Pojava tekfir ideologije kao oblika ekstremizma među balkanskim muslimanima jedan je od društvenih izazova ratnih 90-tih, čije su žrtve bili i muslimani i nemuslimani. Pad socijalističkog sistema, u kojem su lične slobode i vjera bile ograničene, zbog čega je nastala ogromna duhovna praznina, otvorio je put raznim oblicima anomalija u općem vraćanju muslimana duhovnosti. To nesnalaženje pojedinaca, ali i institucija i intelektualaca, učinilo je Bosnu i Hercegovinu, Balkan, ali i muslimane bivšeg Sovjetskog saveza poligonom za nadmetanje raznih utjecaja, ideologija i interesa iz muslimanskog svijeta.

Jedna od negativnih pojava u takvim okolnostima je tekfir ideologija, koja generira najteže oblike isključivosti, pa i terorizam.

Dr. sci. Amna Hadžikadunić Bukvić je 2013. godine u Jordanu odbranila doktorsku disertaciju o fenomenu tekfira u Bosni i Hercegovini, koja je, u prilagođenoj formi knjige Fenomen tekfira u Bosni i Hercegovini – uzroci, manifesti, posljedice, tretman u izdanju Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, nedavno izašla iz štampe.

Knjiga predstavlja prvu akademsku obradu vrlo složene i zahtjevne tematike tekfira, što je prvorazredni naučni doprinos, ali i olakšanje za istraživače iz drugih naučnih polja, novinare, aktiviste u nevladinim organizacijama, političare te državne institucije koje su nadležne za sigurnost.

Objasnite nam osnovne pojmove vezane za tekfir i njegovu historiju među muslimanima?

– Pojam tekfira je prilično stran i predstavlja nepoznanicu za naše društvo. Riječ je o fenomenu koji se pojavio kod nas tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, da bi se poslije rata, s manjim intenzitetom, počeo širiti posebno među mladima. Ova pojava nastala je u vjerskim krugovima koji su kolokvijalno označavani kao “vehabije“.

Na početku da pojasnimo o kakvoj pojavi je riječ, njenom značenju i refleksijama. Riječ tekfir glagolska je imenica od glagola keffere, koji, između ostalog, znači proglasiti nekoga nevjernikom. Dakle, riječ je o meseli/pitanju koja je akaidske naravi i kojom se inače u islamu bave učenjaci, a mi smo imali situaciju da su prosječni muslimani/pojedinci koji nemaju dovoljno šeriatskog znanja počeli druge muslimane proglašavati nevjernicima. Ta skupina je sve više izdvajala i postajala je prepoznatljiva po svom djelovanju, koje je postajalo sve više i više radikalno, isključivo i redukcionističko. Nekada je bilo dovoljno da vide nekoga kako čini veliki grijeh i oni bi ga proglasili nevjernikom.

Mnogi su čak išli toliko daleko da su muslimane u cjelini proglašavali nevjernicima zato što “ne sude po Božijim zakonima“, zato što glasaju na izborima… Ti pojedinci i nekolicina skupina, koji su mahom bili neznalice u pogledu šerijata, fikha i nedorasli da bi se bavili tim pitanjima, izazivali su smutnje i nerede među Bošnjacima, a često i među vjerskim skupinama, da bi se nakon toga raslojavanje uvećavalo.

Pojava tekfira je nešto novo kod Bošnjaka. Međutim, u povijesti islama pojava tekfira ima prisustvo još od prvih generacija muslimana. U doba Poslanika Muhameda s.a.v.s. nosilac te pojave bio je Zul Huvejsira i pokret Haridžija. Tekfir se javljao i kod prvih halifa, tabiina i generacija poslije i zbog svog djelovanja ostavljao velikog traga, odnosno štete po ummet. Brojni sukobi su bili inspirirani tekfir ideologijom, tako da ta ideologija nije samo razarajuća za pojedince-nosioce te ideje, nego i muslimanske zajednice.

Do kojih rezultata i zaključaka ste došli kroz Vaše istraživanje?

– Ovo je studija koja je rađena duži vremenski period i samim tim rezultati do kojih se došlo su brojni i interesantni, a ovom prilikom spomenut ćemo samo neke. Prvo, tekfiriski savremeni trend vuče korijene od prve pojave sekti među muslimanima koje su se sporile oko predvodništva i vlasti, a savremene okolnosti kroz koje prolazi islamski svijet doprinijele su njihovoj ponovnoj pojavi. Fenomen tekfira nije nastao zbog jednog, već zbog više različitih razloga, koji su svaki po sebi važni. Miješanje pojmova imana i kufra (vjerovanja i nevjerovanja) je jedan od razloga širenja fenomena tekfira.

Također, tome je doprinijelo nepoznavanje temelja i ogranaka vjere (primarnih i sekundarnih pitanja) te da li njihovo poznavanje i nepoznavanje za sobom povlače vjerovanje ili nevjerovanje. Termini kufra (nevjerstva), nifaka (licemjerstva), fiska (očitog griješenja), ma'asijeta (nepokornosti) su u Kur'anu i Sunnetu navedeni kao stvari koje izvode iz vjere i nazivaju se velikim kufrom, a kada se tumače kao praktični ili mali kufr, onda ne izvode iz vjere. Haridžije su prednjačile u izricanju neopravdanog tekfira, a zatim su i drugi s njima zapali u ovo opasno pitanje. Haridžije su u cjelosti proglasili ashabe Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nevjernicima, osim maloga broja, kao što su i sve predvodnike muslimana poslije toga na isti način tretirali.

Kompletan intervju pročitajte OVDJE.