Piše: Edin Smailović

Prije nekoliko godina imao sam čast da budem dio jedne ankete za magistarski rad jedne studentice južnoslovenske književnosti iz Crne Gore na jednom univerzitetu u SAD-u. Na moje pitanje, a kasnije i iznenađenje, za čije su stvaralaštvo najviše zainteresovani profesori na toj katedri, odgovor je glasio: Avdo Međedović, svi tamo znaju ko je Avdo Međedović i koji je njegov doprinos svjetskoj književnosti i izučavanju historije književnosti.

Avdo Međedović je rođen 1875. godine u selu Obrov u kući od koje se pruža pogled na Bijelo Polje i dolinu Lima. Bio je guslar. Vjerovatno je pripadao posljednjoj generaciji u kojoj su guslari bili zvijezde na ovom prostoru. Nijedan veći porodični i narodni skup nije mogao proći bez njih, prenosi Al Jazeera Balkans.

U dugim zimskim noćima, guslari bi opjevali te bojeve. Uz ljutu šljivovicu i strune sa gusala, ljudi bi pobjegli u to slavno vrijeme. Tih nekoliko sati uz lambe i oganj vatre, ljudi makar to vrijeme ne bi bili što jesu, nego bi bili ti junaci pod Budimom i Bečom, koji su junačke rane zadavali, ali i zaprimali.

Zbog Avde je Milman Parry stigao sa Harvarda

Avdo Međedović sigurno nije bio zainteresovan ni za kakvu slavu. Sasvim mu je bilo dovoljno to što ga narod voli, a i što ga njegov guslarski esnaf drži za najboljeg guslara u Bijelom Polju i okolini.

A onda su zvijezde udesile da se sretnu Milman Parry, profesor sa Harvarda i Avdo Međedović.

Milman Parry je tragao za odgovorom da li je Homer bio stvarna ličnost. I još važnije: da li je slijepi pjesnik mogao znati sve te stihove napamet.

Mogu samo zamisliti taj susret njega i Avda. Odozdo huči Lim, a nad njima dvojicom zvijezde. U avliji, uz kafu, Avdo se maši za ćemane, baš onako kako je izvajao poznati umjetnik Zlatko Glamočak. Važno je naglasiti da je Avdo Međedović, pored književnosti dao veliki doprinos i muzici o čemu svjedoči i članak iz 2019. godine u uglednom američkom časopisu The Wall Street Journal.

Dok se nad Avdovom kućom spuštao mrak, cijeli se svijet pretvarao samo u njegov glas i zvuk gusala. I siguran sam da su profesoru Parryju tada defilovali svi junaci iz Ilijade i Odiseje. Konačno je razriješio jednu od najvećih dilema u književnosti: Homer je možda postojao, a možda i nije, ali je Avdo Međedović, tu u avliji svog doma, dok je naizust kazivao hiljade stihova, dokazao da je Homer bio moguć.

Hiljade i hiljade stihova silaze sa Avdovih usana: i Ženidba Smailagić Meha, i Osman Delibegović, i Ženidba Vlahinjić Alije. I njegovi junaci: Mustajbeg Lički, Tale Ličanin, Hrnjica Mujo, iznova i iznova tamo na krvavoj granici dvije imperije (Osmanske i Habzburške) biju bitke koje se nikada ne završavaju.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.