Mr. Nijaz Šukrić, četvrto od sedmero djece hadži Mehmeda i Sidika-hanume, čije je djevojačko prezime Zubčević, rođen je 15. maja 1940. godine u Travniku. Sklanjajući se od stradanja koja je uzrokovao početak Drugog svjetskog rata, roditelji ga već naredne godine odnose u Prizren. Nakon petogodišnjeg muhadžirluka vratili su se u Bosnu i nastanili u Sarajevu.
Četverorazrednu osnovnu školu (1950.) i osmogodišnju Gazi Husrev-begovu medresu (1959.) završio je u Sarajevu a Filološki fakultet (1963.) u Beogradu. Na dvogodišnju specijalizaciju iz arapskog jezika odlazi u Irak, gdje na Institutu za visoke studije Univerziteta u Bagdadu sluša predavanja iz historije u akademskoj 1963/1964. i 1964/1965. godini, nakon čega se morao vratiti u domovinu radi odsluženja vojne obaveze. U septembru 1967. godine vraća se u Bagdad i na Filozofskom fakultetu prijavljuje magistarsku tezu pod naslovom Širenje islama i nastanak islamskih institucija u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vijeku.
Uspješno odbranivši tezu, vraća se u Sarajevo 1972. godine i dobiva posao profesora Historije islama i Arapskog jezika u Gazi Husrev-begovoj medresi. Uporedo sa radom u Medresi, mr. Nijaz Šukrić počinje pisati i objavljivati prve priloge u periodičnim publikacijama: đačkom listu Zemzem i Glasniku Vrhovnog islamskog starješinstva. Tretira teme na koje je bilo svedeno pisanje o islamu u uvjetima odvojenosti vjere od države i ograničavanja vjerskog života na mesdžide, džamije i, uz posebnu dozvolu, privatne prostorije. U Medresi je upamćen kao drag profesor, vrstan metodičar i pedagog, koji je uspješno povezivao daleku prošlost i savremeni život. Iz Gazi Husrev-begove medrese mr. Nijaz Šukrić prelazi na rad u Gazi Husrev-begovu biblioteku, gdje se posebno angažira na prikupljanju rukopisnih knjiga i vrijedne arhivske građe rasute i zapuštene po džamijama i privatnim kućama. U tome radu pokušali su ga spriječiti, montirajući mu afere (prusačke levhe i sl.) i pozivajući ga na isljeđivanje. Pored Zemzema i Glasnika sarađuje u Takvimu, Islamskoj misli, Preporodu i Analima Gazi Husrev-begove biblioteke.
Najplodnije godine spisateljskog rada mr. Nijaza Šukrića vežu se za vrijeme njegova rada na Fakultetu islamskih nauka, gdje je, od 1980. do kraja života, predavao Povijest islamske kulture i civilizacije. Prvenstveno za potrebe studenata, ali i za druge zainteresirane, preveo je jedno djelo i napisao jedan udžbenik.
U svakom broju Zbornika radova ITF-a objavio je po jedan tekst. Tretirao je širok spektar tema vezanih za Božiju objavu, Božijeg poslanika, historiju islama, islamske institucije i znamenite ličnosti.
Agresorska granata ispaljena 29. augusta 1992. godine na samo sjedište Islamske zajednice u Sarajevu uništila je pet života, a među njima mr. Nijaz-efendiju Šukrića i njegova jedanaestogodišnjeg sina Muhameda. Iza šehida magistra Nijaz-efendije Šukrića, predavača Povijesti islamske kulture i civilizacije na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, člana Skupštine Republike Bosne i Hercegovine...
Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!