Piše: Milica Kovačević (Atlantska inicijativa)

Evidentno je da Kina u Crnoj Gori postepeno povećava svoj ekonomski i društveni uticaj i izgrađuje infrastrukturu koju bi jednog dana mogla iskoristiti i za ostvarivanje uticaja na unutrašnju i vanjsku politiku zemlje

U svom nedavnom izvještaju “Nations in Transit” Freedom House piše da Kina koristi finansijski i infrastrukturno slabe zemlje kako bi proširila svoj uticaj u inostranstvu, uključujući strategiju dužničke diplomatije, strategiju u kojoj ekonomski snažnija zemlja daje velike zajmove zemljama u razvoju, što te zemlje opterećuje i stvara i političku zavisnost.

Prema nekim istraživanjima Kina je postala najveći svjetski povjerilac zemljama u razvoju.

Na Zapadnom Balkanu Kina je u prednosti u odnosu na Evropsku uniju (EU), koja ima strože uslove za pozajmice i vraćanje finansijske podrške. Kao rezultat toga, strani dug u regionu Zapadnog Balkana sve se više nalazi u rukama Kine. Crna Gora i Sjeverna Makedonija, prema podacima Freedom Housea, duguju Kini 39 odnosno 20 posto državnog duga.

Kineska dužnička diplomatija

Pored kreditiranja, i investicije koje dolaze iz Kine sve češće su u analizama označene terminom “korozivni kapital”. Ovaj termin definirao je Centar za međunarodno privatno preduzetništvo (CIPE), objašnjavajući da se radi o privatnom ili državnom kapitalu kojem nedostaju transparentnost, odgovornost i tržišna orijentacija, i koji dolazi iz autoritarnih režima u zemlje u tranziciji.

“Korozivni kapital” iskorištava i pogoršava postojeće slabosti u upravljanju kako bi uticao na ekonomski i politički razvoj u zemljama primaocima.

Brojna istraživanja pokazala su da Kina prilagođava svoju investicionu strategiju svakoj zemlji na osnovu njenih najslabijih institucija.

Netransparentna i netržišna priroda ovih investicija stimulira korupciju i degradira transparentnost i vladavinu prava u zemljama primaocima.

Od obnove nezavisnosti 2006. godine priliv stranih direktnih investicija (SDI) služio je kao važan generator za ekonomski rast Crne Gore. Bruto priliv SDI-ja u Crnu Goru činio je devet posto njenog BDP-a u 2018. godini, što je visok iznos u poređenju sa zemljama regije.

Turizam, bankarski sektor, energetika i nekretnine sektori su u koje strani investitori najviše ulažu. Rusija je u ovom periodu bila najveći pojedinačni direktni investitor u Crnoj Gori sa 1,27 milijardi dolara kumulativnih investicija.

Uprkos pogoršanju bilateralnih odnosa, Rusija je i dalje među pet vodećih investitora u zemlji.

Značajne investicije dolaze iz zapadnih država, ali i iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Turske, Azerbejdžana i Kine, o kojoj se govori u ovom tekstu.

Prema podacima koje je Centralna banka Crne Gore objavila u oktobru 2020. godine Kina je u 2020. godini najveći investitor u Crnoj Gori sa 70 miliona eura direktnih investicija.

Porastom javnog duga tokom ekonomske krize nakon nezavisnosti Crnoj Gori je za razvoj bio potreban novac, koji je morala potražiti na Istoku. Zapadni izvori finansiranja imali su stroge uslove kreditiranja, koje je Crna Gora teško mogla ispuniti.

Autoputem u dužničku zamku

I pored brojnih upozorenja na ekonomsku i fiskalnu neodrživost projekta, Vlada Crne Gore je 2014. godine uzela zajam od kineske EXIM banke za izgradnju autoputa Bar – Boljare, koji je dugi niz godina upisan u državne planove za integraciju crnogorske transportne mreže s mrežama susjednih zemalja i povezivanje s evropskim putnim koridorima.

Kredit od 809 miliona eura za izgradnju prve dionice autoputa doveo je do dramatičnog rasta javnog duga Crne Gore.

Projekt je od samog starta pratila i izrazita netransparentnost. Mnogi dokumenti vezani za planiranje i izgradnju autoputa zaštićeni su oznakom tajnosti, i javnost ni nakon više godina nema kompletnu sliku o ovom projektu. Sklapanjem međudržavnog sporazuma i kreditnog aranžmana po osnovu tog sporazuma zaobiđeni su nacionalni propisi koji povećavaju kontrolu i transparentnost, uključujući i one o javnim nabavkama.

Nakon što su već dva puta pomjerani rokovi, očekuje se da će prva dionica autoputa biti završena do sredine naredne godine, kada će dospjeti za vraćanje i prva rata kredita.

Iako je MMF već upozoravao da će “žurba sa završetkom autoputa vjerovatno ugroziti fiskalnu održivost Crne Gore”, izgradnja preostale tri dionice ušla je u novu fazu neizvjesnosti zbog krize izazvane pandemijom koronavirusa (COVID-19) koja je ozbiljno pogodila crnogorsku ekonomiju.

U junu 2020. godine crnogorska vlada zatražila je finansiranje od MMF-a u okviru Instrumenta za brzo finansiranje (RFI), navodeći da dok se izgledi za javne finansije značajno ne poboljšaju neće preduzeti izgradnju daljnjih faza autoputa Bar – Boljare ili druge velike kapitalne izdatke koji bi mogli ugroziti održivost duga.

Prva faza autoputa, koja je pri kraju, impresivna je građevina u crnogorskim brdima, ali ona  završava usred ničega i neće moći stvoriti povrat ulaganja u bliskoj budućnosti jer još nije povezana s regionalnom mrežom.

U međuvremenu troši oskudne resurse koji bi se mogli koristiti na druge profitabilne načine.

Glavni “korozivni učinak” kineskog zajma je taj što blokira autonomiju sadašnje i budućih crnogorskih vlada jer finansijski veže ruke Crne Gore u godinama koje dolaze.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.