Al Jazeera Balkans: Revolucija turske odbrambene industrije - Erdoganu je samo svemir granica

Al Jazeera Balkans: Revolucija turske odbrambene industrije - Erdoganu je samo svemir granica

Piše: Muamer Tanović (Al Jazeera Balkans)

Turska je postala zemlja koja postavlja pravila i razbija spletke u svojoj regiji. Uprkos svim zabranama, otvorenim ili prikrivenim, Turska može načiniti sve potrebne poteze u skladu sa svojim nacionalnim interesima, a sve to zahvaljujući napretku u odbrambenoj industriji.

Riječi turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, izrečene ranije ove godine, neupućenima djeluju kao još jedan istup u serijalu njegovih prenaglašenih patriotskih govora o snazi turske vojne sile u jeku globalnih geopolitičkih previranja, igara i pokazivanja mišića, no, činjenice govore da tvrdnje turskog lidera imaju granitan temelj.

Prenaglašeno je možda djelovala Erdoganova najava turskog razvoja iznesena još 2010. godine, u kojoj je, kroz projekt „Vision 2023“, objavio ciljeve čijim će ispunjenjem Turska do godine u kojoj slavi stotu godišnjicu osnivanja Republike, postati nezavisna sila „koja se neće ignorisati“. U isprepletenoj mreži puteva do tog cilja, sektor namjenske industrije oružja je lokomotiva projekta, kao simbol turskog suvereniteta.

Desetak godina kasnije, stvari su se uistinu dramatično promijenile, a turski odbrambeni sektor je, kako je Erdogan i obećao, doživio pravu revoluciju. Dok je, primjera radi, 2000. samo jedna turska kompanija za proizvodnju naoružanja bila među 100 najvećih u svijetu, danas ih je sedam.

Obrt sektora je sa jedne milijarde dolara u 2002. godini, u 2020. je skočio na 11, a turska vojska, druga najveća u NATO-u, koja se nekada značajno oslanjala na inostrane dobavljače (70 posto), spustila je ovisnost na 30 posto, koračajući ka Erdoganovom cilju da je uskoro ne bude nikako.

Dronovi, grobari neprijateljskih tenkova
Turski izvoz naoružanja je sa 248 miliona dolara u 2002. skočio na više od tri milijarde u 2019. Iste te godine, aktivna su bila 66 odbrambena projekta, a u 2020. godini bilo ih je 700-ak.

Ako ćemo napraviti presjek revolucije turske proizvodnje i razvoja oružja, ono što ju je posljednjih godina najviše proslavilo su dronovi. Od obala Libije i prostranstava Sirije i Iraka, pa do regije Nagorno-Karabah i ruske invazije na Ukrajinu, turske bespilotne letjelice Bayraktar TB2 stekle su status ikone modernog ratovanja i grobara neprijateljskih tenkova i oklopnih snaga. Efikasnost, brzina i minimalni gubici, načinili su ga letjelicom koja je na listi želja sve više svjetskih država.

S obzirom na to da američki dronovi poput MQ-9 Reaper koštaju desetke miliona dolara, cijena Bayraktara od oko pet miliona je razlog više za velik interes potencijalnih kupaca. Trenutno ga koristi 11 država svijeta, a još nekoliko ih čeka prve isporuke.

Nije to jedini turski dron koji je izazvao svjetsku pažnju, jer je slavu stekla i bespilotna letjelica Akinci, iza čijeg razvoja, baš kao i iza Bayraktara, stoji vizija inženjera Selcuka Bayraktara, kojeg nerijetko zovu i turskim Elonom Muskom, a kojeg je znanje stečeno na čuvenom američkom univerzitetu MIT poguralo do statusa turskog nacionalnog heroja.

Akinci je dron teške kategorije, kojim je Turska ušla među tri najveća proizvođača dronova na svijetu. Ova letjelica se istakla jer je oborila rekord turske avijacije tako što je 26 sati letjela na visini od 11.594 metara, što je u rangu većine borbenih aviona. Sa rasponom krila od 20 metara i mogućnosti nošenja tereta od jedne tone, ovaj dron može nositi lagane navođene rakete duži vremenski period.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar