Piše: Hasan Eminović

Arheolozi Adnan Muftarević i Mirsad Avdić nedavno su na adresu Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Mostar dostavili elaborat o izvršenim arheološkim istraživanjima lokaliteta Fatime kadun džamije na Carini. Naime, oni su arheološka istraživanja ovog lokaliteta izvršili u dvije etape, sredinom jula i krajem decembra  prošle godine, prenosi Preporod.

Rezultati istraživanja nedvojbeno su definirali arhitekturu džamije i ostatke temelja od sjevernog, istočnog, zapadnog i južnog zida. Pronađene kamene strukture bile su vezane krečnim malterom sa dodacima majdanskog, krupnijeg pijeska. Fotogeometrijom su utvrdili da se pronađeni ostaci temelja slažu sa mapiranom lokacijom džamije.

U te svrhe korišteni su geodetski snimci iz perioda Austrougarske vladavine u Mostaru na osnovu čega je utvrđeno da se jedan dio džamije nalazi ispod saobraćajnice, kao i dio osnova munare, što se jasno uočava na skicama koje su tim povodom izradili sarajevski arheolozi.

Džamija Fatime kadune se prvi put spominje 1620. godine u zakladnici Ahmeda sina Ferhatova, kojom prilikom je spomenut njen imam. Sagrađena je svakako ranije, vjerojatno u prethodnom stoljeću. Nalazila na Carini između Kazazića i Demirovića sokaka.

Podigla ju je Fatima kaduna, kćerka Mesih Čelebijine, pa je po njoj i dobila naziv. Uz nju se nalazila munara četvrtastog oblika visoka oko deset metara. Ispred se nalazila česma, a uokolo harem, što je bila uobičajena slika za skoro svaku džamiju.

Iako vrijedan historijski spomenik, doživjela je sudbinu mnogih starih džamija u Mostaru. Po nalogu tadašnje vlasti, srušena je 1947. godine, iako se radilo o vrijednom kulturno-historijskom spomeniku, a da nije bilo plana da se na tom mjestu sagradi neka druga zgrada.

Tek je kasnije na ostacima njenog harema sagrađen Dom zdravlja i javna biblioteka. MIZ Mostar posljednjih decenija intezivno vrši potreben administrativno pravne radnje za njenu obnovu. Rezultati arheoloških istraživanja, nedvojbeno bi trebali ubrzati taj proces.

O historijatu džamije

Džamija Fatime-kadune je mostarska džamija koja se nalazila na uglu ulice Maršala Tita i Kazazića na Carini, sve do 1947. godine. Džamiju je sagradila izvjesna Fatima-kaduna negdje prije 1633. godine, a pored toga ona je dala izgraditi i uvakufiti mostarsku sahat-kulu. Džamija je imala četvrtastu kamenu munaru visine 10 metara i bila je karakteristična, u arhitektonskom smislu, za Hercegovinu.

Džamija se zvala i Kazazića džamija, po članovima mostarske porodice Kazazić koji su u ovom vakufu vršili neke funkcije. Objekti ovog vakufa zauzimali su više od 22,000 kvadratnih metara. Na lokalitetu gdje se nalazio harem džamije, 1960-tih godina sagrađen je Dom Zdravlja (današnji Higijenski zavod), dok je na južnom dijelu vakufa izgrađena Dječija biblioteka.

Gradska eksproprijaciona komisija Grada Mostara 8. marta 1951.godine provodi postupak eksproprijacije dijela ovog vakufa radi otvaranja majdana, a Narodni odbor nakon rušenja džamije materijal uzima za svoje potrebe uz obrazloženje da će na taj način osigurati naknadu za njeno rušenje. Protivljenje Vakufskog povjerenstva nije naišlo ni na kakve reakcije a dešavalo se da je Vakufsko povjerenstvo bilo prinuđeno potpisivati kupoprodajne ugovore sa pojedincima ispod stvarne tržišne vrijednosti, te se tako oduzimao dio po dio ovog nekada velikog vakufa. Husaga Ćišić za džamiju Fatima-kadune kazao je:

“Pred džamijom je bila veleljepna česma koju je Roznamedžija postavio. Tu su džamiju porušile narodne vlasti, iako je konstrukcijom minareta predstavljala posebnu arhitektonsku znamenitost. Nije naličila nijednom minaretu. Šerefe su nadomještala četiri fino izrađena i na šiljak presvođena prozorčeta, na svaku stranu po jednu.”

Iz vakufname Ahmeda, sina Ferhatova, saznajemo da je džamija sagrađena prije 1620. godine i da vakif određuje da se imamu džamije Fatime-kadun isplaćuju dvije akče dnevno. Mustafa, sin Turhanov, svojom vakufnamom iz 1650. godine određuje da imam i mujezin ove džamije budu isplaćivani jednom akčom dnevno i da se svake godine u noći Lejletu-l-berat kupuju po dvije mukave od po šest osmanlijskih oka, i da se onome ko ih bude palio godišnje isplaćiva po 50 akči.

Stvarni identitet Fatima-kadune predmet je neslaganja među historičarima. Hivzija Hasandedić je navodi kao kćerku poznatog mostarskog vakifa Ibrahim-age Šarića, dok Hatidža Čar-Drnda smatra da je Fatima bila rođena kćerka najpoznatijeg mostarskog vakifa Mehmed-bega Karađoza, prilažući podatak da je džamija sagrađena prije 1585. godine, kada se prema njenim istraživanjima Fatima-kaduna se spominje kao umrla.