Piše: Osman Zukić 

U dolini rijeke Bune nastao je Blagaj. Na izvorištu tekija i mnoštvo restorana. Na brdu utvrda Stjepana Kosače. Na obali stare kamene kuće, kuće braće Velagić. Dugačke krošnje čempresa rastu iz krša kao ispod kista na platnu. Čaršija poluprazna.

Na izvoru voda huči. Buna u punom jeku. Iz duboke pećine ispod visokog krša kulja preko četrdeset kubika vode u sekundi. To je ravno onome što propuste klapne nekih od najvećih hidroelektrana u BiH, prenosi Al Jazeera Balkans.

Iako je vodostaj rijeke visok, naš domaćin, voditelj Eko centra Blagaj Adnan Đuliman, kaže da to nije ni približno maksimumu.

„Treba tada vidjeti tu snagu, tu energiju, tu moć.“

I Buna i Bunica

U centru već dvadesetak godina rade na zaštiti ove vode i ovog krajobraza.

Vodili su i proces reintrodukcije bjeloglavih supova dok neko nije otrovao te do trideset kilograma teške ptice o kojima su starali.

Aktivno se bore protiv izgradnje malih hidrocentrala. Štite biodiverzitet od svih štetnih aktivnosti. Ugošćuju mlade iz mnogih krajeva zemlje i uče ih vrijednostima – šta znači imati pitku vodu, zdrave i guste šume, zemlju koja nije hemijski kontaminirana.

„Naši djedovi i nane su se brinuli o ovoj prirodi, zemlji, vodi, vazduhu, da bismo i mi u tome mogli uživati.“

Na stijenama iznad vrela su izbušeni mnogi penjački smjerovi i to ovaj kraj čini nadaleko poznatim penjalištem.

Tim povodom ovdje dolaze avanturisti sa svih strana svijeta. Neki ostanu mjesecima, sve dok se ne ispenju smjerom koji su zacrtali.

Naš sagovornik se s njima svakodnevno susreće.

„Često Nijemcima kažem da je i Njemačka moja zemlja. I Francuska je moja zemlja. I Španija je moja zemlja. Planeta je moja zemlja.“

Ljudi crtaju granice

Ipak nosimo pasoš kada pođemo u Njemačku, Francusku, Španiju.

„To nema veze ni sa čim. Je li vi možete zaustaviti ptice da lete između Francuske i Engleske.“

Ne možemo.

„Ljudi te granice crtaju da bi se razdvajali. Zatvaramo se u sebe i to nije dobro.“

Jesmo li time slabiji?

„Samo ujedinjeni možemo napraviti nešto značajno, u nekom mjestu, ulici, mahali.“

Razgovor se odmotava, a domaćin hoće da nam pokaže što više. Otići ćemo i na vrelo Bunice.

Bunica izvire ispod drugog krša. Ona kratko krivuda kroz polje, pa se provlači između brda, i na kraju utječe u Bunu.

„Te dvije rijeke su, uz Bregavu i Trebižat, žile kucavice ovog područja. I Neretva je u svom donjem toku onako živa zahvaljujući njima.“

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.