Kako se i zašto Mile Dodik baš sada sjetio Islamske zajednice?

Kako se i zašto Mile Dodik baš sada sjetio Islamske zajednice?

Kako se Mile Dodik dosjetio da u trenutku kada se svjetska javnost sve ozbiljnije fokusira na destruktivnu ulogu koju je sebi dodijelilo dio rukovodstva SPC - i to ne samo u Crnoj Gori nakon “dostojnog” ustoličenja mitropolita Joanikija, nego već decenijama na Balkanu - pokuša skrenuti pažnju na navodnu povezanost Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini sa političkim procesima, piše Preporod.

Oni su i ranije smutnju priželjkivali, i stvari ti izvrtali, sve dok nije došla Istina i Allahova vjera pobijedila iako je to njima mrsko. (Et-Tawba, 48) 

Spin je u medijskoj i političkoj javnosti postao dominantan narativ u posljednjim godinama. Sada se polahko pretvara u još jednu fensi, ali izlizanu, riječ koja znači sve i ništa. To ne umanjuje činjenicu da se vještinom izvrtanja stvarnosti i zamjenom teza služe svi oni koji bi da manipulišu istinom. Na to ukazuje i kur'anski ajet iz sure Et-Tewba u kojem čitamo kako su arapski pagani i licemjeri u sukobu i sa samim Poslanikom (a.s.) i prvim vjernicima posezali za spinom i kako su izvrtali stvari i činjenice.

Očekivalo bi se da će od kura'nskog "kalebu leke el-umur" do današnjeg spina ova tehnika manipulacije biti prozrena, i samim time prestati davati rezultate. To se, jednostavno, nije desilo. Naprotiv, na medijski, politički i na brojne druge načine nepismenom većinom javnosti - koja misli da zna sve zato što ima pristup neprovjerenim i konstruisanim sadržajima na internetu i koja je odlučila da će "misliti svojom glavom" nesvjesna da misli na osnovu selektiranih informacija koje se plasiraju – ova tehnika ne samo da nije nestala, nego za njom sve češće posežu manipulatori raznih profila.

Pogledajmo, samo u zadnje vrijeme na primjeru Bosne, kako se ova tehnika koristi.

Mislim da je prvi značajniji uspjeh taktike bio u Srebrenici na obilježavanju 20 godina genocida, kada je predsjednik Aleksandar Vučić uspio od sebe napraviti žrtvu i zasjeniti čitav događaj. Iako je zajedno sa svojim saveznicima iz Rusije učinio sve što je mogao da samo nekoliko dana ranije spriječi osudu ovog zločina u Vijeću bezbjednosti UN-a, iako se nije izvinio za ulogu države na čijem je čelu u svemu što se u Bosni i Hercegovini dešavalo, iako je nastavio otvoreno negirati genocid - došao je s namjerom da isprovocira incident i u tome uspio.

Tek se krišom i na marginama ponekad pojave informacije o ulozi srbijanskih sigurnosnih i obavještajnih agencija i agenata koji su bez znanja bosanskohercegovačkih vlasti bili u masama sa samo njima znanim zadatkom. Rezultat je da se, pri ukucavanju “komemoracija žrtvama genocida u Srebrenici” u Google pretraživaču, pojavi jednako rezultata na svim jezicima o “pokušaju ubistva predsjednika Vučića” kao i samom zločinu genocida. Svaki put kada srbijanski predstavnici budu upitani o njihovom odnosu prema genocidu u Srebrenici, oni pitaju o navodnom "pokušaju ubistva Vučića".

Cilj spina je jednostavan. Jer taman da većina ne povjeruje u "alternativne činjenice", uvijek će biti onih koji žele vjerovati u ono što se ne podudara s istinom, jer im se istina ne sviđa. No, bitnije od toga je postići efekat manipulacije javnošću odnosno, u ključnom trenutku, fokus javnosti pomjeriti na nešto drugo. Tako je glavna tema dvadesete godišnjice genocida bio "napad na Vučića" a ne sam zločin genocida. U trenutku kada je sva svjetska javnost bila fokusirana na Srebrenicu, kreatori "izvrtanja stvari" su uspjeli narativ skrenuti na temu koja njima odgovara. Samim tim, cilj je postignut. Kao što je s plasiranjem lika Dragana Dabića iz iste kuhinje, u danima njegovog hapšenja, skoro sav medijski fokus bio na životnim detaljima ovog izmišljenog karaktera. Svi su pisali o tome kako je i gdje živio Dragan Dabić, koga je liječio, gdje je izlazio, a skoro niko o Radovanu Karadžiću i onome što je počinio.

Lista ovih pokušaja izvrtanja stvari i činjenica - koja je glavni modus operandi velikosrpske politike već decenijama - je podugačka, od priča o Sarajlijama koji sami sebe granatiraju do Karadžićevih tvrdnji u Hagu, dok stoji pored vojne karte, kako su ustvari Srbi oko Sarajeva bili u obruču "muslimanskih  snaga", itd. Oni će se njima nastaviti koristiti dok im to prolazi, ili dok vjeruju da im prolazi. I trebalo bi vremena da se dekonstruišu svi spinovi kojima se, pravdi za volju, ništa manje ne koriste ni u manipulaciji vlastitim narodom i biračkim tijelom, podjednako u Bosni i Srbiji.

Ali najsvježiji primjer iz ove kuhinje, i možda najdrastičniji, je posljednji pokušaj člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika da za navodno uplitanje u političke procese optuži Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini u trenutku kada se svjetska javnost sve ozbiljnije fokusira na destruktivnu ulogu koju je sebi dodijelio dio rukovodstva SPC - i to ne samo u Crnoj Gori nakon "dostojnog" ustoličenja mitropolita Joanikija, nego već decenijama na Balkanu.

Islamska zajednica je s pravom reagovala saopćenjem u kojem se naglašava da je to zbog građana BiH i interesa javnosti i "da su svjesni kako Dodiku trebaju konflikti jer je to jedino što može ponuditi i jedino na osnovu čega se pokušava održati na vlasti".

Zanimljivo je i to kako nije trebalo čekati dugo na Miloradov odgovor koji je samo potvrdio sve ono što je u reagovanju napisao Ured za odnose s javnošću Rijaseta IZ u BiH, naročito njegovu intenciju da naruši odnose među vjerskim zajednicama i da svoj šovinizam prenese na vjerske vjerodostojnike svjestan njihovog potencijala u izgradnji mira, povjerenja i obnove društva.

Dok pratimo negativnu kampanju, koja je očito smišljeno pokrenuta u ovom trenutku protiv IZ, na umu treba imati glavni cilj hajke, a to je skretanje pažnje sa destruktivne uloge dijela sveštenstva SPC i politizacije svetosavlja kao osnove opasne ideje nove izvedbe Velike Srbije naslovljene sa "Srpski svet".

Zanimljivo je primijetiti kako u svom reagovanju član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda poseže za još jednim spinom odgovarajući Reisu-l-ulemi iako je saopćenje Rijaseta IZ u BiH, i iako Reisu-l-ulema nije s njim polemizirao. On je time odao još jednu od svojih namjera iz negativne kampanje koju pokušava pokrenuti protiv IZ, a to je "svući" Reisu-l-ulemu na svoj nivo i dovesti ga u poziciju da se s njim valja po blatu. Spustiti ga na svoj nivo i "dobiti ga na iskustvu", što kaže bosanska jalija.

Zato je istinski izazov ne dopustiti da laži onih koji posežu za spinom "izvrćući stvari" prođu neodgovorene i da zažive kao alternativne činjenice, ali istovremeno ne pomoći njihovim konstruktorima da uspiju u skretanju pažnje javnosti sa stvarnog pitanja i teme.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar