Svaka čast: Sarajevski student pokušava ‘probušiti’ smog i spasiti grad

Zagađenje zraka jedan je od najvećih ekoloških problema u zemljama regije, a stanovnici gradova na Balkanu već godinama se početkom nižih temperatura guše u smogu. Rješenje za ovaj izraženi problem pokušava pronaći Damir Hanić, student treće godine mašinstva na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu, koji je osmislio MED modul, uređaj koji ima ulogu raspršivanja srebro jodida (Agl), a koji direktno uklanja čestice magle ili smoga iz zraka, piše autor Jasmin Alibegović.

Najveći izazov

Ističe da je MED modul i ideja zaprašivanja smoga u testnoj fazi, iako je nauka o srebro jodidu testirana posljednjih 60 godina. Trenutno u Sarajevu radi na testiranju kohezije drona, MED modula i srebro jodida, kao i djelovanju srebro jodida u gradskim površinama, piše Al Jazeera Balkans.

„Prvenstvena ideja je bila s modelskim raketama, koje su generalno interesantne međutim bilo što, a što se ponaša kao neka eksplozija iznad ljudi, budi teška sjećanja na našu prošlost te ta ideja je morala da se koriguje i promjeni. Od svih letjelica koje su generalno dostupne za nabavku, teretni dron je jedino rješenje za našu sredinu jer je relativno jeftin u poređenju sa, na primjer, avionima, može se lagano kontrolisati i ne zauzima puno prostora. Kada sam to saznao, počeo sam da dizajniram par verzija MED modula koji bi se mogli zakačiti na različite veličine dronova te bi s time bio modularan. Najveći izazov s kojim se trenutno susrećem jeste nabavka adekvatnog drona i 3D printera za ovaj zadatak, te samo dizajniranje, modeliranje i kreiranje MED modula po parametrima tog drona nije toliko komplikovan proces“, kaže Damir Hanić.

U ovoj njegovoj ideji srebro jodid je ključna komponenta jer ima hemijska svojstva da može da kupi male čestice vode i od njih stvarati kapljice. S dovoljno kapljica, pravio bi vještačku kišu. Srebro jodid se koristi od 1960-ih godina u protugradnim raketama i u zadnjih dvadeset godina se koristi u cloud seeding metodi, najčešće u dijelovima gdje usjevi imaju malo vode.

„MED modul se sastoji od statora, elektronike, i rotora, posude. Modul bi bio zakačen na dron koji bi služio kao prevozno sredstvo do gornje površine smoga. U posudi bi se nalazio srebro jodid, dron bi poletio iznad smoga, modul bi se aktivirao i zaprašio smog srebro jodidom. Pravljenjem vještačke kiše, ‘bušili’ bismo rupe u smogu, te bismo time dopustili sunčevoj toploti i zrakama da dođu do asfalta. Tako počinje vertikalno zagrijavanje tla, a i lokalno horizontalno zagrijavanje smoga, i time u konačnici postižemo lagano podizanje smoga. Nakon određene visine, otprilike od 800 do 1000 metara, smog bi bio prepušten visokim vjetrovima te bi se dekoncentrisao i raspršio. Efikasnost bi se postigla s većim brojem dron jedinica ili nekim drugim ‘prevoznim’ sredstvom poput aviona i time se postiže skalabilnost i održivost cijelog projekta“, navodi sagovornik.

Rješavanje akutnog smoga

Pričajući o prednostima MED modula, napominje kako eksperti u polju zagađenja zraka kažu da se još dugo vremena neće uspjeti u potpunosti riješiti problem zagađenja zraka u urbanim sredinama.
„Iz ovih razloga sam shvatio da se treba poduzeti nešto u međuvremenu. Dakle, primarna prednost je da će MED modul rješavati akutne smogove, kada druga rješenja ne mogu da pomognu, koji su štetni za većinu ljudi, što jeste iznad 150 AQI (indeks kvaliteta zraka). Druge prednosti su što na našem tržištu nema sličnih rješenja i kompletan sistem je lagan za prenositi iz jedne u drugu urbanu sredinu. Poslije početne investicije, cijeli sistem je relativno jeftin kada usporedimo s brojem problema i troškova koje smog uzrokuje koji se manifestiraju kroz saobraćaj, zdravlje ljudi, zagađivanje okoline, potrošnju energenata. Također, kroz ovaj projekt bi se mogli uposliti osobe s tjelesnim oštećenjima.“

Kompletan tekst pročitaje OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar