Redakcija INS-a podržava mlade i neafirmirane autore na njihovom stvaralačkom putu. S tim u vezi danas čitateljima donosimo priču mlade Dženane Bajrić iz Bugojna, u kojem se na angažiran način tematizira uloga i daje refleksije položaja žene u našem društvu.

INS ostaje otvoren i za ostale mlade autore, čije spisateljske pokušaje i prve korake ćemo podržati, vjerujući takav pristup može doprinijeti afirmaciji kulture, stvaralaštva, ali i društvenog aktivizma u Bosni i Hercegovini:

Piše: Dženana Bajrić

Žena...Riječ od četiri slova, ali milion značenja! Djevojčica, djevojka majka...ŽENA! Djevojčica koja kroz igru stječe osobine žene. Sve one njene lutke, maštajući da su njene kćerke, šminka koju neuredno nanosi na lice, vješto  se krijući od majčinog pogleda... to su ti prvi pokreti koji karakterišu jednu ženu!

Djevojka. Lutke je davno prevazišla. Sada postaje prava dama, sa pravim makeup-om i visokim potpeticama. Dok šeta centrom grada, osvaja muške znatiželjne poglede divljenja. No, ona se ne osvrće, nastavlja svoj pravac. Karakteristika prave dame, rekla bih!

I sada ono najvažnije, kruna koju želi da osvoji svaka žena, a koja sa sobom nosi niz odgovornosti...MAJKA!

Na svijet donosi novo biće. Onog momenta kada u ruke uzme to maleno stvorenje, zaboravi na mučnine, nesanice, višak kilograma koji ju je pratio čitavih devet mjeseci. Pa, onda idu oni strašni bolovi, kidanje svakog dijela tijela koje nosi porod. Ali znaš šta, ti bolovi su ništa u usporedbi sa onima koji tek dolaze.

Ranama koje nastaju da bi od svog čeda napravila čovjeka vrijednog spomena i hvale u svakom okruženju. Sigurna sam da mnogi kažu: "Pa nije sama, ima i otac!"

Ima, ali nije otac taj koji je svu ljepotu stečenu godinama dao za život svog sina/kćerke! Majka je ta koja ga hrani svojim mlijekom.

Otac je radio, donosio hranu, uostalom ništa više nego obavljao dužnosti jednog muškarca..."glave porodice!" Nepravda koja godinama prati ljudski rod je ona da žensko mora bit čestito, pošteno, vrijedno, da zna dobro kuhat, da se sutra ne sramoti u tuđoj kući, da ne kažu ljudi kako je osramotila očevu kuću, treba dobro čuvati čast kuće. Svoje, i svog budućeg muža!

Dok je sinovima svaki postupak opravdan sa tako besmislenim izgovorom. "On je muško!" Ipak, ima nešto žalosnije. Često se desi da muževa porodica na žensko dijete kaže:"Što nije sin!?"

Time se svaki teret stavlja na leđa žene, koju ta nepravda zaboli, izazove suze za koje samo ona zna. Ostavi ih negdje iza vrata spavaće sobe i ponovo izlazi savršena, sa osmijehom preuzima odgovornost nad porodicom. Ljudi su takvi, vole se miješati u Božiju volju. A to što snažno podnosi svu tu pakost, nepravdu, vrlo često fizičko i mentalno nasilje. To vam je ŽENA! Ženska moć je u isto vrijeme čini tako osjetljivom i krhkom, a tako snažnom i velikom!