Rijetko kad se pojavi autorski glas koji sa takvom vještinom saosjećajnog seciranja otkriva svu životnost i mahnitost običnog svijeta. A taj obični svijet u drugoj zbirci Feđe Gudića jesu karakteri saživljeni sa intimnim i duboko upoznatim prostorom mahale, likovi čije su psihološke osobenosti tako distinktivne i poznate da je čitaocu teško ne primijetiti jednu vrstu iznenadne pobuđene simpatije prema njima i prema prostoru koji ih je iznjedrio. Većim svojim dijelom zbirka je omaž svim slučajnim junacima koje je životna sredina toliko jedinstveno oblikovala da se oni u drugačijem, stranom lokalitetu ne mogu ni zamisliti, prenosi Osobođenje.

SRASLI SA BOSNOM

Tako su svi likovi u zbirci manje-više srasli sa Bosnom, nekad krivo a nekad pravo, i nijedan od njih nije toliko romantizovan da bi ostao nedodirljiv ili neshvatljiv za svog čitaoca. To čitalačko razumijevanje i prepoznavanje atmosfere koja se provlači kroz cijelu zbirku jedan je od onih trenutaka suočavanja sa odrazom u ogledalu, kad se i smijeh i plač zajednice smjenjuju u malim vremenskim intervalima.

”Prije kabura – mrak” u 24 kratke priče osvjetljava cijeli jedan spektar ljudskih naravi i sklonosti: to su ćutljivi pravednici, plemeniti, beskičmenjaci, nasilnici, ravnodušni zlikovci, saborci, ljudi na posljednjoj granici zdravog razuma. I u ma kakvom kontekstu da su prikazani, u ratu ili miru, svedeni su na svoju esenciju, na karakterni čvor koji ih čini onakvima kakvi jesu.

Zbog toga se i može reći da im je učinjena jedna velika spisateljska pravda – ne postoji felerični dio psihologije svakog pojedinca koji nije doveden na svjetlo, koji nije preko jednog ili više detalja tako očigledno prikazao zašto je i kako došlo do određene sudbine tog pojedinca. Takvim postupkom precizne karakterizacije likova i insistiranja na njihovoj unutrašnjosti (koja se onda fizički i ponajbolje manifestuje) dovelo je do toga da sukob prelazi u drugi plan, a da ti raznovrsni portreti sami izazivaju i usmjeravaju priču, toliko da za uzurpatorom koji narušava mir nema ni potrebe. Zato kada komšije Zaim i Meho razmišljaju o važnim životnim greškama, kao što je kupovina gutavih drva, nema mnogo eksplicitno prikazane kavge, ali je ima u svemu što je prećutano, a što im karakteri ne dozvoljavaju da se izgovori.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.