Trideset godina Elvira Ela Stojić traga za svojim ocem, Aleksandrom Acom Stojićem kojega su u trenirci i papučama iz stana u Mostaru odveli bojovnici HVO 29.10.1993. godine, zloglasnim žutim mercedesom i od tada mu se gubi svaki trag. Bilo je to tri mjeseca nakon što je odvedena i brutalno ubijena njena majka Nada rođ. Frenjo, na trim stazi u blizini Bara u Mostaru, s još dvije žene Hatidžom i Elvedinom Kajtaz i desetomjesečnom bebom, prenosi Tacno.net.

Ela i njene dvije sestre majku su pronašle i sahranile, a za oca se ni danas ne zna ni gdje je ubijen, ni zašto, ni gdje su njegovi posmrtni ostaci. Traži i tražit će Ela svog oca dok god je živa i moli sve ljude koji znaju bilo kakvu informaciju o njemu da joj makar anonimno jave. Ela čuva pisma koja joj je poslao njen otac mjesec dana prije nego su ga odveli, u kojima opisuje posljednje dane života. Pisao je da sluti, baš kao što je i Elina majka Nada govorila, da zna da će je ubiti i da ih čeka, da strahuje od njihovih koraka …

Gdje mi je otac? Zašto ne kažete ljudi ko su ubice, zašto se ne odreknete zločinaca, zašto šutite? Ja želim samo da nađem i sahranim svoga oca pored moje majke na Sutini u Mostaru da konačno nađu smiraj, kroz suze je govorila Ela u videu koji smo objavili prije dvije godine. Šta se događalo poslije pitali smo Elu u razgovoru za Tacno.net.

Tragate za svojim ocem, Aleksandrom Acom Stojićem, već 30 godina. Čini se uzalud jer još uvijek nema rezultata. Imate li ikakvih novih saznanja, bilo kakvu novu informaciju o ubistvu Vašeg oca, gdje bi mogli biti njegovi posmrtni ostaci?

– Nikada mi neće biti jasno zašto se ovoliko čeka i zašto se počinioci ne pozovu na odgovornost. Mog oca je na Mašinskom fakultetu u Mostaru saslušao Zvonko Zvona Vidović, koji mu je doveo i ubice moje majke na prepoznavanje. Koga mu je doveo Zvonko Zvona Vidović? Rekao mi je da o svemu imaju zabilješke, sve je napisano, on je bio jedan od najažurnijih u to vrijeme, jedan koji je sve zapisivao. Gdje je to? Zvona je ključni svjedok u odvođenju mog oca, on sve zna. Saša Savinović je optužen i osuđen na 8 godina zatvora za ubistvo tri žene i bebe od 10 mjeseci na trim stazi 15.7.’93. Moja majka Nada, Hatidža i Elvedina Kajtaz sa desetomjesečnom bebom odvedeni su iz svojih stanova za vrijeme policijskog časa a vojnici HVO koji su ih odveli imali su bijele opasače. Saša Savinović zvani Lujka bio je pripadnik ATJ HVO-a, sa njim je bio Vedran Biuk zvani Splićo, a šuti ko su bila ostala dvojica koji su s njim odveli ove nesretne žene i desetomjesečnu bebu u smrt. I Saša šuti. Ubio mi je majku, ženu koju je poznavao, stanovao je vrata do vrata sa mojim dajkom Rifatom Frenjom. Odležava kaznu u sarajevskom Alkatrazu (državni zatvor u Vojkovićima kod Sarajeva) i uskoro će izaći iz zatvora. Vozit će svoj motor, šetati psa i uskoro će se zaboraviti da je učestvovao u jednom od najkrvavijih ratnih zločina nad civilima na području grada Mostara 1993. Saša se žalio da je „svoju“ zgradu „čistio“ tri puta… Zvonko Zvona Vidović šuti, Saša Savinović zvani Lujka šuti. Koga pokrivaju? Ko je nalogodavac ovog strašnog zločina?

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.