Osmnaest godina od smrti Alije Izetbegovića: "Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo!"

  • Reis Kavazović sa rehmetli Alijom Izetbegovićem, prvim predsjendikom RBiH, prilikom posjete Srebrenici (Foto: Faktor)

"Ostani uspravan. Kako ćeš pognute glave ispod zvijezda? Kojim god putem da kreneš na kraju čeka smrt. I sve se završava propašću. I ti ćeš umrijeti. I ovaj svijet će umrijeti. Zato ostani uspravan".

Ove riječi je dvije godine prije svoje smrti (u oktobru 2001. godine) zapisao Alija Izetbegović, prvi predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine i osnivač Stranke demokratske akcije (SDA), koji je umro na današnji dan prije tačno 18 godina, 19. oktobra 2003. godine, u 14.25 sati.

Izetbegović je, reći će oni koji su ga poznavali, ostao uspravan. Do kraja. Kako će se često baš oni prisjetiti, ostvarena je njegova historijska poruka:

"Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo!"

I "ideja Bosne", o kojoj je tako često govorio, opstala je, uprkos svemu.

Zbog kontuzije glave i povrede četiri rebra nakon pada u porodičnoj kući, Izetbegović je, 10. septembra 2003. godine, smješten u bolnicu. Kao posljedica dugogodišnjeg srčanog oboljenja uzrokovanog ranijim infarktom, a pogoršano serijskim frakturama rebara sa komplikacijama, njegovo je srce prestalo kucati.

Prvi predsjednik nezavisne BiH slutio je da mu se smrt bliži. Bilo je to jasno kada se 20-tak dana ranije javio uživo u Centralni dnevnik Senada Hadžifezovića i gotovo rasplakao naciju. Kazao je Hadžifejzoviću kako sumnja da će se ponovo vidjeti, ali da to, kako kaže jedna pjesma, više nije ni važno.

Upravo oni koji su nosili ideju Bosne u srcu, nosili su tog 19.  oktobra tabut Alije Izetbegovića, na dženazi kakvu Bosna i Sarajevo ne pamte.

Svi da su malo više Bosanci

Uputio je posljednje poruke građanima, a najvažnije su da "Srbi budu Srbi, Bošnjaci-Bošnjaci, Hrvati-Hrvati, ali da svi budu malo više Bosanci", te da je važno da je "Bosna opstala". Bio je - govorili su oni koji su ga dobro poznavali - spokojan u svojim posljednjim danima.

Kad bi mi bilo ponuđeno da ponovo živim, kazao je Izetbegović nešto ranije, odbio bih. "Ako bih morao prihvatiti, živio bih isto ovako kako sam i živio", poručio je odlučno. Tačno 18 godina nakon njegove smrti, mnogi će se složiti kako nema sumnje da je Izetbegović bio povijesna i jedinstvena ličnost u politici Balkana, pa i svijeta.

Drugi o Izetbegoviću

Historičari, međutim, još nisu dali cjelovit sud o njemu. No, mnogo je savremenika koji su poštovali ono što je radio, uzimajući u obzir i one koji se nisu često slagali s njegovim političkim svjetonazorom. Glavni arhitekta Daytonskog mirovnog sporazuma i bivši ugledni američki diplomata Richard Holbrooke ocijenio je kako bez Izetbegovića BiH ne bi postojala.

Bernard-Henri Lévy - svjetski poznat francuski filozof koji je tokom agresije na BiH u više navrata boravio u Sarajevu i bio svjedok ključnih Izetbegovićevih odluka - napisao je kako "postoje ljudi koje moć opija", ali da je Izetbegovića "moć činila tužnim". "Beretka s onim bijelim ljiljanima, koju je Izetbegović nosio, ima neotuđivo mjesto, pored neprobojnog prsluka Aljendea i Gandijevog sarija od bijelog platna. I znam, taj čovjek nije bilo ko", napisao je svojevremeno Lévy.

Balkanski Dalaj Lama

Bivši predsjednik Hrvatske i posljednji predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) Stjepan Mesić, koji je Aliju Izetbegovića nazivao svojim prijateljem, objašnjavao je kako je Izetbegović uvijek pokazivao "čvrstu odlučnosti i nepopustljivost u stavu i zahtjevu da BiH ostane jedinstvena i samostalna".

Kako je specijalnom izdanju magazina „Dani“ napisao poznati bh. pisac Ivan Lovrenović, "apokaliptično razaranje Bosne, pokolj i progon Bošnjaka-muslimana" iscrtali su lik Izetbegovića kao simbola opkoljenog Sarajeva i identificirali ga sa stradanjem cijelog naroda, te je postao jedna od planetarnih političkih ikona u rangu Jasera Arafata ili svojevrsnog balkanskog Dalaj Lame. Po pjesniku Mili Stojiću, oni koji su Izetbegovića uspoređivali sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom "ne mogu mu oprostiti što se zalagao za bosanski suverenitet".

Stojić je pisao da je Izetbegović bio je "čovjek cjelovite Bosne", napominjući kako su "priče o tome da je želio uvesti islamsku državu iz jednog njegovog predratnog spisa (Islamske deklaracije) izvlačili srpski i hrvatski nacionalisti kad god su htjeli pravdati svoja bosanska zlodjela".

Pod vodstvom Alije

Nažalost, 18 godina nakon smrti Izetbegovića, Bosna i Hercegovina nije mnogo odmaknula u procesu ekonomskog jačanja i političke stabilizacije. Štaviše, mnogi su skloniji reći da je države mnogo više bilo u vrijeme Izetbegovićeve smrti ili nešto prije toga, nego što je ima danas.

Hasan Čengić kazao je ranije autoru ovih redaka da je Izetbegovićevo djelo i danas itekako živo. Dodaje kako je Alija bio jako omiljen čovjek i poštovan i kod onih koji ga nisu voljeli.

"Djelo u kojem je učestvovao veliki broj patriota BiH, a koje simbolizira vodstvo Alije Izetbegovića, ostalo je živo. Prije svega, ostala je država BiH, ostala je ideja demokratije i slobode i ostala je ideja zajedničkog života Bošnjaka, Srba i Hrvata, odnosno pripadnika tri vjere. Ostale su žive dobre ideje, ali i problemi. Gotovo sve s čim se suočavala tadašnja država BiH, problem sa boljom funkcionalnošću nižih i viših nivoa, problem funkcioniranja centralnih organa BiH, nerazumijevanje među bh. liderima, sve su to ostala otvorena pitanja. Mnogi koji su smatrali da Alija nije našao dovoljno efikasan i najpovoljniji put za saradnju za rješavanje problema, danas su na njegovoj poziciji, iako su isprobali sve", govori on.

Bivši ministar vanjskih poslova i ambasador BiH pri Ujedinjenim narodima (UN) Muhamed Sacirbey, koji je mnogo boravio sa Izetbegovićem, kazao je ranije da je prvi predsjednik Republike BiH bio percipiran kod većine američkih državnika kao bosanski George Washington "čiji je utjecaj, kao političkog i vojnog čelnika bh. snaga, prevazilazio generacijske i ideološke podjele među svima onima koji su snažno zagovarali i bili za odbranu BiH kao cjelovite zemlje".

"Štaviše, mnogi Amerikanci sve do danas vjeruju da BiH ne bi opstala kao država bez njegovog vodstva, a posebno njegove uloge u formiranju bosanske vojske", govorio on.

Iz biografije

Alija Izetbegović rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu. Pripada uglednoj begovskoj porodici koja je živjela u Beogradu, a koja se još 1868. godine preselila u Bosanski Šamac. Već u drugoj godini Izetbegovićevog života, njegov otac Mustafa, koji se bavio trgovinom i bankarstvom, odlučio se na selidbu u Sarajevo. U Sarajevu je završio osnovnu školu i gimnaziju. Zbog pripadnosti organizaciji "Mladi muslimani" Alija Izetbegović je uhapšen 1946. godine te osuđen na trogodišnju zatvorsku kaznu. Iz zatvora je izašao 1949. godine. Nakon što je poslije trogodišnjeg studiranja napustio agronomiju, Izetbegović je upisao Pravni fakultet u Sarajevu, kojeg je uspješno završio u roku od dvije godine.

Od 1950. do 1960. godine radio je kao rukovodilac gradilišta, a od 1960. do 1982. godine, kao pravni savjetnik u brojnim sarajevskim firmama. U proljeće 1983. godine je uhapšen i u ljeto iste godine u montiranom "Sarajevskom procesu" osuđen na 14. godina zatvora.

U zatvoru je proveo šest godina. Po izlasku u zatvoru Izetbegović je 1990. godine sa grupom istomišljenika, također, formirao Stranku demokratske akcije (SDA), koja je na slobodnim izborima osvojila najviše glasova i kasnije će odigrati ključnu ulogu u odbrani BiH od agresije. Na čelu države i SDA bio je u više mandata. Odluku o povlačenju iz Predsjedništva BiH saopćio je 6. juna 2000. godine. Najavio je da će se povući po isteku funkcije predsjedavajućeg Predsjedništva BiH 12. oktobra iste godine. Također, odbio se kandidirati na Trećem kongresu SDA 2001. godine, te je proglašen je počasnim predsjednikom SDA. Umro je 19. oktobra 2003. godine.

 

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar