Piše: Senadin Voloder

Razlike i suprotnosti između javnih politika i skrivenih namjera demokratskih država, režima i različitih centara moći najočitije su izražene u složenim odnosima prema muslimanskim manjinskim zajednicama na Zapadu.

Iako su migracije bile motivirane bijegom iz siromaštva i nedemokratskih režima prema ekonomski naprednijim i slobodnim društvima, što je često bila win – win pozicija za obje strane, nije trebalo čekati dugo da se pokažu dvostruki standardi onih koji se zaklinju u demokratiju i ljudska prava, prenosi Stav.

Kip od hurmi

Životna sudbina dr. Tariqa Ramadana kao najpriznatijeg savremenog muslimanskog autoriteta na Zapadu pokazuje na najbolji način suštinu licemjerja „zapadne civilizacije“, njenog podaničkog odnosa prema cionistima i servilnosti prema arapskim monarhijama. Tariq Ramadan unuk je Hassana Benne, osnivača pokreta „Muslimanska braća“, koji je jedne prilike o zapadnoj demokratiji rekao: „Demokratija je za njih kao kip koji je napravljen od hurmi! U njega vjeruju kada im donosi ono što vole, a pojedu ga kada im se ne svide rezultati koje im donosi!“ Upravo je ovaj aksiom, odnosno poređenje zapadne demokratije s navikama predislamskih Arapa na svojoj koži iskusio Ramadan koji je kroz doktorat s Univerziteta u Ženevi analizirao djelovanje i stavove svog poznatog djeda koji je i dalje inspiracija generacijama muslimana.

Nakon šest godina sudske torture švicarski sud odbacio je optužbe protiv Ramadana. Međutim, to nije kraj sudskog progona jer se protiv njega u Francuskoj i dalje vode istrage. Novinarka portala Middle East Monitor Yvonne Ridley uradila je razgovor s Tariqom Ramadanom u povodu oslobađajuće presude, u kojem ukratko opisuje golgotu kroz koju je prošao i otkriva centre moći koji stoje iza kampanje protiv njega. Ramadan upozorava da bi svako ko podržava Palestinu i glasno govori o nepravdi koju trpe Palestinci trebao biti spreman da bude meta cionističkih lobističkih grupa.

Ramadan je oduvijek vjerovao da su procesi koji su protiv njega pokrenuti u Švicarskoj i Francuskoj bili politički motivirani. Izašavši iz suda kao slobodan čovjek, Ramadan je odbacio tvrdnje da se njegovo suđenje odnosilo na prava žena i pokret #MeToo.

Ramadanov slučaj godinama se odugovlači na francuskim sudovima, razotkrivajući još više dvostrukih standarda. Oduvijek je bilo jasno da je u igri bila antimuslimanska agenda. Ovaj 60-godišnjak uporno je negirao sve optužbe koje su politički motivisane i osmišljene da ga diskredituju zbog njegovog efikasnog islamskog zagovaranja i kritike francuske države.

Mjeseci u zatvoru

U 2018. godine Ramadan je proveo 10 mjeseci u zatvoru u Parizu bez optužnice. Na kraju je oslobođen, ali samo pod strogim uslovima kaucije. Zatim su 2020. godine oko 150 međunarodnih naučnika, političara, društvenih aktivista i novinara opisali ovaj slučaj kao „maskaradu pravde“. U međuvremenu, pisci i kolumnisti iz krajnje desnice širom Evrope gomilali su pritisak u onome što se može opisati samo kao lov na vještice. U jednom intervjuu za francuske novine Ramadan je sebe nazvao žrtvom „žestokog sudskog procesa“.

U proteklih šest godina Ramadanovo odsustvo iz javnosti značajno se osjetilo. „Bio sam glasan i oni su krenuli da unište moju reputaciju i da me istisnu iz medija. Veze između Izraela i Francuske su očigledne i važno je da muslimani shvate da bi i oni mogli biti meta“, kazao je Ramadan. Prisiljavanjem njegovih sljedbenika da se fokusiraju na moralna pitanja oko suđenja značilo je da su izbjegavali zauzimanje političkog stava, što je, kako je istakao, olakšalo anatemisanje njegovog lika u javnosti i muslimanskoj zajednici. „Muslimani su me izbjegavali i bojali su se pokazati podršku. Nedostajalo je hrabrosti i razumijevanja kako se Zapad igra s nama.“

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.