Dževad Karahasan nije ni sanjao da će svoj „okrugli rođendan“ (25. januara) proslaviti daleko od svojih „dviju kuća“, u Sarajevu i Grazu. No, kad mu je njemačka izdavačka kuća „Suhrkamp“ saopštila da baš tada njegovu novu knjigu želi predstaviti berlinskoj čitalačkoj publici u Akademiji umjetnosti, nije oklijevao ni trenutka.

„Ja, iskreno govoreći o sebi ne mislim posebno dobro. Znam koje su mi bile ambicije, znam šta od od toga nisam uspio ostvariti, ali kao svakom čovjeku mi strašno mnogo znači priznanje ljudi sa kojima radim. Kompletna uprava Suhrkampa mi je pjevala rođendansku pjesmu. U Akademiji se inače ne prezentiraju knjige onih koji nisu njeni članovi, a ja to nisam. Napravili su izuzetak za mene. Puna sala ljudi koji oduševljeno slušaju. To je zaista mnogo. Idem odavde radostan, zahvalan i sklon da sebi malo više vjerujem, no što sam vjerovao“, kaže Karahasan u izjavi za DW. Posebna čast mu je bila, ističe, što su na literarnoj večeri sudjelovali poznati njemački pisac Ingo Schulze te što je književnu večer moderirala jedna od najcjenjenijih literarnih kritičarki njemačkog govornog područja Sigrid Löffler, prenosi DW.

Literarni hroničar Sarajeva

Za Löfflerovu je Dževad Karahasan pseudonim za Sarajevo. A Sarajevo metafora za cijeli svijet. Grad koji je trebao biti model multietničkog življenja. “No, izdat je od ostatka svijeta, prepušten barbarima koji su ga skoro četiri godine ubijali i uništavali: ljude i knjige i druga kulturna dobra,“ kaže Löffler. Ova književna kritičarka i autorica, rođena u Austriji 1942. godine, radila je za najuglednije njemačke medije i nosilac je brojnih nagrada za svoj rad. O tome, ističe ona, govori i ova knjiga koja je na bosanskom jeziku objavljena krajem 2022. pod naslovom „Uvod u lebdenje“.

Naslov na njemačkom je nešto promijenjen i glasi „Uvježbavanje lebdenja“, jer se Karahasanovoj prevoditeljici Katharini Wolf-Griesshaber originalni naslov nije dopadao. Posrednik, „kum“ u traženju novog imena bio je njemački pisac Ingo Schulze.

„Noćima sam razmišljao kako bismo i naslov približili njemačkoj čitalačkoj publici dok mi nije kliknulo. Einübung, uvježbavanje. A lebdenje je jedna tako genijalna riječ u ovom kontekstu, jer su grad i ljudi u njemu za vrijeme rata lebdjeli negdje između užasa i ljepote, nade u život i straha od smrti. Ova knjiga je ustvari jedna vrsta božanstvene komedije. Čitajući je, možete se i smijati i plakati.“, rekao je jedan od trenutno najpoznatijih njemačkih pisaca.

"Za nas sa Istoka je Jugoslavija bila Zapad"

Schulze je rođen 1962. godine u Dresdenu, tadašnjoj Demokratskoj Republici Njemačkoj, kaže da je bio šokiran krvavim raspadom Jugoslavije.

„Za nas sa Istoka je Jugoslavija bila Zapad, njena nesvrstanost me posebno impresionirala. Nakon rata sam više puta boravio u BiH, tamo sam imao i litararne večeri. Moju knjigu „Čestite ubice“ sam predstavio prošle godine u Brčkom“, priča on za DW. Schulze, čiji su romani, jednako kao i Karahasanovi prevedeni na barem 15 jezika, držao je govor na dodjeli Goetheove književne nagrade Karahasanu 2020. godine u Frankfurtu na Majni. Od tada seže i njihov prijateljski odnos.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.