Priredio: Elmir Spahić, MA

Safvet-beg Bašagić (Mirza Safvet), bošnjački i bosanskohercegovački pjesnik, dramski pisac, književni historičar i kritičar, historičar, političar i javni radnik, kao i jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik današnje Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“, preminuo je na  9. 4. 1934. godine u Sarajevu.

Bio je najznačajnije ime bošnjačke književne historiografije i kritike do Drugog svjetskog rata, bard bošnjačke književnosti i kulture preporodnog doba, utemeljitelj bosnističke nauke o književnosti te bošnjačke orijentalne filologije, kao i uopće jedna od najsvestranijih i najznačajnijih ličnosti u Bosni i Hercegovini krajem 19. i početkom 20. stoljeća, prenosi Biserje.

Rođen je 6. 5. 1870. godine u Nevesinju, koje 1664. godine Evlija Čelebi opisuje kao “gnijezdo darovitih i poduzetnih ljudi”, kakav je bio i Ibrahim-beg, otac Safvet-bega Bašagića, koji je dobro poznavao arapski, turski i perzijski jezik, pišući pjesme pod pseudonimom Edhem i zanimajući se za biografije pojedinih istaknutih Bošnjaka, što je umnogome utjecalo na cjelokupni rad Safvet-bega Bašagića. Kratko vrijeme je živio u rodnom Nevesinju, zatim u Foči, gdje je njegov otac obnašao funkciju činovnika.

Od 1876. do 1882. godine porodica boravi u Mostaru, Ljubuškom, a kad Ibrahim-beg odlazi u Istanbul, kao zastupnik u osmanskom parlamentu, porodica mu ponovo odlazi u Mostar. Po njegovom povratku iz Istanbula, nekoliko mjeseci žive u Stocu, a zatim se sele u Konjic. U Sarajevu se Bašagić upisuje u ruždiju. Program ove obrazovne institucije, u kojoj uči orijentalne jezike (arapski, turski i perzijski), ali i njihove književnosti, itekako je važna smjernica u njegovom kasnijem radu na istraživanju naše kulturnohistorijske prošlosti. Nakon ruždije, Bašagić nastavlja školovanje u današnjoj Prvoj gimnaziji u Sarajevu, koju pohađa u periodu od 1885. do 1895. godine i u kojoj, pored orijentalnih jezika, uči latinski i njemački. Od 1895. do 1899. godine Bašagić boravi u Beču kao student orijentalnih jezika i historije na Bečkom univerzitetu. Odbio je stipendiju od 50 forinti koju mu je dodijelila Bosanska vlada, jer je bila odobrena pod uvjetom da 10 godina radi u Bosni i da ne bude član nijednog društva.

Tokom četverogodišnjeg studija u Beču, Bašagić radi i na pripremi za štampu svoje prve zbirke poezije Trofanda iz hercegovačke dubrave, koju će objaviti u Zagrebu 1896. godine, piše historijsku studiju Najstariji ferman begova Čengićai skuplja građu iz historije Bosne. Po završetku studija u Beču 1899. godine Bašagić se vraća u Sarajevo i već sljedeće, 1900. godine objavljuje knjigu Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (Od g. 1463.-1850.). Bašagić je bio jedan od pokretača i prvi urednik lista Behar (1900), s kojim su sarađivala i njegova braća, Teufik-beg, koji je pisao kratke priče, i Muhamed-beg, koji je bilježio narodne pjesme. Polovinom iste godine, Zemaljska vlada dekretom postavlja Bašagića za profesora arapskog jezika u današnjoj Prvoj gimnaziji u Sarajevu, a na tom mjestu Bašagić ostaje šest godina, aktivno radeći u oblasti književnosti i kulturi. Bašagić je kao posebnu knjigu objavio dramu Abdullah-paša (1900), pišući poeziju i kraće tekstove u časopisima (Bošnjak, Nada, Vienac, Prosvjeta i dr.) pjesme i manje tekstove, a zbirku pjesama Misli i čuvstva (1905) i svoju drugu dramu Pod Ozijom (1905) izdao je u vlastitoj nakladi.

Kao vodeći narodni preporoditelj i angažirani kulturni radnik, Bašagić je 1903. godine jedan od inicijatora osnivanja društva “Gajret”, preteče i pravnog prethodnika današnje Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”, i prvi njegov predsjednik, stvorivši tako temelje ove najstarije i temeljne organizacije kulture Bošnjaka i bošnjačke kulturne matice. Već od Bašagićevog vremena “Gajret” ima ključno važnu ulogu u kulturnom i prosvjetnom životu Bošnjaka, naročito u smislu pomaganja u školovanju učenika srednjih i visokoškolskih obrazovnih ustanova. Osim “Gajreta”, Bašagić je utemeljitelj i prvi predsjednik i društava “El-Kamer” i “Muslimanski klub”, kroz koje se također ostvarivao njegov kulturni i prosvjetiteljski rad.

Kompletan tekst pročitaje OVDJE.