Dr. Senada Šelo Šabić je viša znanstvena suradnica u Institutu za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu. Ima doktorat iz društvenih i političkih znanosti s Europskog sveučilišnog instituta u Firenci, kao i dva magisterija, iz međunarodnih odnosa sa Sveučilišta u Zagrebu i iz mirovnih studija sa Sveučilišta Notre Dame u Sjedinjenim Američkim Državama.

Njezini istraživački interesi uključuju hrvatsku vanjsku politiku, jugoistočnu Europu, politike Europske unije i migracije, a u razgovoru je komentirala odnose na Zapadnom Balkanu s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, prenosi Al Jazeera Balkans.

Kako komentirate trenutne odnose u zemljama Zapadnog Balkana? 

– Sve zemlje Zapadnog Balkana pretendiraju na članstvo u Europskoj uniji. Stoga, dinamika odnosa između zemalja i ukupnih regionalnih odnosa se gleda kroz prizmu procesa pristupanja Europskoj uniji, ali znamo da je taj put veliki izazov s obzirom na sveobuhvatnost reformi koje trebaju provesti da bi se približile članstvu u Europskoj uniji.

S druge strane, Europska unija je okupirana svojim unutarnjim problemima i izazovima, pokazuje manje kapaciteta i volje da se aktivno uključi u ubrzanje reformi u zemljama Zapadnog Balkana. Postoji jedna vrsta stagnacije i sa jedne i sa druge strane kada je riječ o reformama na europskom putu.

Bilateralni odnosi zemalja u regiji su opterećeni prošlošću i problemima koji nisu riješeni, uz sve druge izazove kao što su ekonomski razvoj, odlazak stanovništva, promjene odnosa na međunarodnoj političkoj sceni, a sada i pandemija korona virusa.

Pozitivan signal bio bi napor svake vlade da se maksimalno usredotoči na jačanje demokratskih institucija i podizanje ekonomskog standarda u svojoj zemlji, pa i rješavanju otvorenih pitanja sa susjedima. To nije lako, no neki pozitivni događaji su se desili i neka granična pitanja su riješena.

Sjeverna Makedonija je uspjela prevazići jedan ozbiljan teret svog imena, što nije bilo nimalo lako da bi danas ponovo bila u situaciji blokade i zatvorenih vrata što šalje poruku drugima da kada i napravite neke pozitivne korake, Europa ne odgovara na adekvatan način. No, istinske reformske snage takve prepreke neće zaustaviti.

Svako nosi svoj teret odgovornosti, ali za građane svih zemalja Zapadnog Balkana primarno je kakve vlade imaju u svojim državama jer sa ili bez članstva u Europskoj uniji, temeljni interes bi im trebao biti kvalitet života i prilike koje mogu ostvariti u svojim zemljama, a ne da se moraju iseliti i sreću tražiti negdje drugo.

Kako gledate na odnose između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, jesu li oni dobrosusjedski? 

– Nažalost, vidim pokušaj Republike Hrvatske da se miješa u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine, što ne smatram poželjnom dobrosusjedskom praksom. Iz pozicije interesa Republike Hrvatske ne vidim dovoljno jake argumente zbog čega bi takva prilično intenzivna vanjska politika prema Bosni i Hercegovini, usmjerena na pokušaje njezinog unutarnjeg preuređenja, doprinijela stabilnosti i boljem međunarodnom položaju Republike Hrvatske. Takav pristup otežava bilateralne odnose i narušava ionako krhko povjerenje između dvije zemlje.

– Zvanični Zagreb pokušava realizirati specifične interese kao što je zaštita položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini kao jednog od tri konstitutivna naroda, a taj pristup opravdava svojom ulogom u provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma. No, jasno je da nisu svi Hrvati u BiH obuhvaćeni tim pristupom, pa se intervencije Republike Hrvatske svode na podršku Hrvatskoj demokratskoj zajednici u Bosni i Hercegovini.

Disfunkcionalnost bh. političkog sistema je svima jasna i ustavne reforme su nužne da bi Bosna i Hercegovina postala jedna stabilna, demokratska i funkcionalna država. Reći da građanski princip, koji je temeljni pricip u Republici Hrvatskoj i u drugim zemljama članicama Europske unije nije rješenje za Bosnu i Hercegovinu, je u najmanju ruku nepristojno.

Bh. vlasti trebaju reagirati na sve poruke iz susjednih zemalja koje direktno zadiru u unutarnja politička pitanja u Bosni i Hercegovini.

Nadalje, političke stranke koje zagovaraju pluralnost, koje u temelj svojih programa stavljaju zaštitu ljudskih prava i građanina kao nositelja tih prava, trebaju odlučnije i jasnije predstavljati svoju viziju Bosne i Hercegovine te puno aktivnije lobirati među zemljama članicama Europske unije i svim zemljama partnerima u međunarodnoj zajednici za prijedloge kako urediti Bosnu i Hercegovinu po volji većine njezinih građana.

Nisam naivna da mislim da postoji jedinstvo u mišljenjima po pitanju uređenja Bosne i Hercegovine, oni koji zagovaraju etnički princip su sigurno snažni, ali ako Bosna i Hercegovina ima građanski kapacitet, onda zagovornici te ideje moraju aktivno objašnjavati svima, i građanima u Bosni i Hercegovini i međunarodnoj zajednici, kakva su to rješenja. Od strane zapadnih zemalja će imati razumijevanje, jer oni razumiju građanski koncept, a mogu se pozivati na sva ključna mišljenja Vijeća Evrope, Evropskog suda za ljudska prava, tzv. Pribeov izvještaj, kao i mišljenje Evropske komisije iz prošle godine koje u prioritetima očekuje i rješenja u jačanju građanskog principa kako bi se postigla puna jednakopravnost svih građana Bosne i Hercegovine i osigurala bolja funkcionalnost zemlje.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.