Koliko će Ujgure koštati kineska vakcina?

Piše: Mirnes Kovač (Atlantska inicijativa)

Prije 12 godina, 29. januara 2009. godine, desio se čuveni skandal “One minute” na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu.

Na jednoj od sesija Foruma tadašnji turski premijer Recep Tayyip Erdogan ljutito je prekinuo moderatora da bi replicirao izraelskom predsjedniku Shimonu Peresu, koji je ostrašćeno branio trosedmičnu izraelsku ofanzivu protiv Hamasa u Gazi.

“Kada je riječ o ubijanju, vi taj posao veoma znate!”, kazao je tom prilikom Erdogan, osudivši sve one koji aplaudiraju “ovim ubicama djece i nevinih civila”.[1]

Erdogan je čak demonstrativno napustio Forum, a od ovog istupa primjetno je njegovo sve glasnije zagovaranje i odbrana ugroženih manjinskih muslimanskih zajednica širom svijeta.[2]

Šutnja na zločine protiv turskih rođaka

Sve donedavno Turska je sličnu podršku davala i Ujgurima, ugroženoj turkijskoj etničkoj zajednici u Xingjang regionu Kine. Ovaj narod je posljednjih godina izložen sistemskom progonu i ugnjetavanju od kineskih vlasti, što su Sjedinjene Američke Države nedavno zvanično nazvale genocidom.[3]

Stav Amerike doveo je Tursku u veoma neugodan položaj, čiji su zvaničnici u posljednje vrijeme o pitanju Ujgura prilično tihi, a čemu ponajbolje svjedoči “gromoglasna” šutnja Erdogana, koji se godinama na svjetskoj sceni ističe kao globalni zaštitnik ugroženih muslimana, a uz to je nerijetko lidere zapadnih zemalja prozivao i optuživao za islamofobiju.

No, danas je Turska samo korak od ratifikacija sporazuma o ekstradiciji sa Kinom. Ovaj sporazum bi dodatno ugrozio one Ujgure koji se pokušavaju spasiti od kineske genocidne kampanje, ali i one Ujgure koji su već našli utočište u Turskoj.

Sporazum s Turskom Kina je ratificirala 26. decembra 2020. godine na Nacionalnom narodnom kongresu, a državni kineski mediji su istakli da će biti korišten i u svrhe borbe protiv terorizma.[4] Na vijest o ratifikaciji reagirao je Dilxat Raxit, glasnogovornik Svjetskog ujgurskog kongresa, egzilantske organizacije sa sjedištem u Njemačkoj.

“Ovaj ugovor o izručenju izazvat će zabrinutost kod Ujgura koji su pobjegli iz Kine, a još nemaju tursko državljanstvo”, izjavio je Raxit za AFP.[5]

S druge strane, Turska još uvijek nije ratificirala sporazum, a turski opozicioni političari zajedno s ujgurskim aktivistima u Turskoj i udruženjima za zaštitu ljudskih prava vrše pritisak na turske vlasti da odbiju sporazum i spriječe da on “postane instrument progona” Ujgura, kojih u Turskoj prema procjenama ima oko 50 hiljada.

Očekivalo se da će turski parlament ratificirati ovaj sporazum 26. januara 2021. godine, međutim to se nije desilo.

Dan kasnije, Meral Aksener, predsjednica opozicione Stranke dobra (Iyi Partisi), izjavila je kako se još uvijek čeka odobrenje Velike skupštine Turske.

“Pitam se da li će se usuditi staviti ovo na dnevni red Odbora za vanjske poslove”,

kazala je Aksener svojoj parlamentarnoj grupi.[6] Ko god preda ovaj pakt na parlament, potpisat će se pod „zločine protiv naše (ujgurske) rodbine i nosit će ga kao oznaku sramote doživotno”, dodala je.

Slične kritike došle su i od nekih turskih političara iz CHP stranke.

Naglo ekonomsko prisustvo Kine u Turskoj

Glavni razlog za ovu zabrinutost je eskalacija progona Ujgura u Kini, čije metode i načine provođenja eksperti označavaju genocidom.

Prema podacima koje objavljuju međunarodne organizacije za ljudska prava vjeruje se da je više od milion etničkih Ujgura pritvoreno u specijalnim kampovima za preodgoj, a sve je više dokaza o restrikcijama iz domena vjerskih uvjerenja i kulturoloških praksi, o shemama za prisilni rad, masovnom nadziranju, pa čak i prisilnom abortusu i sterilizaciji žena!

O kakvim ozbiljnim sistemskim progonima Ujgura se radi najbolje govori potez Twittera, koji je ‘zaključao’ (locked) zvanični profil Ambasade Kine u Washingtonu zbog tvita objavljenog 7. januara 2020. godina u kome se ujgurske žene dehumanizirajuće opisuju kao “mašine za pravljenje beba” prije intervencije vlade u sklopu spomenutih programa.

Ovaj način ugnjetavanja Ujgura indikator je da Kina, zapravo, ubija Ujgure.

“Čudno je da se Kineska ambasada u Washingtonu putem tvita nedavno pohvalila kako su smanjili stopu rasta ujgurskog stanovništva sa 12 na šest procenata na hiljadu ljudi. Dakle, za jednu godinu su prepolovili rast stanovništva. A kako to možete učiniti bez prisilnih abortusa, što je upravo ono na što su ujgurski egzilanti i izbjeglice ukazivali svjetskoj javnosti”, kazali su analitičari američkog Cato instituta Eric Gomez i Mustafa Akyol.[7]

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar