Piše: Jerko Bakotin (Portal Novosti)

Andre Plenković prošlog je tjedna prilikom Godišnje konferencije veleposlanika, generalnih konzula i vojnih izaslanika ustvrdio da "Hrvatska danas ima najsnažniji vanjskopolitički položaj otkad je međunarodno priznata država". Tezu je dokazivao i nabrajanjem hrvatskih kadrova na važnim funkcijama u međunarodnim organizacijama, poput glavne tajnice Vijeća Europe Marije Pejčinović Burić ili Dubravke Šuice, potpredsjednice Europske komisije.

Plenkoviću je replicirala nekadašnja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, ustvrdivši da osobe na tim pozicijama "ni ne vidite, ni ne čujete", dok je hrvatsku vanjsku poziciju ocijenila kao "relativno neuglednu". Već i kratki pogled na temu otkriva da je situacija i gora. Nerazumijevanje svijeta, nedostatak imaginacije i znanja, nezainteresiranost i potkapacitiranost, uskogrudni nacionalizam, propuštanje prilika za jačanje privrednog, kulturnog i političkog položaja, obmanjivanje drugih, neutemeljena arogancija – ovako poznavatelji opisuju hrvatsku vanjsku politiku. Rezultati djelovanja su, suprotno premijerovoj retorici, porazni. Hrvatska se sama osudila na nebitnost, pa i – u slučaju Bosne i Hercegovine – izolaciju. Premda se neprestano ponavlja da je europska budućnost BiH prioritetni interes RH, politiku Zagreba se unutar Europske unije sve više doživljava kao problem.

Hrvatska je vanjska politika tijekom prva dva desetljeća postojanja zemlje težila ostvariti tri strateška cilja: nezavisnost, teritorijalnu cjelovitost i integraciju u euroatlantske strukture. Nakon što su te težnje uglavnom ostvarene 2013. primanjem u Europsku uniju, Hrvatska je izgubila jasnu orijentaciju. Analitičarka Senada Šelo Šabić čak je ustvrdila da se naša politika svodi na Srbiju i BiH – gdje je, dodajmo, uvelike ograničena ustrajavanjem na pozicijama iz ratova. Mimo toga "angažiranu vanjsku politiku ni nemamo, prema bilo kojoj trećoj temi".

- Počnimo od regije. Odnosi sa Sarajevom nisu dobri - govori Božo Kovačević, analitičar i nekadašnji ambasador u Moskvi, pa nastavlja:

- Hrvatska deklarativno tvrdi da je najveća prijateljica BiH, ali u stvarnosti se tako ne ponaša. Naša vanjska politika dopustila je da je u potpunosti instrumentalizira HDZ BiH, s čime ide i nepriznavanje sadašnjeg Predsjedništva. Tako se otežava put BiH ka EU. Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, predsjednik Zoran Milanović i premijer Plenković ignoriraju institucije i posjećuju dijelove susjedne zemlje bez komunikacije s predstavnicima službenih vlasti. Odnosi sa Srbijom u stalnoj su napetosti. Odnosi sa Slovenijom smirili su se jer sadašnja vlada u Ljubljani ne izaziva probleme oko Pirana. Čini se da srdačne odnose imamo samo s Mađarskom - zaključuje Kovačević.

 Kompletan tekst pročitajte OVDJE.