Nova ‘gužva’ na starom Balkanu

Nova ‘gužva’ na starom Balkanu

Miroslav Filipović (Al Jazeera Balkans)

Otkako je Joe Biden uselio u Bijelu kuću, iselivši otamo Donalda Trumpa, na ovim prostorima mnogo se govori o tome kakav će biti odnos nove američke administracije prema jugoistoku Europe, odnosno prostoru Zapadnog Balkana, na kojem uvijek tinjaju lokalne tenzije, prijeteći da zapale neke veće požare.

Običava se reći kako je tijekom Trumpovog mandata, ali i ranije, tijekom dvaju mandata Baracka Obame, Jugoistočna Europa ispala iz fokusa američke vanjske politike, koja se mnogo više okrenula drugom, kudikamo važnijem  jugoistoku, onom azijskom, konkretno – Kini.

Bidenova pobjeda na Balkanu dočekana dvojako

“Američka vanjska politika u ovom trenutku ima nekoliko fokusa, no zemlje Zapadnog Balkana nisu među njima. Zapravo, ni Europska unija nije trenutno glavni fokus američke vanjske politike, iako neupitno dolazi do zatopljavanja odnosa između transatlanskih partnera, koji se više reflektiraju na stil komunikacije, a manje na sadržaj odnosa. EU je za američku politiku prvenstveno važan saveznik u borbi protiv Kine i Rusije, no i nadalje niz transatlanskih pitanja ostaje otvoreno, poput, primjerice, Sjevernog toka 2. Fokus američke vanjske politike je prvenstveno Azija i Pacifik – ključni je odnos prema Kini, američkim strateškim partnerima u tim regijama – Indiji, Japanu, Južnoj Koreji i Australiji te državama Jugoistočne Azije, koje se direktno nalaze na (s)udaru interesa Kine i SAD-a“, kaže Goran Bandov, stručnjak za međunarodne odnose i diplomaciju sa Sveučilišta u Zagrebu.

No, ovaj je prostor ipak geostrateški važan i potencijalno zapaljiv da bi bio posve “zaboravljen“. Neki su ovdje sa strepnjama, drugi s nadama iščekivali izborni rasplet u SAD-u, znajući – a to se pritom ponajviše isticalo u prvi plan – Bidenovu upućenost u odnose na Zapadnom Balkanu i njegovu neposrednu uključenost kada je devedesetih, tada kao senator, snažno zagovarao ukidanje embarga na uvoz oružja u Bosnu i Hercegovinu i žestoko se suprotstavljao politici Slobodana Miloševića. Ne čudi, stoga, da njegova pobjeda nije s radošću dočekana u Beogradu (i Banjoj Luci), za razliku od Sarajeva i Prištine.

„Ogromno je bilo razočarenje naprednjaka i Aleksandra Vučića u prošlogodišnje promene na čelu SAD-a, jer su sa republikancima imali skoro lični dil. Već sada je očigledno da Bajden u spoljnoj politici pravi dijametralne zaokrete u odnosu na svog prethodnika i pokušava da se vrati pređašnjoj politici. Bajden dobro poznaje Balkan i prvo što je na tu temu rekao bilo je – priznanje Kosova. [Specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan Matthew] Palmerovo naglašavanje da se jedino uz međusobno priznavanje sa Kosovom može ići napred i jeste nova politika pritiska na Srbiju. Sigurno da je situacija na terenu daleko složenja i komplikovanija od one do pre nekoliko godina, ali po svemu sudeći, stabilokratija oličena u Vučiću i naprednjacima, koja je, takođe, velikim delom stvorena pragmatizmom EU-a i Nemačke, mogla bi u najbliže vreme da ima svoj kraj“, smatra Boris Varga, novinar i politolog iz Novog Sada.

Angažman SAD-a u saradnji s Evropskom unijom

Da bi Bidenovo predsjedništvo moglo zakomplicirati život ovdašnjim lokalnim elitama i liderima, koji su, po potrebi, naučili žonglirati između Bijele kuće i Bruxellesa, smatra i Branimir Vidmarović, stručnjak za međunarodne odnose sa Sveučilišta u Puli. Uz uvjet da će se pozicije SAD-a i EU-a po pitanju Jugoistoka Europe i pitanja Kosova poravnati, regionalni igrači neće više moći izabirati lake populističke puteve, već krenuti sporim i teškim putem reformi, dijaloga i diplomacije.

“Ako se SAD želi ozbiljno posvetiti uspostavi svojih, odnosno zapadnih normi u zemljama Zapadnog Balkana u kontekstu pristupanja EU i boljoj integraciji u euroatlantski prostor, morat će se namučiti sa sustavima, elitama i raznim akterima. Dosada su SAD i EU naširoko tolerirali autokratske tendencije nekih lidera i njihovu ‘ne-smjenjivu’ poziciju na političkoj sceni – govorimo o Crnoj Gori i Srbiji – zbog njihovog prozapadnog stava i političkoj volji da udovolje američkim zahtjevima unatoč tome što je na prvi pogled moglo činiti drukčije. Takvo stanje stvari je u svjetskim razmjerima malen, ali znakovit test američke političke deklaracije da će braniti demokraciju od autoritarizma, populizma, maliciozne korupcije i grabežljivih poduzetničkih modela“, ističe Vidmarović.

Neki su skloniji tvrdnji da će Biden pažnju ovom prostoru davati u suradnji s Unijom, koju mnogi kritiziraju da je “zaboravila“ na Zapadni Balkan, te nakon prijema Hrvatske u članstvo, prethodno i Bugarske i Rumunjske, na neodređeno vrijeme zatvorila vrata ovdašnjim državama. No, eskalacijom migrantske krize, uvidjela se važnost stabilnosti ovog prostora, pa se iz Berlina i Pariza – prije nego što će pandemija korona virusa odvući svu pažnju – ipak signalizirao snažniji angažman EU-a.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar