Autori: Dr. Bessam El-Amir i Šejh Husni Ramadan

Veliki broj roditelja i odgajatelja doživljavaju neugodnost pred dječijim pitanjima, pri čemu ostaju nesposobni adekvatno im odgovoriti na postavljeno pitanje.

Koliko li je samo majki koje se u tuzi i tjeskobi žale na neočekivana pitanja koja im je postavilo dijete, nerijetko vrlo osjetljivog sadržaja,na koja nisu mogle odgovoriti, kao što se nisu mogle osloboditi dječijeg “dosađivanja” u traženju odgovora.

Na iste probleme se žale i neki odgajatelji po školama, neki od njih čak i smatraju kako je to rezultat specifičnosti u vezi s tim djetetom, što predstavlja potpuno pogrešnu procjenu, jer sva djeca prolaze kroz fazu zapitkivanja.

Štaviše, nepostajanje te pojave kod djeteta možda ukazuje i na intelektualnu slabost. Žalosno je da veliki broj roditelja i odgajatelja izbjegava odgovoriti na ta pitanja, čak ih neki i prekoravaju, a neki ih i kažnjavaju zbog toga.

Često upravo to najviše uništava dječije nade i dovodi ih u nepriliku, to jeste kada kod svog babe, mame, odgajatelja naiđu na zid šutnje ili mrštenje čela zbog čudnog ili potpuno neočekivanog pitanja.

Zaista djeca poput spomenutih, očekuju riječi koje će im otvoriti vrata ka dobru i nipošto nije preporučljivo da majka pokuša umiriti svoje razigrano dijete bilo kakvim
trećerazrednim odgovorom.

Način odgovaranja na dječija pitanja

Odgovori na dječija pitanja moraju biti:

Iskreni,
Konkretni,
Jednostavni,
Kratki,
Dobro promišljeni

Čisti od nepotrebnog prosipanja detalja i ulaska u detalje koje dijete ne može razumjeti
Prilagoditi odgovore uzrasrtu djeteta.

Važnost odgovora na pitanja

Neki očevi i majke se pokušavaju osloboditi dječijeg “dosađivanja” i zapitkivanja tako
što mu daju trećerazredne, neiskrene, djelimične, izvrnute odgovore, daleke od istine što dijete jako brzo otkriva i kao rezultat toga gubi povjerenje u oca ili majku.

Pored toga, tu je i osjećaj djeteta da ga roditelji odbacuju, jer je postavilo pitanje koje ih je uznemirilo, što rezultira osjećajem krivice, a ustvari dijete još ne shvaća šta je to krivica.

To, zatim, u dječiju dušu unosi tugu, žalost, stid, povlačenje i suzdržanost od života unutar porodice. Istraživanja, te naučni i praktični eksperimenti su dokazali da izbjegavanje odgovora na dječija pitanja, kao i oslanjanje na odgađanje odgovara na neka iznimno osjetljiva pitanja, obično djecu prepušta tegobama u samoći pred problemima koje ne razumiju niti iz njih vide izlaz.

Zbog toga, roditelji i odgajatelji moraju znati da kvalitetna komunikacija sa djecom i
odgovaranje na njihova pitanja nose brojne koristi, a najznačajnije su: izgradnja zdrave
ličnosti kod djeteta, izgradnja jezičke kulture putem razvijanja sposobnosti korišćenja
novih riječi i izraza, te, uz sve navedeno, sticanje novih spoznaja, iskustva i kulture za koju bi im, da ih steknu sami, bile potrebne godine i godine.