Navršile se 22 godine od NATO intervencije u Srbiji: Dan kada je svijet ustao protiv zločina

  • Rusi na Kosovu 1999. godine (Foto: DW)
  • Američki avion F 15
  • Vojnici 82. vazduhoplovne divizije
  • Procjenjuje se da je s Kosova izbjeglo bilo i do 750.000 ljudi - najviše u Makedoniju

Danas se navršavaju 22 godine od početka zračnih napada NATO-a na tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju. Napadi su trajali 11 sedmica i u njima je, prema različitim procjenama poginulo između 1200 i 2500 ljudi.

Zračni napadi na Saveznu Republiku Jugoslaviju, koja se u to vrijeme sastojala od Srbije i Crne Gore, a Kosovo je bilo još u sastavu Srbije, počeli su 24. marta 1999. nešto prije 20 sati na osnovu naređenja tadašnjeg glavnog tajnika NATO-a Javiera Solane.

Vlada u Beogradu je još iste noći proglasila ratno stanje. Operacija je trajala do 10. juna 1999. i završila je potpisivanjem vojno-tehničkog sporazuma o povlačenju jugoslavenske vojske i policije s Kosova, pisao je DW.

Akcija NATO-a, koju je vlada Slobodana Miloševića odmah nazvala agresijom, uslijedila je nakon što su prije toga bez dogovora prekinuti pregovori o rješenju krize na Kosovu u francuskom dvorcu Rambouilletu.

Prije toga su predstavnici međunarodne zajednice, prije svih EU-a, mjesecima pregovarali s Miloševićem u nastojanju da se okonča represija protiv albanskog stanovništva na Kosovu, da se tadašnja vlada SRJ privoli na povlačenje svojih vojnih postrojbi s Kosova, da se omogući povratak svim albanskim izbjeglicama kojih je tada već bilo više desetaka hiljada te da se međunarodnim promatračima dopusti dolazak na Kosovo.

Milošević je deklarativno na dio zahtijeva pristao, ali konkretno je malo toga doista sproveo u djelo, a u zajedničkom saopćenju objavljenom nakon susreta s tadašnjim ruskim predsjednikom Borisom Jeljcinom, Milošević je sasvim izričito odbio zahtjev za povlačenjem svojih vojnih jedinica i jedinica specijalne policije s Kosova, opravdavajući to navodnim terorizmom albanskih boraca u redovima UČK.

Istovremeno je nastavljena i represija srbijanskih snaga sigurnosti protiv civilnog albanskog stanovništva, a casus belli, povod za početak ratnih operacija, bio je masakr u kosovskom mjestu Račku.

nato intervenciaj 1999.jpg - Navršile se 22 godine od NATO intervencije u Srbiji: Kakva je uloga Rusije bila tada, a kakva je danas

Naime, 15. januara 1999. je u tom selu ubijeno 45 kosovskih Albanaca za koje se pretpostavlja da su bili civili - među žrtvama su bili i jedna žena, jedno dijete te jedan starac. Nakon toga je međunarodna zajednica izgubila strpljenje s Miloševićevom politikom.

Njemačka ponovo u ratu

U Njemačkoj je malo prije toga na vlast izabrana nova crveno-zelena koalicijska vlada Socijaldemokrata i Zelenih, s kancelarom Gerhardom Schröderom i ministrom vanjskih poslova te vicekancelarom Joschkom Fischerom.

Oni su također nakon masakra u Račku došli do zaključka da diplomatska sredstva više nisu dovoljna za odvraćanje Miloševića od agresivne politike, te su dali svoj pristanak na vojnu intervenciju.

To je istovremeno značilo i otvaranje sasvim novog poglavlja u njemačkoj vanjskoj politici.

Dok se zemlja naime prije toga desetljećima, opterećena teškim bremenom nacističke prošlosti, sustezala od bilo kakvog sudjelovanja u borbenim akcijama NATO-a, sada je mirovna parola "Nikada više Auschwitz!" shvaćena i kao obaveza spriječavanja zločina u drugim zemljama. Socijaldemokrati i Zeleni, dugo godina glavni protivnici militarizma u zemlji i svijetu, došli su do zaključka da Njemačka više ne smije stajati po strani, već da se mora aktivno uključiti u vojni intervenciju.

 Milošević propušta posljednju šansu

Na posljednjem susretu tadašnjeg američkog diplomate Richarda Holbrookea sa Slobodanom Miloševićem u francuskom Rambouilletu u martu tadašnji predsjednik SRJ nije pristao na sporazum koji je uključivao vraćanje autonomije Kosovu, povlačenje srbijanske vojske sa Kosova, razoružanje albanske UČK i raspoređivanje mirovnih snaga NATO-a na Kosovu.

Nakon toga su zemlje članice NATO-saveza donijele odluku o početku napada na Saveznu Republiku Jugoslaviju, mada za to nisu imali pristanak Vijeća sigurnosti UN-a i iako su se toj intervenciji suprotstavljale i Kina i naročito Rusija.

Prvi put nakon pada Berlinskog zida Rusija je 1999. godine stavila veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti.

Otkako je izbila jugoslovenska kriza, kao članica takozvane Balkanske kontakt grupe, Moskva je bila konstruktivan partner u zajedničkim međunarodnim naporima za deeskalaciju ovog krvavog građanskog rata, pisao je Vesko Garčević, bivši crnogorski ambasador u NATO-u, OSCE-u i drugim međunarodnim organizacijama.

"Međutim, Rusiji Borisa Jeljcina je bilo teško da se složi sa idejom vojne akcije protiv njenog saveznika na Balkanu. Ipak, njeno ulaganje veta je imalo više veze sa ruskim interesima kod kuće nego sa njenim savezom sa Jugoslavijom. Iako je ruska blokada u Veću sigurnosti bila devalvirana NATO intervencijom, ona je poslala snažnu poruku Zapadu da se ne meša u drugi rat u Čečeniji koji se odvijao u isto vreme kada i rat na Kosovu. Moskva nije želela da Kosovo postavi presedan za buduće intervencije, uključujući i one u postsovjetskim državama", navodi Garčević.

 Podsjetimo, u bombardiranju koje je bez prekida trajalo 78 dana izvedeno je oko 38.000 borbenih akcija na čitavom području Srbije i Kosova. Glavni cilj napada bila su vojna postrojenja, kasarne, skladišta oružja i municije te vojna infrastruktura Srbije, cilj je bilo slabljenje bojevog potencijala Vojske Jugoslavije.

Naročito u drugoj polovici vojne akcije su također teško oštećeni infrastruktura te privredni objekti na području Srbije. U nekoliko slučajeva su također u zračnim napadima stradale škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće te spomenici kulture.

Rusija danas

Broj poginulih tijekom ojne intervencije NATO-a se, ovisno o izvorima, procjenjuje se na 1200 do 2500 ljudi, te boj ranjenih na oko 5000. I o materijalnoj šteti koja je nanijeta Saveznoj Republici Jugoslaviji tijekom bombardiranja postoje različiti podaci.

Tadašnje vlasti u Beogradu procijenile su štetu na oko stotinu milijardi dolara i zatražile nadoknadu od zemalja članica NATO-a. S druge strane je međutim grupa ekonomskih stručnjaka G17 štetu procijenila na 29,6 milijardi dolara.

Bombardiranje SR Jugoslavije je okončano 10. lipnja, usvajanjem Rezolucije 1244 Vijeća sigurnosti UN-a.

Dan ranije su predstavnici Vojske Jugoslavije i NATO-a u Kumanovu potpisali Vojno-tehnički sporazum, kojim je precizirano povlačenje snaga Vojske Jugoslavije s Kosova i ulazak na to područje međunarodnih mirovnih vojnih snaga. Prema procjenama se na Kosovo nakon toga vratilo oko 750.000 protjeranih Albanaca, ali ga je istovremeno napustilo i viüe od 100.000 Srba.

Priča o intervenciji u Srbiji bitna je i za današnje odnose u svijetu. Evo i zašto.

Vidjeli smo kakva je pozicija Rusije bila tada, prije 22 godine, no kakva je ona danas?

Zračni udari prije 22 godine protiv tadašnje Jugoslavije bili u suprotnosti sa željama Kremlja, te su označili prekretnicu u vezama Rusije i Zapada. Njihovo odnos je tog trenutka postao konfrontacijski. Posebno nakon što je krajem te 1999. godine na vlast došao ruski predsjednik Vladimir Putin.

Rusija je te 1999. godine bila spremna da brani suverenitet tadašnje Jugoslavije, pa i da uđe u sukob sa NATO-om, iako je Zapad bio odlučan da spriječi još jedan Miloševićev rat, genocid i zločine kakve je već činio u Bosni, Hrvatskoj... Danas je, međutim, Moskva nosilac agresivne politike protiv država koje joj nisu prijetnja.

Naime, intervencije u Gruziji i kasnije Ukrajini, aneksija Krima, retrogradna politika na Balkanu, u susjedstvu, prijetnje, progoni neistomišljenika, trovanje svojih građana, agresivne agenture u državama Evrope, pokazuju danas sasvim drugačiju sliku Rusije, Rusije koja je spremna da igra destruktivnu i opasnu ulogu u današnjem ionako nestabilnom svijetu.

 

 

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar