Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ kao najstarija i temeljna organizacija kulture Bošnjaka, odnosno bošnjačka kulturna matica s tradicijom od 1903. godine, posebnu pažnju posvećuje bosanskom jeziku te i ove godine obilježava 29. august kao Dan bosanske pismenosti.

Naime, to je dan kad je 1189. godine napisana ili izdana Povelja Kulina bana kao najstariji sačuvani bosanski državni dokument, ali ujedno i temeljno važan dokument bosanske pismenosti kao takve, izjavio je za FENA-u prof. dr. Sanjin Kodrić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ i redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Prof. dr. Sanjin Kodrić naglašava kako Povelja Kulina bana nedvojbeno potvrđuje postojanje bosanske države u ranom srednjem vijeku, uključujući i njeno bosansko ime, baš kao što potvrđuje i povijesni kontinuitet bosanskog jezika i njegove višestoljetne pisane tradicije. Ona je prvorazredni historijski izvor od ključne važnosti za potvrdu milenijske povijesti Bosne, kao i njenog – bosanskog jezika, odnosno bosanske pismenosti, što su bili neki od razloga zbog čega je Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ 2019. godine, na 830. godišnjicu Povelje Kulina bana, 29. augusta proglasila Danom bosanske pismenosti.

Ove godine, Dan bosanske pismenosti Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ obilježava u saradnji s Institutom za jezik Univerziteta u Sarajevu i Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, kao institucijama s kojima blisko sarađuje. S Institutom za jezik, između ostalog, Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ radi i na novom pravopisu bosanskog jezika, a s Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti redovno realizira brojne zajedničke projekte. Uz prof. dr. Sanjina Kodrića, autori izložbe su i dr. Erma Ramić-Kunić i dr. Alen Kalajdžija iz Instituta za jezik.

Povodom Dana bosanske pismenosti, a u duhu te saradnje, u Galeriji Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti bit će postavljena izložba Slovom o slovu: Tragovima bosanske pismenosti, koju će Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ darovati Institutu za jezik i Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti, kao i drugim ustanovama i organizacijama u Bosni i Hercegovini i inostranstvu zainteresiranim za afirmaciju bosanskog jezika i pismenosti na bosanskom jeziku.

– Riječ je o dokumentarnoj izložbi o povijesti pismenosti na bosanskom jeziku od srednjeg vijeka, pa sve do novijeg vremena, zaključno s početkom austrougarskog perioda. Izložba pokazuje duboku povijesnu ukorijenjenost i dugu tradiciju bosanskog jezika, ali i pismenosti na bosanskom jeziku, čiji se začeci javljaju upravo u dalekom srednjem vijeku, dok se njezin razvoj odvija tokom svih narednih stoljeća. Sve ovo vrijeme, a stjecajem različitih povijesnih okolnosti, tradicija bosanske pismenosti usložnjavala se, učinak čega jeste i višestrukost pisama bosanskog jezika, među kojima su najprije glagoljica i njezine različite varijante, od kojih je za Bosnu karakteristična glagoljica poluoblog tipa, potom posebna varijanta stare ćirilice, tzv. zapadna ćirilica bosanskog tipa, zatim bosančica te arebica, nakon čega slijede različite starije varijante ćirilice i latinice, kao i, napokon, savremena ćirilica i savremena latinica, odnosno ćirilica i latinica kakve danas poznajemo i koristimo – kaže prof. dr. Kodrić.

U skladu s tim, pojašnjava sagovornik, izložba predstavlja svu složenost i raznolikost bosanske pisane tradicije, počev od Humačke ploče, koja je nastala najvjerovatnije krajem 10. ili početkom 11. st., pa nadalje, okupljajući tekstove na različitim bosanskim pismima i hronološki prikazujući razvoj bosanske pismenosti, pri čemu se izdvajaju tekstovi koji su nastajali uglavnom od 12. do početka 20. st.

– Iz srednjovjekovnog perioda izložena su dva korpusa: religijski, koji uglavnom pripada vjerskim tekstovima Crkve bosanske, i svjetovni, koji odražava narodnu starobosansku pismenost. Srednjovjekovna vjerska pisana tradicija koja se razvijala u okvirima bosanske redakcije staroslavenskog jezika predstavljena je tekstovima bosanskih četveroevanđelja, zbornika i odlomaka apostola. Svjetovna srednjovjekovna pismenost koja se razvijala u okvirima starobosanskog jezika prikazana je tekstovima iz korpusa epistolarne pismenosti – to su povelje i darovnice bosanskih banova i kraljeva te korpus epigrafske pismenosti, koja obuhvata natpise na stećcima i građevinama – kazao je prof. dr. Kodrić.

Iz historije bosanskog jezika u vremenu osmanske te austrougarske vlasti u Bosni predstavljeni su, također, različiti žanrovi pismenosti, a koji obuhvataju tekstove na bosančici, arebici, ćirilici i latinici.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.