Nadina Maličbegović: Scene iz Kijeva su me podsjetile na agresiju na BiH

Novinarka Nadina Maličbegović je sa svojom ekipom sa televizije Al Jazeere Balkans boravila u Kijevu prije početka i tokom prvih dana invazije na ovaj grad. Za Klix.ba je ispričala kako je doživjela početak ruske invazije.

Za Klix.ba je ispričala kako je doživjela početak ruske invazije.

Agresija na Ukrajinu još jednom je stavila u fokus značaj i važnost novinarske profesije. Na prvoj liniji odbrane našli su se zajedno sa vojnicima, novinari i novinarke sa zadatkom da objektivno i odgovorno izvještavaju sa ratnog polja.

Maličbegović je sa svojim kolegama, snimateljem Adnelom Pašićem, producentom Almirom Delićem i SNG operaterom Mariom Kanaetom, u Ukrajinu otputovala desetak dana prije početka agresije. Prema njenim riječima, na ulicama Kijeva ništa nije nagovještavalo opasnost koja stiže. Strani mediji jesu izvještavali o upozorenjima američkih obavještajnih službi po kojima bi se ruska invazija mogla dogoditi vrlo brzo, ali to kao da nije dopiralo do stanovnika Kijeva.

“Deset dana prije početka ruske agresije na Ukrajinu, ništa na ulicama Kijeva nije nagovještavalo opasnost s kojom će se glavni grad i država suočiti. Život u punom jeku. Ljudi na ulicama, mladi i stari. Kafići i restorani otvoreni do kasno u noć. Muzika uživo. Jedina ograničenja bila su ona povazana s pandemijom, ali bila su tako rijetka da ih gotovo niko u Kijevu nije ozbiljno shvatao. Strani mediji izvještavali su o upozorenjima američkih obavještajnih službi po kojima bi se ruska invazija na nezavisnu i suverenu zemlju mogla dogoditi ‘ove sedmice’ ili ‘već sutra’, no to kao da nije dopiralo do stanovnika glavnog grada i političkog vodstva", kaže Maličbegović za portal Klix.ba dodajući kako je Ukrajincima najava rata djelovala nestvarno i neutemeljeno.

“Rekli bi, ‘Vladimir Vladimirovič Putin napadom na Ukrajinu ne bi dobio ništa, a izgubio bi sve’. Na tvrdnju nekoga iz naše ekipe da ni mi u BiH prije 30 godina nismo vjerovali da je rat moguć, pa ni onda kada su uspostavljene prve barikade u Sarajevu i kada su pale prve žrtve, dobili bismo odgovor da je to potpuno drugačije. Možda i jeste drugačije, u nekom smislu, ali tog 24. februara dok su su se u Kijevu smjenjivale sirene za zračnu opasnost i prve eksplozije, meni je sve to bilo isto", dodaje novinarka Al Jazeere.

Izazovi izvještavanja u moru dezinformacija

U ratu, jedna strana je agresor, a druga žrtva. Ipak, zadatak novinara je da uzme u obzir širu sliku i sve okolnosti. Informacija je u takvoj situaciji često sredstvo propagande, a Ukrajina je i ranije bila suočena sa cyber napadima.

Zbog toga su Nadina i njena ekipa imali veliku odgovornost. Novinarstvo iziskuje da pored mora informacija koje, kako kaže Nadina, mogu, ali i ne moraju biti tačne, te blokiranih web-stranica vladinih institucija tražite one koje su tačne, jasne i koncizne.

“Mi smo se oslonili na događaje kojima smo svjedočili na terenu, ali i na službene informacije vlasti Ukrajine. Gotovo svi imaju nalog na Twitteru i to nam je pomoglo. Informacije dvije vojske, ukrajinske i ruske, odnosile su se na stanje na ratištu i žrtve, ali bile su potpuno različite. Nismo ih mogli ignorisati, ali smo se prilikom izvještavanja uvijek pozivali na izvor”, govori Nadina.

Maličbegović je u Kijevu upoznala ukrajinsku novinarku čija joj je pomoć bila neprocjenjiva,ali su onda su ona i njena porodica morali napustiti dom.

Još jedan izazova sa kojim su se susretale novinarske ekipe u Ukrajini jeste proces dobivanja dozvole za snimanje na ratištu. Od 2014. godine, od kada traje rat u Donbasu i istoku zemlje, na dozvolu za snimanje i fotografisanje sa terena čekalo se i do mjesec dana. No, nakon prvih zračnih napada, kako kaže Maličbegović, sve dozvole su postale nevažne...

Kompletan tekst pročitaje OVDJE.

 

 

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar