„Oni žele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima“ (al-Saff, 8).

Kao pripadnik vjere islama koju je Bog izabrao za ljudsku civilizaciju (Āl'Imrān, 19), kako bi ona uopće mogla biti ljudska i pitoma, odavna sam postao svjestan činjenice, koju sam nerijetko i javno isticao, da me Europa kao muslimana nema ničemu naučiti glede metafizičke kulture, epistemoloških i etičko-moralnih vrijednosti, glede kulturno-civilizacijskog kozmopolitizma, slobode, tolerancije, dijaloga...   

 Piše: Akademik Rešid Hafizović, za Bosnian News Service

 Sve univerzalne vrijednosti koje Europa smatra svojim, nastoji ih pod svaku cijenu mondijalizirati, a nas muslimane tobože i 'poučiti' istima, sve te, dakle, univerzalne vrijednosti imaju samo i jedino izvorište u tekstu časnoga Kur'āna, tu i nigdje drugdje.

 To čak znaju najbolja i najraskošnija znanstvena i kulturna pera te i takve Europe, kojih ima i previše da bih ih ovdje uopće mogao samo nabrojati, ne ukazujući posebno na izuzetnu literaturu koja je o toj činjenici ondje već odavna napisana.

'Kultura mrtvoga boga'

Svjetlo kur'anske riječi, kao jedino izvorno Svjetlo Božje i jedini preživjeli svetopovijesni svjedok za sve riječi koje je Bog ikada otkrio svetopovijesnim vremenima, Europa je poznavala gotovo cijeli jedan milenij kroz vrijeme trajanja muslimanskog halifata na Pirinejima, ali je ono bilo prejako za njen ondašnji, ali i današnji, kulturni mrak i njenu civilizacijsku tmušu.

Inkvizicijska, križarska, fašisoidna, holokaustna, genocidna, rasistička i islamofobna Europa nikada nije voljela Svjetlo, jer je oduvijek ljubila Oganj, Mač i blasfemičnu 'kulturu mrtvoga boga'.

Stoga je ona, dosljedno Ratzingerovoj 'Europi bez korijena', uvijek i samo prometejska, luciferijanska i faustovska. Drugo se od nje nije moglo ni očekivati, jer u temeljima 'njene kulture i civilizacije', pored njenih domorodnih mitologija, pulsiraju duhovni geni grčkoga mita, rimskog zakona i heleniziranog biblijskog logosa.

U svom raspomamljenom ubilačkom nagonu  u ime vlastitih samoljubivih i samo njoj prirođenih mitova i želja da vlastitu 'kulturu mrtvoga boga' rasprostre cijelom planetom, nadahnuta pri tom onim pavlovskim pokličem: „sve ima da ide pod glavu Kristovu', Europa je je stoljećima rušila svjetove i domorodne kulture i civilizacije na sve četiri strane svijeta, počevši od vremena 'dugog šesnaestog stoljeća' ili razdoblja prva četiri velika genocida koja je već tada počinila, pa sve do vremena kolonijalizma, imperijalizma, kulturnog rasizma i islamofobije kao najnovije forme imperijalizma nad muslimanskim svijetom, kao i kulturnog rasizma nad svima osim nad onim europskim zemljama 'sjeverno od Pirineja', koje je Kant još u ono vrijeme držao 'jedinim istinskim kršćanskim zemljama i izvornom domajom Bijeloga Čovjeka'. 

Međutim, ono što vazda licemjerna Europa u svom aktualnom desničarskom mahnitanju i duhovnoj kratkovidosti zaboravlja jest činjenica da se Ognjem i Mačem ne može utrniti božansko Svjetlo Kur'āna, jer ona ne zna da je izvorište tom Svjetlu na Nebu, u transcendentnoj slavi jedino vječno živog Allāha, ali i u srcima svekolikog njegovog stvorenja razastrtog beskrajnim 'džamijskim prostorom' Makrokozmosa (Muslim, Masājid 4), osobito u srcima ljudi kao krunskih Božijih stvorenja koja su vazda u prevlasti Božijoj, i samo On nad njima ima punovažnu vlast i kontrolu (Muslim, Qadar 17).

Svjetlo kur'anskih riječi

Svjetlo kur'anskih riječi je, dakle, u milijardama ljudskih srčanih kandilja i u kontemplativnim umovima onih najmudrijih, umovima koji kao 'interpretativni vjerovjesnici ljudskoga bića' raznose tu svjetlost s kraja na kraj svijeta putevima do kojih islamofobna Europa nikada pristupa pronaći neće. Stoga eto još jednog, ali krajnje ozbiljnog razloga zašto Europa, niti iko drugi na Zemlji, nikada neće moći utrnuti vječno Svjetlo božanskog Kur'āna!

Da je razborita samo onolika koliko je pomračena i islamofobna, i da samo na tren pronikne u svjetlovidna semantička polja nikada do kraja odmislive kur'anske Riječi (Luqmān, 27), Europa bi to i sama shvatila i uvidjela, i vjerujem da bi Svjetlom kur'anske Riječi rado zamijenila mrak vlastitog kulturnog rasizma, a vlastitu 'kulturu mrtvoga boga' zamijenila kozmopolitskom kulturom i civilizacijskim Svjetlom vječno živog i, unatoč svim njenim spletkama, sveudilj prisutnog Allāha!

Prof. dr. Rešid Hafizović je ugledni profesor na Fakultetu islamskih nauka (FIN) Univerziteta u Sarajevu (UNSA) i član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH)