Ruske aktivnosti u zemljama koje su im nekada bile bliske, a sada naginju ka Zapadu su jasne: žele ih oslabiti, razoružati i udaljiti od Evrope i Sjedinjenih Država, prenose mediji.

Svojim uticajem u zemljama sa značajnim ruskim manjinama ili tamo gdje imaju koliku-toliku podršku, Moskva nastoji potkopati odlučnost Zapada i NATO-a, te ih što više učiniti ovisnim o sebi. Bugarska je jedna od njih, možda i najvažnija. Za nju su Rusi željeli da bude „šesnaesta republika“ Sovjetskog saveza.

U komunističko doba Bugarska, zemlja koja je isrekni prijatelj BiH i koja je našu zemlju prva priznala,  bila je najpouzdaniji saveznik Moskve u istočnoj Evropi. Iz mnogih historijskih i drugih razloga, Bugarska se već dugo smatra evropskom državom koja je najosetljivija na prošireni ruski uticaj. Nju Rusi koriste za promociju podrške Federaciji i prigušivanje kritika. Međusobni odnos je najvidljiviji u energetskom sektoru, ali i finansijskom, te seže sve do državne sigurnosti, medija, političkih stranka i namjenske industrije.

Veza koja puca

Koliko je jak ruski uticaj u Bugarskoj jasno je i kada se uputite u običnu šetnju centrom Sofije ili nekog drugog grada. Tamo ćete vidjeti ulice, trgove, spomenike i crkve nazvane po ruskim generalima, diplomatama i kulturnim ličnostima. Konjička statua cara Aleksandra II, jedna od dvije preostale u svijetu, nalazi se nasuprot Bugarske nacionalne skupštine.

Pored toga, Bugarska većinu svoje nafte, plina i nuklearnog goriva uvozi iz Rusija. Također, jedna od najvećih ruskih banaka – VTB, imala je važnu ulogu u bugarskoj ekonomiji.
Brojni bugarski mediji su povezani s Moskvom i svakodnevno šalju propagandne poruke Kremlja.

Također, mnogi istaknuti političari, diplomate, biznismeni, državni službenici, vojni oficiri i drugi, a koji su rođeni prije kasnih 1960-ih, obrazovali su se u bivšem Sovjetskom Savezu što je do danas ostavilo veliki trag na njima i njihovim svjetonazorima. Ruski jezik se često govori u gradovima duž obale Crnog mora, gdje građani Rusije posjeduju hiljade stanova, kuća i zemljišta.

Političke stranke, društvene organizacije i lobističke grupe često imaju snažne veze s Kremljom, te građanima Bugarske nastoje uveličati blagodati energetske saradnje s Rusijom, dok istovremeno kritikuju EU i SAD i predstavljaju ih kao izvor svih probleme koje pogađaju Bugarsku. Jasno je sasvim da Vladimir Putin u Bugarskoj ima vjerne sljedbenike, a sve ovo je itekako pogodovalo ruskoj inostranoj politici.

Ipak, i ta veza je pokazala da ima mnogo pukotina.

Naime, u novembru 2006. godine, ruski ambasador u Evropskoj uniji Vladimir Čižov nazvao je Bugarsku „ruskim potencijalnim trojanskim konjem u EU“, samo nekoliko sedmica prije nego što je ona postala zemlja članica. To je dovelo Bugare u nezavidan položaj. S jedne strane su pokušali pokazati da slijede evropske principe i vrijednosti, dok su s druge strane bili prisiljeni trpjeti različite ruske pritiske.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.