristim zanake navoda jer je čak I u novijoj povijesti koncept “judeo-kršćanske” civilizacije besmislica.

Nitko se u Engleskoj 16. stoljeća ili Njemačkoj 1930-ih ne bi usudio govoriti o “judeo-kršćanskoj” civilizaciji iz jednostavnog razloga što su kršćani bili glavni progonitelji Židova, prenosi The Bosnian Times.

Ali istina ne zaustavlja dobru propagandu. Kada je izraelski premijer Benjamin Netanyahu nedavno intervjuiran na francuskoj televiziji, upitan je može li iko usporediti, kao što je on upravo učinio, savezničko iskrcavanje u Normandiji s izraelskim napadom na Gazu.

Netanyahu je odgovorio na francuskom: “Naša pobjeda je i vaša pobjeda! To je pobjeda judeo-kršćanske civilizacije nad barbarstvom. To je pobjeda Francuske! Ako mi pobijedimo ovdje, vi ćete pobijediti tamo”, rekao je za TF1.

Činjenica da je veliki francuski komercijalni kanal dao platformu čovjeku koji čeka nalog za hapšenje zbog ratnih zločina izazvala je velike demonstracije u Parizu.

Ali izgled ne smije varati. Više od političke podobnosti

Većina francuskog političkog spektra dijele Netanyahuovo uobličavanje svog napada na Gazu u terminima koje bi križari razumjeli, a svi, a ne samo predsjednik Emanuel Macron, plivali su u tim vodama.

Kratak je korak od kriminalizacije onoga što je Macron posebno nazvao “islamističkim separatizmom” do cilja na slobodu vjerskog štovanja šest miliona muslimanskih francuskih građana.

Ali niko ne profitira više od kolapsa liberalizma pod Macronom od Jordana Bardelle, poster boya krajnje desnice, i čovjeka kome predviđaju da će jednog dana postati premijer. “Prošetajte po svim četvrtima u kojima sam živio u Seine-Saint-Denis”, rekao je 2021., govoreći o “demografskoj promjeni” koja bi mogla “promijeniti lice Francuske za nekoliko godina”.

Velika je pogreška prigrliti Izraela Bardellu, Geerta Wildersa iz nizozemske Stranke za slobodu (PVV), Santiaga Abascala, vođe španjolske krajnje desne stranke Vox i krajnje desne stranke Alternativa za Njemačku (AFD), kao puki politički oportunizam.

Istina, u Izraelu je bilo mnogo schadenfreudea zbog uspjeha krajnje desnice na nedavnim europskim parlamentarnim izborima. Oni su to vidjeli kao osvetu za Španjolsku, Irsku, Norvešku i Sloveniju što su priznale palestinsku državu.

Izraelski ministar vanjskih poslova Israel Katz tvitao je meme – na engleskom i španjolskom – španjolskih vođa s jajetom na licu, tvrdeći da su ih “glasači kaznili” jer su priznali palestinsku državnost.

“Španski narod kaznio je @sanchezcastejon i @Yolanda_Diaz_coalition upečatljivim porazom na izborima. Ispostavilo se da se prihvaćanje Hamasovih ubica i silovatelja ne isplati”, napisao je Katz.

Amichai Chikli, bivši član krajnje desničarske formacije Yamina, a sada izraelski ministar za pitanja dijaspore, pozdravio je ostavku belgijskog premijera Alexandera De Crooa.

De Croo je otišao u Rafah prošlog novembra prije prvog oslobađanja talaca i bio je gotovo usamljeni glas u Evropi koji je osuđivao pokolj civila u Gazi. “Podržavanje terora nema odjeka kod belgijskog naroda”, rekao je Chikli.

Uz to, veze koje savremeni Izrael njeguje s krajnjom desnicom u Evropi sežu dublje od puke političke podobnosti. To je više od pukog “kratkovidnog veselja”, kako je to rekao jedan kolumnist Haaretza.

Bezbožni savez

Savezništvo s evropskim političkim strankama koje demoniziraju muslimane na isti način na koji su krajnje desničarske skupine gajile mržnju prema Židovima postalo je više od čina flerta. Brzo je zacementiran u mnogo opsežniji savez, kako djelima tako i riječima.

Svako ko misli da su ovi izrazi podrške krajnje desnice Izraelu samo retorički, trebao bi pogledati što se događa.

Wildersov saveznik Gideon (Gidi) Markuszower povukao je svoju kandidaturu da postane novi nizozemski ministar migracija i azila, nakon što je nizozemska obavještajna služba (AIVD) označila zabrinutost oko povezanosti čovjeka rođenog u Izraelu s Mossadom.

Izraelske sigurnosne službe na izglede krajnje desne vlade gledaju kao na zlatnu priliku da postave epigone na najviše razine vlasti. No, najčešće ih niti ne treba.

Izvoz oružja iz Srbije u Izrael dramatično je porastao od početka ofenzive u Gazi. Balkanska istraživačka mreža (BIRN) i Haaretz identificirali su šest izraelskih vojnih letova iz Beograda za Beershebu od listopada prošle godine, koji su prevozili oružje u vrijednosti od 15,7 miliona eura (gotovo 17 miliona dolara).

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić rekao je u februaru da su on i Netanyahu razgovarali o “daljnjem unapređenju bilateralnih odnosa” za što je izraelski premijer “izrazio moju zahvalnost na njegovoj nepokolebljivoj podršci i riječima i djelima”.

Vučićev srpski nacionalizam ruši klimavi mir na Balkanu. Nedavno se pojavio uz čelnika entiteta pod vodstvom Srba u Bosni i Hercegovini, Milorada Dodika, kako bi pozvao na jedinstvo etničkih Srba u cijeloj regiji tokom skupa u Beogradu.

Dodik je ustvrdio da je Republika Srpska, entitet pod vodstvom Srba, predana Daytonskom sporazumu, ali je zlokobno dodao da će ovaj entitet uskoro morati tražiti potporu Srbije da “riješi svoj status”.

Ovo je implicitna prijetnja Daytonskom sporazumu koji je formirao bosansku državu koja se sastoji od dva entiteta – bošnjačko-hrvatske federacije i Republike Srpske – spojenih konopcem i slabom centralnom vladom.

Dodik misli na masakr koji se dogodio u Srebrenici 1995. godine, nakon što su Ujedinjeni narodi usvojili rezoluciju o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine, čime je ustanovljen godišnji dan sjećanja na taj masakr.

Dodik i dalje negira bilo kakav takav genocid nad 8000 Bošnjaka Muslimana, muškaraca i dječaka.

Nije slučajno da je Jerusalem Post ovom poricatelju holokausta dao veliki prostor u nekritičkom, ako ne reći ulizivačkom intervjuu.

Dodik je o Srebrenici rekao: “To se ne može nazvati genocidom. Autoritativni stručnjaci koji su cijeli svoj profesionalni život posvetili proučavanju genocida utvrdili su da to nije bio genocid. Svi koji imaju autoritet govore da to nije bio genocid. Vjerujem ovi ljudi više nego političari, koji su odlučili da je to genocid.”

Ovo je, naravno, muzika za uši njegovog intervjuera iz Jerusalem Posta koji je povukao paralele između negenocida u Srebrenici i negenocida nad Palestincima u Gazi, ili kako ih je intervjuer nazvao “takozvanim Palestincima”.

Dodik je rekao: “Ne vole me na Zapadu, jer izravno govorim što mislim. Ali ako pogledamo unatrag u povijest, nikada nije postojao miran suživot između Palestinaca i Židova, kao što ni suživot nije moguć ovdje, u Bosni i Hercegovini, između Muslimana i Srba.”

Brak između izraelske vlade koja ima izričitu namjeru istjerati što više Palestinaca s teritorija koje okupira i europskih krajnje desnih ekstremista koji žele protjerati što više muslimana iz Evrope nije slučajnost.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE