Recep Tayyip Erdogan radi sve suprotno od onoga što je utvrđeno tradicionalnim ekonomskim teorijama o smanjivanju visoke inflacije, tvrde stručnjaci i opozicija u ovoj zemlji, dok s druge strane turski predsjednik ističe da će njegov “novi ekonomski model” donijeti rezultate početkom sljedeće godine.

Nakon perioda dugogodišnjeg ekonomskog rasta, inflacija u Turskoj dosegla je gotovo 80 posto, a potrošačke cijene porasle su za 78.6 posto u odnosu na juni prošle godine, prenosi Al Jazeera Balkans.

Prema zvaničnim podacima, cijene prevoza skočile su za čak 123,37 posto u odnosu na prethodnu godinu, a cijene hrane i bezalkoholnih pića 93,93 posto.

Opozicijske stranke, pojedini ekonomisti i sindikati optužuju vladu za manipulaciju podataka o inflaciji, i tvrde da je statistika još gora.

Optužuju nekonvencionalnu politiku turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, uz poremećaje u lancima snabdijevanja, pogotovo hrane, te energetsku krizu izazvanu ratom u Ukrajini, za najveće godišnje povećanje inflacije u ovoj zemlji od 1998.

Suprotno tradicionalnim ekonomskim teorijama, Erdogan smatra da visoke kamate podstiču inflaciju te je vladina politika primorala centralnu banku krajem 2021. da smanji kamatnu stopu sa 19 na 14 posto, što je izazvalo kolaps nacionalne valute.

Četiri guvernera centralne banke koji su se protivili ovoj politici dobili su otkaze, a promijenili su se i ministri finansija.

“Ova vlada neće povećati kamatne stope… Naprotiv, nastavit će da ih spušta”, rekao je turski predsjednik nedavno, naglašavajući da više kamatne stope “samo čine bogate još bogatijim a siromašne još siromašnijim” te obećavajući da će povećati proizvodnju, izvoz i zaposlenost.

Konvencionalna politika

Iako je podrška vladajućoj stranci i predsjedniku Erdoganu opala, a predsjednički izbori se održavaju sljedeće godine u junu, Erdogan ne popušta, te odbacuje pozive za promjenom monetarne politike.

“Konvencionalna je mudrost među ekonomistima da centralna banka može smanjiti inflaciju podižući kamatne stope. Više kamatne stope smanjuju potražnju za kreditima i stabiliziraju ekonomiju, što smanjuje inflaciju. Tako da, kada rastuća inflacija prijeti ekonomiju, centralna banka se može boriti podizanjem kamatnih stopa”, kaže za Al Jazeeru Aart Gerritsen, profesor ekonomije na Univerzitetu Erasmus Rotterdam.

Međutim, dodaje, turska centralna banka radi suprotno od toga, što još više povećava inflaciju.

“Kada poredite to sa SAD-om ili eurozonom, i tamo inflacija također raste, i centralne banke reagiraju podižući kamatne stope, velika razlika u odnosu na Tursku jeste da Fed (američki sistem federalnih rezervi) i Evropska centralna banka djeluju uglavnom nezavisno od vlade. U Turskoj je centralna banka pod puno većim pritiskom vlade, koja je jasno naglasila da preferira niže kamatne stope.”

Yaprak Gursoy, profesorica i voditeljica programa Modernih turskih studija na Evropskom institutu Londonske škole ekonomije i političkih nauka (LSE), također ističe da mnogi smatraju da Erdoganova odluka da smanji kamatne stope, ili da ih ne poveća, ne pomaže u borbi protiv inflacije.

“Obično se ovo objašnjava Erdoganovim ortodoksnim uvjerenjima, koja vjerovatno dolaze od njegovog razmijevanja islamskog učenja da je zarada i pravljenje profita iz kamata grijeh ili da je to nezakonito. Međutim, treba imati na umu da Turska već ima relativno visoke kamatne stope (oko 14 posto) a u svijetu već postoji ta globalna klima ekonomske krize.”

Pod ovim uvjetima, dodaje Gursoy, Turska pokušava da se bori sa ekonomskom krizom nadajući se da će privući direktne strane investicije, od zemalja kao što su Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija, države s kojima Turska nije bila u dobrim odnosima do nedavno.

Erdogan pomoć traži ‘vani’

Turski predsjednik se okreće i prema drugim dijelovima svijeta, pozicionirajući se kao važan akter, dijelom zbog ekonomske krize a dijelom zbog političke agende.

Za Ukrajinu, Ankara je postala značajan dostavljač oružja, pogotovo Bayraktar dronova koji pomažu ukrajinskim snagama da se bore sa Rusima, dok se Turska istovremeno diplomatski pozicionira, kao posrednik u pregovorima između Kijeva i Moskve.

Također, Ankara odbija da nametne sankcije Rusiji kao Zapad, jer, kako kažu analitičari, Erdogan želi zadržati ruske turiste u zemlji te rusku kupovinu nekretnina, upravo zbog ekonomske krize.

Neki stručanjci procjenjuju i da Erdogan ‘igra’ na patriotski sentiment kako bi pridobio glasače, naglašavajući unutrašnju “kurdsku prijetnju” i potrebu da se zemlja zaštiti, a za to je, dodaju, iskoristio i put Švedske i Finske u NATO, uslovljavajući ih da prestanu pružati “utočište” pripadnicima Radničke partije Kurdistana (PKK).

Isto tako, Erdoganova prva posjeta Saudijskoj Arabiji od ubistva novinara Jamala Khashoggija 2018, tumačila se kao potreba turskog predsjednika da obnovi odnose dvije zemlje zbog ekonomske koristi.

Međutim, svi ovi potezi pokazuju i da Erdogan ima moć na međunarodnoj sceni, te da je saradnja sa Turskom potrebna Zapadu, zbog prisustva na Crnom moru i Bliskom istoku.

Povećanje minimalne plate

Pojedini ekonomisti su također zabrinuti zbog velikih povećanja minimalne plate.

Turske vlasti su najavile drugo povećanje minimale plate u šest mjeseci, podižući plate za 30 posto, kako bi radnici mogli da izdrže povećane troškove života.

Analitičari upozoravaju da rast minimalne plate, što se odnosi na milione radnika u različitim sektorima, može imati suprotan efekat, te povećati inflaciju, jer zbog povećanje plate može dovesti i do povećanja cijena.

Međutim, Gursoy objašnjava da se “održavanjem minimalne plate ispod stope inflacije, također pokušava postići rast industrijske proizvodnje, što je, naprimjer, kineski model rasta.”

Uprkos svim upozorenima, Erdogan tvrdi da provodi “novi ekonomski model” te da će zemlja “ostaviti inflaciju iza sebe” početkom sljedeće godine, kada se održavaju i izbori na kojima će se testirati podrška turskih birača lideru koji gotovo 20 godina upravlja zemljom.