Piše: Semir Behram 

Postoji isključivo jedan način da Izrael pobijedi. I to ne bi bila pobjeda samo u aktuelnom konfliktu, ta bi pobjeda zasigurno anulirala sve dekade pravednog otpora palestinskog naroda. Prilika koju je Izrael dobio se dobiva jednom u stotinu godina. I evo, nakon sedam desetljeća su je dočekali. Rekao bih prilika koja se ne propušta, pa ipak, teško je očekivati da će vlasti tog makijavelističko-militantnog društva imati i zeru mudrosti za pravilno djelovanje i konačni uspjeh.

Sve što treba učiniti Izrael je da ne učini, manje-više, ništa.

"Pravedna ostveta"

Nakon terorističkog upada i brutalnog pokolja 1.200 Izraelaca od strane militanata nacionalističkog Hamasa javnost širom svijeta je zgrožena. Sve su izraženija odobravanja sulude “pravedne osvete”, kao da je začarani krug nasilja između Palestine i Izraela počeo sa zadnjim dešavanjima. Multiplicirali su se u metafizici nametnute istine ringišpili “pravednih osveta” šireći se poput radijacije od Bliskog istoka prema ostatku svijeta: da bi konzumenti informacija sa svojih kauča sve glasnije i glasnije odobravali nove cikluse krvi i nasilja.

No “pravedna osveta” i jeste udica Hamasa, koju ako zagrize Izrael - a kako stvari stoje uz 300 hiljada rezervista naguranih uz Pojas Gaze svi vidimo očnjake raširenih usta Tel Aviva - ubrzati će se konačno rješenje palestinskog pitanja. To rješenje može otići na razne strane pravednosti poput presječenog električnog kabla iz kojeg frcaju strujne zmije.

Stvar je u tome da će se vjerovatno pokrenuti platforme koje se ne bi pokrenule nikada ili ako i bi to bi onda došlo na razine neminovnosti tek za možda i stotine godina.

Uloga Egipta

Definitivno, čin Hamasa je bio inspirisan uspjehom Al Kaide i njenog napada na tornjeve blizance. Prisjetimo se, na udicu Al Kaide su se nakačile Sjedinjene Države te smo pobjedu prvog vodstva Al Kaide vidjeli u rađanju novijih verzija ekstremizma čije djelovanje smo posmatrali u Siriji i Iraku, ali i u Africi. Vrsta reakcije na napad Al Kaide je probudila ekstremizme koji su do tih momenata spavali u prašnjavim knjigama.

Vrsta reakcije na napad Hamasa mora probuditi razne spektre radikalizma na Bliskom istoku, ali i šire. Plus, Hamas je doveo u nepovoljan položaj donošenja brze odluke sam Iran koji bi jednostavno morao djelovati na nestanak Gaze, ako, naravno, želi zadržati autentičnost vlastitog narativa.

Turska bi također pokazala nivoe svoje iskrenosti u odnosu na populističke govore svoga lidera. Čak je nepotrebno posebno isticati šta bi eventualni ali i vrlo izgledni genocid u Gazi učinio po pitanju unutrašnjih previranja u svakoj vladi Bliskog istoka i Magreba. Mnogo će državnih udara visiti u zraku.

Ključna država za odnose Palestine i Izraela jeste Egipat. Ako ta država bude nijemi posmatrač, što vjerovatno i hoće jer je Abdel Fattah el-Sisi i postavljen od izraelskih saveznika, postoji realna opcija za more nestabilnosti unutar prostranih kabineta u Kairu. Sjetimo se da je na jedinim demokratskim izborima u toj zemlji pobijedilo Muslimansko bratstvo, tradicionalno naklonjeno Hamasu.

Zadnjih dana je napisano mnoštvo ispraznih i navijačkih tekstova koji su zaobilazili suštinu iz klasične zbunjenosti i neznanja. Ne toliko inteligentna javnost je u prvi plan izbacila tezu o opravdanosti odnosno neopravdanosti Hamasovog pokolja, kao da je zabranjeno zapitati se o smislu takvog djelovanja. Kao, da je naprosto nemoguće učiniti takva zvjerstva sa određenim ciljem. Dakako, i vrlo izgledno etničko čišćenje i genocid u Gazi će se činiti sa određenim ciljem.

Pandorina kutija 

Sa vrlo jasnom svrhom je Izrael odbijao rezolucije UN-a, poput one iz decembra 2016’ o zabrani izgradnje naseljeničkih objekata na Zapadnoj obali.

No, ako se naša i svjetska javnost grca u gutanju pogrešnih teza i iznošenjem stavova proisteklih iz vlastitog licemjerja i zlobe, čemu možemo svjedočiti na društvenim mrežama, najvećoj demokratiji svijeta je vrlo jasno šta je Hamas želio.

Državni sekretar SAD-a Anthony Blinken je odmah rekao (polu)istinu kako se desio deset puta 9/11. Vjerovatno je adrenalin od friškog saznanja monstruoznosti sa festivala “Supernova Sukkot Gathering” učinio svoje da Blinken malo preuveliča, ali gotovo sigurno čovjek na njegovoj poziciji ne bi tek tako “izvalio” te velike riječi.

Propalestinska javnost je ismijala taj stav ne sluteći da je “njihov” Hamas baš to i želio.

Postavlja se pitanje zašto SAD kao najveći izraelski saveznik inzistira na “pravednoj osveti” kada iz vlastitog iskustva zna da će osvetnička reakcija biti otvarač "Pandorine kutije" iz koje može izletiti mnogo neželjenog sadržaja?

Zapravo nismo nikada bili bliže otvorenom ratu SAD-a i Irana, što u ovom momentu baš i ne odgovara SAD-u jer je u fazi tempiranja predstojeća eskalacija sa Kinom. Rat sa Iranom bi bio jako dobar signal Kini, prije svega da proguta Tajvan.

Gužvu u “šesnaestercu” uvoda u Treći svjetski rat je nedavno iskoristio Azerbejdžan sa vojnom intervencijom u Nagorno-Karabahu.

Prema pisanju magazina Politico u nekoliko narednih sedmica zvanični Baku planira i invaziju na Armeniju.

Opcija napada na Armeniju se definitivno otvorila sa aktuelnim ubijanjima unutar i van Pojasa Gaze.

Hamas je namjerno pokrenuo proces mega žrtvovanja svoga naroda. Zabacili su udicu znajući da će krvožedni Izrael zagristi.

Sve ovo liči na veliki ritual ubijanja u slavu demonskih sila što im smeta postojanje svete zemlje. Ako je ikada postojala opcija za suživot i dvije države, sada je postala fikcija kakvu bi mogao osmisliti jedino Philip K.

Dick kroz kolaž tik tokova zvani “Alternativna budućnost Bliskog istoka” sa napomenom za gojazne klince zapadne hemisfere.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Bosnian News Service.